Blaž Slišković uživa u danima slave, Baka je heroj Mostara. Osvojio je prvi trofej u 20-godišnjoj karijeri, iako dobro zna kako mu je u Hajduku ista čast oduzeta, piše Goal.com.
"Ima mojih zasluga u tom naslovu, žao mi je što nitko od ljudi koji su tada vodili tada Hajduk nije imao potrebu spomenuti moj udio u toj tituli. Prisvojili su ga sebi, na račun drugoga, iako sam Hajduk bio preuzeo na dnu ljestvice i doveo ga do prvog mjesta. Neka, to je njima na čast, a tada sam im rekao: “Vidjet ćete, vratit će vam se”, ima Boga koji vidi što rade pa da im to vrati. Eto, Hajduk od 2005. godine nikada nije bio ni blizu prvoga mjesta. Kako siješ, tako ćeš i žeti", rekao je Blaž Slišković za Večernji list.
Titulu su mu uzeli Branko Grgić i Igor Štimac.
"Pa bez njih nije moglo doći do moje smjene. Igor je postao trener, a prije toga bio je sportski direktor, poslije se okušao i kao šef lige, kandidat za predsjednika saveza, pa i izbornik. To je kad ljudi misle da mogu raditi sve, kao da kirurg kaže da može raditi i kao vodoinstalater. Ja nisam takav, ja znam samo ovo, ništa drugo."
"Žao mi je, naravno, Hajduk će uvijek biti moj klub, ali kažem – kako rade, tako im se vraća. U Hajduku nema nikakve strategije, kao na primjer u Rijeci. Oni su rekli ovako: “Ove godine bit ćemo treći-četvrti, sredit ćemo klub, pa u sljedećoj sezoni idemo na drugo mjesto, a onda ćemo napasti naslov.” Sve se radi planski, programirano, dok u Hajduku misle da se sve može preko noći pa lutaju s trenerima, igračima, i sad su spali na to da se Hajduk bori tek za treće mjesto."
Onda je govorio o pobjedničkoj formuli Zrinjskog.
"Ja ne pravim nikakve razlike, kod nas igra 4-5 igrača srpske, 3-4 bošnjačke narodnosti, ostalo su Hrvati. Nije moje da komentiram politiku drugih klubova u BiH, ali moja je deviza da igrače ne biramo po nacionalnosti, nego po njihovoj kvaliteti, karakteru. Ma neka je i “crni Ciganin”, i Šveđanin, i bilo što, samo da je dobar nogometaš!"
Njegov je Velež danas tek sedmoplasirani klub druge lige BiH.
"Kakav god Velež bio, on će ostati ponos ovoga grada. Meni je Velež drag jer sam u njemu počeo igrati, ali Zrinjski mi je draži. Smeta mi kada se kaže kako je Velež bošnjački klub. Ma to misle samo budale, jer u Veležu je prije rata igralo 60 posto Hrvata! Istina, rat je donio svoje, ali ja opet o tom klubu ne razmišljam nikako drugačije."
Što mislite, je li naslov Zrinjskog drag ljudima i “s one strane” Mostara?
"Vjerujem da je tako, da je pravim Mostarcima sigurno draže da naslov prvaka osvoji klub iz njihova grada, a ne, što ja znam, Željo ili Sloboda. Moja je kuća, kako se kaže, s druge strane, i ljudi koji tamo žive čestitaju mi poslije pobjeda, osjećam da im je drago zbog moga uspjeha, što mi je normalno. Ne vidim nikakve znakove bojkota."
Eto, sad je Zrinjski u ligi prvaka, valjda nećete morati opet davati neki intervju na engleskom!
"Taj čuveni intervju, koji je bio hit na YouTubeu, nastao je u Izraelu. Znate, ja sam engleski učio u osnovnoj i srednjoj školi i nikada ga poslije nisam govorio. Dobro govorim talijanski i francuski. I pita me tamo novinar: “Može li intervju na engleskom?” Ja uzvratim: “Može li na talijanskom ili francuskom?” On kaže: “Ne, ja govorim samo engleski.” I ja pristanem, mislim si bolje da ispadnem sprdnja, nego ti. E, sad mi se više ne može dogoditi. Radio sam poslije u Saudijskoj Arabiji, Rumunjskoj i Kini, usavršio sam engleski, sad sam puno bolji.
A što je još Blaž Slišković rekao o svom propalom transferu u Sjevernu Koreju, pročitajte na vecernji.hr.
