Momenat da se upozna sa splitskim – "crvenima".
Digli smo načas Safeta s njegova stola, imajući privilegiju da smo bili 'pod istom zastavom' još tamo na Mundijalu 1990., u Italiji. Dobar dan, ovo su splitovci...
- Ja sam Mršić, igrali smo jedan protiv drugog, ja u vinkovačkom Dinamu, u generaciji Sulejmana Halilovića – rekao je Stanko Mijo, trener "crvenih".
- A, Sulejman, znam, sjetio se Safet.
A ovo je Slaven Žužul – nastavili smo s upoznavanjem.
- Pozivam vas da svratite jednom i kod nas u Splita. U Park mladeži. Ima i u nas dobrih, vama zanimljivih igrača – rekao je gazda Splita, misleći pri tom na svoje adute Kvesića, napadača Bagarića, u teoriji čak i Glumca ako potegne "be-ha" korijene.
- Hoću, hoću, vrlo rado – kimao je glavom "Pape".
A kako ste to zakasnili, promašili žrijeb skupina u Brazilu? - stali smo mu na žulj.
- Uf, sve me pitajte, samo to nemojte, manite to...
Dobro, što da poručimo nećaku Tinu u Hajduku, vaš brat Sead i Tino Sven sigurno iščekuju vaš poziv? Znate onu iz Velog mista o Strikanu i Netjaku?
- A što da poručim... Neka mi se Tino javi kad bude prolazio kroz Sarajevo, u ponedjeljak. Eto to!
- Kakav vam se čini Kvržić iz Rijeke? Ja sam mu bio trener u Osijeku – dometnuo je Mršić.
- Zanimljiv, već smo ga zvali, a nama treba dobrih igrača.
- Nego, kako bih ja do tri-četiri ulaznice za utakmicu Bosna – Argentina u Riju, pitaju me prijatelji, pa rekoh da iskoristim priliku, pitao je dalje Mršić.
- Raspitat ću se u Savezu. Vrlo rado, makar je velika navala...
I onda su se slikali i zaželjeli međusobno sve najbolje. Bio je to Safet Sušić, na Ilidži, s nogu, između dva zalogaja.
Tino, javi se stricu, šta čekaš!?
