Zmajevi su se, reklo bi se, već napili vode. Njihov plasman na svjetsku nogometnu smotru u Brazilu historijski je događaj za zemlju čije boje brane na zelenom terenu.
Kako god prošli u mečevima sa Argentinom, Nigerijom i Iranom, izabranici Safeta Sušića su stigli tamo gdje generacije prije njih nisu.
Bosna i Hercegovina ih već sedmicama na nogama pozdravlja. Utišani su zlonamjernici i zloslutnici koji su ovoj zemlji predviđali i snivali crne scenarije. Džekini i Ibiševićevi golovi su bili kolčevi u srcima krvopija koji godinama sišu novac iz ove zemlje, a u srcu je mrze i žele joj zlo.
Zmajevi su prerasli podjele i nadjačali sukobe, barem dok traje Mundijal.
No, kad se zavjesa u Brazilu spusti državi će nakon svega trebati Zmajevi, ne samo na zelenom terenu, već mnogo češće i jače za zelenim stolovima na političkom terenu. Ali, o takvim „političkim Zmajevima“ još možemo sanjati.
Stoga će bh. novinska agencija Patri,a u euforiji zbog Brazila, sanjati o tome na kojim pozicijama bi, da mogu, Sušićevi Zmajevi igrali u politčkoj utakmici u BiH. Pogledajte listu pozicija na kojima bi bilo naših 11 najboljih igrača da su političari, plus selektor.
NAPOMENA: Sva sličnost sa stvarnim političkim likovima je nemoguća ili potpuno slučajna.
Safet Sušić – predsjedavajući Predsjedništva BiH. Sušić ima smirenost i viziju da, kao što bi to trebao šef države, rasporedi posao kako treba. Sušić ima međunarodni ugled i iskustvo. Njegova odmjerenost bi državi koja je u stalnim unutrašnjim previranjima dobro došla. Znao bi Sušić koga predložiti za premijera i kako usvojiti realan budžet.
Edin Džeko – predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Džekina savršena sportska karijera, upornost i sposobnost su vrline koje bi svaki građanin poželio za svog premijera. Džeko nije odustajao ni kad su mu kao mladom igraču zviždali sa tribina Grbavice. Danas je svjetski igrač i čovjek. Takvog bi i BiH trebala u fotelji premijera.
Zvjezdan Misimović – ministar finansija. Zvjezdan ima fantastičnu sposobnost štednje i distribucije lopti. Tako bi sasvim sigurno radio i da raspolaže državnom kasom. Čuvao bi loptu, pardon, budžet kad treba, ali bi ga i trošio tačno gdje treba. Recimo, dao bi ga Džeki da investira u infrastrukturnu mrežu puteva i slično. Inače, Zvjezdan nekad možda djeluje sporo, ali uvijek dođe do cilja.
Miralem Pjanić – predsjedavajući Predstavničkog doma. Pjanićeva kreativnost bi bila sjajna osobina za čelnika Parlamenta. Od njih se, inače, očekuje da inoviraju, korigiraju i razvijaju zakone, procedure i funkcionalnost države. Kao što se Pjanić brine da naša reprezentacija bude funkcionalna mašina, on bi na čelu Parlamenta sigurno predriblao sve blokade i klizeće startove opstrukcionista.
Izet Hajrović – ambasador u Turskoj. Mladi Hajrović je kreativan igrač specijalnog zadatka. Gol u Slovačkoj Žilini je historijski čin za BiH i zaslužio je u najmanju ruku ambasadorsku titulu. Premlad za veće funkcije Hajrović bi mogao početi kao ambasador, primjerice u Turskoj. A, u budućnosti ko zna.
Senad Lulić i Sejad Salihović – ministar vanjskih poslova i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Lulić i Salihović bi sa krila, BiH mogli uvezati sa stranim investitorima. Kao što njhihove lopte pronalaze Džeku u šesnaestercu, njih dvojica bi mogli pronalaziti partnere i ulagače. Ekonomija u kojoj bi preciznost i srčanost koju imaju ova dvojica igrača bila vrlina, razvila bi se kao gljive poslije kiše.
Muhamed Bešić – predsjedavajući Doma naroda. Mladog igrača bi trebalo delegirati na čelu Doma naroda BiH. Način na koji on koriguje igru veznog reda i razbija sve protivničke napade je savršen model po kojem bi Dom naroda, da je kako treba, mogao razbijati udare na ustavni poredak i štiti prava naroda i građana.
Sead Kolašinac – ministar sigurnosti. Ovo ne treba puno obrazlagati. Sigurnost koju Kolašinac ulijeva svima i strah koji ulijeva svakome ko zaprijeti državi i njenom golu, su prave reference za tu poziciju. Kod njega, stvarno, ne bilo nedodirljivih.
Emir Spahić – ministar odbrane. Kapiten reprezentacije pokazuje velike organizacijske sposobnosti i odlučnost. Mogao bi Spahić i na višu poziciju, ali je odbrana države izuzetno važna i to mjesto treba riješiti pouzdanim i kvalitetnim igračem. Da je Spaha ministar odbrane, možda nam ni NATO ne bi bio potpuno neophodan. Zapravo, znajući njegove sposobnosti mobiliziranja, on bi nas koliko sutra uveo u najjači vojno-politički savez.
Mensur Mujdža – ministar civilnih poslova. Radilica i patriota poput Mujdže je sjajna opcija za mjesto ministra civilnih poslova. To ministarstvo ima mnogo ovlasti i sektora. Kad ono djeluje, aktivna je cijela država, ali kad ono stoji blokade su neprelazne. Mujdža je važna karika u Sušićevom timu, nekad neprimjetan, ali obavi posao bez kojeg se ne može.
Asmir Begović – visoki predstavnik. Naš najviši igrač je za mjesto visokog predstavnika. Šef OHR-a bi morao braniti ustav kao što Begović brani naš gol. To je posljednja linija odbrane, i ako Begović, odnosno visoki predstavnik ne radi svoj posao cijela država trpi. Da je Begović Incko, BiH bi bila Švicarska.
Kako god prošli u mečevima sa Argentinom, Nigerijom i Iranom, izabranici Safeta Sušića su stigli tamo gdje generacije prije njih nisu.
Bosna i Hercegovina ih već sedmicama na nogama pozdravlja. Utišani su zlonamjernici i zloslutnici koji su ovoj zemlji predviđali i snivali crne scenarije. Džekini i Ibiševićevi golovi su bili kolčevi u srcima krvopija koji godinama sišu novac iz ove zemlje, a u srcu je mrze i žele joj zlo.
Zmajevi su prerasli podjele i nadjačali sukobe, barem dok traje Mundijal.
No, kad se zavjesa u Brazilu spusti državi će nakon svega trebati Zmajevi, ne samo na zelenom terenu, već mnogo češće i jače za zelenim stolovima na političkom terenu. Ali, o takvim „političkim Zmajevima“ još možemo sanjati.
Stoga će bh. novinska agencija Patri,a u euforiji zbog Brazila, sanjati o tome na kojim pozicijama bi, da mogu, Sušićevi Zmajevi igrali u politčkoj utakmici u BiH. Pogledajte listu pozicija na kojima bi bilo naših 11 najboljih igrača da su političari, plus selektor.
NAPOMENA: Sva sličnost sa stvarnim političkim likovima je nemoguća ili potpuno slučajna.
Safet Sušić – predsjedavajući Predsjedništva BiH. Sušić ima smirenost i viziju da, kao što bi to trebao šef države, rasporedi posao kako treba. Sušić ima međunarodni ugled i iskustvo. Njegova odmjerenost bi državi koja je u stalnim unutrašnjim previranjima dobro došla. Znao bi Sušić koga predložiti za premijera i kako usvojiti realan budžet.
Edin Džeko – predsjedavajući Vijeća ministara BiH. Džekina savršena sportska karijera, upornost i sposobnost su vrline koje bi svaki građanin poželio za svog premijera. Džeko nije odustajao ni kad su mu kao mladom igraču zviždali sa tribina Grbavice. Danas je svjetski igrač i čovjek. Takvog bi i BiH trebala u fotelji premijera.
Zvjezdan Misimović – ministar finansija. Zvjezdan ima fantastičnu sposobnost štednje i distribucije lopti. Tako bi sasvim sigurno radio i da raspolaže državnom kasom. Čuvao bi loptu, pardon, budžet kad treba, ali bi ga i trošio tačno gdje treba. Recimo, dao bi ga Džeki da investira u infrastrukturnu mrežu puteva i slično. Inače, Zvjezdan nekad možda djeluje sporo, ali uvijek dođe do cilja.
Miralem Pjanić – predsjedavajući Predstavničkog doma. Pjanićeva kreativnost bi bila sjajna osobina za čelnika Parlamenta. Od njih se, inače, očekuje da inoviraju, korigiraju i razvijaju zakone, procedure i funkcionalnost države. Kao što se Pjanić brine da naša reprezentacija bude funkcionalna mašina, on bi na čelu Parlamenta sigurno predriblao sve blokade i klizeće startove opstrukcionista.
Izet Hajrović – ambasador u Turskoj. Mladi Hajrović je kreativan igrač specijalnog zadatka. Gol u Slovačkoj Žilini je historijski čin za BiH i zaslužio je u najmanju ruku ambasadorsku titulu. Premlad za veće funkcije Hajrović bi mogao početi kao ambasador, primjerice u Turskoj. A, u budućnosti ko zna.
Senad Lulić i Sejad Salihović – ministar vanjskih poslova i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Lulić i Salihović bi sa krila, BiH mogli uvezati sa stranim investitorima. Kao što njhihove lopte pronalaze Džeku u šesnaestercu, njih dvojica bi mogli pronalaziti partnere i ulagače. Ekonomija u kojoj bi preciznost i srčanost koju imaju ova dvojica igrača bila vrlina, razvila bi se kao gljive poslije kiše.
Muhamed Bešić – predsjedavajući Doma naroda. Mladog igrača bi trebalo delegirati na čelu Doma naroda BiH. Način na koji on koriguje igru veznog reda i razbija sve protivničke napade je savršen model po kojem bi Dom naroda, da je kako treba, mogao razbijati udare na ustavni poredak i štiti prava naroda i građana.
Sead Kolašinac – ministar sigurnosti. Ovo ne treba puno obrazlagati. Sigurnost koju Kolašinac ulijeva svima i strah koji ulijeva svakome ko zaprijeti državi i njenom golu, su prave reference za tu poziciju. Kod njega, stvarno, ne bilo nedodirljivih.
Emir Spahić – ministar odbrane. Kapiten reprezentacije pokazuje velike organizacijske sposobnosti i odlučnost. Mogao bi Spahić i na višu poziciju, ali je odbrana države izuzetno važna i to mjesto treba riješiti pouzdanim i kvalitetnim igračem. Da je Spaha ministar odbrane, možda nam ni NATO ne bi bio potpuno neophodan. Zapravo, znajući njegove sposobnosti mobiliziranja, on bi nas koliko sutra uveo u najjači vojno-politički savez.
Mensur Mujdža – ministar civilnih poslova. Radilica i patriota poput Mujdže je sjajna opcija za mjesto ministra civilnih poslova. To ministarstvo ima mnogo ovlasti i sektora. Kad ono djeluje, aktivna je cijela država, ali kad ono stoji blokade su neprelazne. Mujdža je važna karika u Sušićevom timu, nekad neprimjetan, ali obavi posao bez kojeg se ne može.
Asmir Begović – visoki predstavnik. Naš najviši igrač je za mjesto visokog predstavnika. Šef OHR-a bi morao braniti ustav kao što Begović brani naš gol. To je posljednja linija odbrane, i ako Begović, odnosno visoki predstavnik ne radi svoj posao cijela država trpi. Da je Begović Incko, BiH bi bila Švicarska.
