Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sutra će igrati svoj prvi gostujući meč u novom kvalifikacijskom ciklusu za Evropsko prvenstvo.
Zmajevi na kontinentalnoj smotri nikada nisu nastupali: jesu bili blizu, ali preko Portugala se tada nije moglo.
Vremena su se promijenila, naši su sada svjetskom vrhu bliže nego ikada, debitovali su na Mundijalu i pravo bi sportsko iznenađenje bio novi predtakmičarski neuspjeh, posebno u vrlo povoljnoj grupi koju nam je boginja Fortuna podarila u Nici.
Mi na greškama ne učimo
Uspjeli su Zmajevi, dakle, nošeni strašnom euforijom kompletne nacije konačno zaigrati na nekom velikom takmičenju. Debi ćemo pamtiti po dobrom - pobijedili smo Iran, i po lošem - nismo se plasirali dalje u jednoj od najslabijih grupa u Brazilu.
Pamtit ćemo ga i po čudnim, dosad nezabilježenim, taktičkim postavkama stručnog štaba našeg najboljeg tima. Selektor Safet Sušić, podsjećamo, u ključnom mundijalskom meču protiv Nigerije uspio je na teren poslati tim u jednoj od najčudnijih formacija ikada zabilježenih na svjetskim smotrama.
Bez lijevog beka, s najboljim defanzivcem iz prethodne utakmice (Sead Kolašinac, op.a.), na klupi, s propuhom u veznom redu gdje je nominalno najjači i sa ''zanimljivim'' izmjenama u momentima kada je ekipa trebala stizati prednost protivnika. Bio je to potpuni taktički fijasko za koji niko, dakako, nije preuzeo odgovornost. Javnost, opijena utiscima privremeno obnovljenog patriotizma, nastavila je veličati selektorovo ime s otrcanom frazetinom na usnama.
Nije, zaboga, važno učestvovati, važno je pobijediti, naročito one koji se pobijediti mogu, a Nigerija se te julske noći - mogla pobijediti. Prošlo je sve, najavljeni odlasci nisu se desili. Ostao je selektor, ostao je i kapiten (koji to više nije), manje - više sve je ostalo isto, a tim je u međuvremenu ostao bez karakterističnog pobjedničkog mentaliteta, uspjeli smo izgubiti i od Kipra na otvaranju kvalifikacija.
Nije standardan iako - igra!?!
S ozbiljnim kadrovskim problemima i povredama unakaženim rosterom, Pape se nije dobro iznio. Pravo da pozove rezervnog defanzivca, barem kada je jasno postalo da Spahić ne može igrati - nije iskoristio. Zbog čega selektor ponovo nije pozvao Ervina Zukanovića? Nije standardan? Nije tačno! Polivalentni defanzivac iz jedne od najjačih liga na svijetu plaća ceh iskrenosti, da ne kažemo nepodobnosti.
Bit će to novih devedeset minuta teške neizvjesnosti, strepnje i grickanja noktiju. Zmajevima želimo sreću, ali o nekim bi se odlukama nekih ljudi definitivno moralo povesti više računa. Dok ne bude prekasno za sve.
Zmajevi na kontinentalnoj smotri nikada nisu nastupali: jesu bili blizu, ali preko Portugala se tada nije moglo.
Vremena su se promijenila, naši su sada svjetskom vrhu bliže nego ikada, debitovali su na Mundijalu i pravo bi sportsko iznenađenje bio novi predtakmičarski neuspjeh, posebno u vrlo povoljnoj grupi koju nam je boginja Fortuna podarila u Nici.
Mi na greškama ne učimo
Uspjeli su Zmajevi, dakle, nošeni strašnom euforijom kompletne nacije konačno zaigrati na nekom velikom takmičenju. Debi ćemo pamtiti po dobrom - pobijedili smo Iran, i po lošem - nismo se plasirali dalje u jednoj od najslabijih grupa u Brazilu.
Pamtit ćemo ga i po čudnim, dosad nezabilježenim, taktičkim postavkama stručnog štaba našeg najboljeg tima. Selektor Safet Sušić, podsjećamo, u ključnom mundijalskom meču protiv Nigerije uspio je na teren poslati tim u jednoj od najčudnijih formacija ikada zabilježenih na svjetskim smotrama.
Bez lijevog beka, s najboljim defanzivcem iz prethodne utakmice (Sead Kolašinac, op.a.), na klupi, s propuhom u veznom redu gdje je nominalno najjači i sa ''zanimljivim'' izmjenama u momentima kada je ekipa trebala stizati prednost protivnika. Bio je to potpuni taktički fijasko za koji niko, dakako, nije preuzeo odgovornost. Javnost, opijena utiscima privremeno obnovljenog patriotizma, nastavila je veličati selektorovo ime s otrcanom frazetinom na usnama.
Nije, zaboga, važno učestvovati, važno je pobijediti, naročito one koji se pobijediti mogu, a Nigerija se te julske noći - mogla pobijediti. Prošlo je sve, najavljeni odlasci nisu se desili. Ostao je selektor, ostao je i kapiten (koji to više nije), manje - više sve je ostalo isto, a tim je u međuvremenu ostao bez karakterističnog pobjedničkog mentaliteta, uspjeli smo izgubiti i od Kipra na otvaranju kvalifikacija.
Nije standardan iako - igra!?!
S ozbiljnim kadrovskim problemima i povredama unakaženim rosterom, Pape se nije dobro iznio. Pravo da pozove rezervnog defanzivca, barem kada je jasno postalo da Spahić ne može igrati - nije iskoristio. Zbog čega selektor ponovo nije pozvao Ervina Zukanovića? Nije standardan? Nije tačno! Polivalentni defanzivac iz jedne od najjačih liga na svijetu plaća ceh iskrenosti, da ne kažemo nepodobnosti.
Bit će to novih devedeset minuta teške neizvjesnosti, strepnje i grickanja noktiju. Zmajevima želimo sreću, ali o nekim bi se odlukama nekih ljudi definitivno moralo povesti više računa. Dok ne bude prekasno za sve.
