Put kvalifikacija počeli smo sa selektorom koji nas je odveo na Svjetsko prvenstvo – Safetom Sušićem.
Na kraju će se to ispostaviti veoma lošim potezom i procjenom čelnih ljudi Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Atmosfera u i oko reprezentacije nakon Svjetskog prvenstva bila je poljuljana. Sušić je izgubio kontrolu nad svlačionicom, pokazao je to i početak kvalifikacija. Uslijedio je poraz od Kipra, a ne zna se šta je bilo bolnije. Negativan rezultat ili potez selektora, koji prethodno nije mnogo analizirao Kipar koji je samo pet dana prije utakmice s nama odigrao prijateljski meč s Hrvatskom. Sušić nije posmatrao tu utakmicu.
Nakon toga su uslijedile dvije, manje bolne utakmice, u kojima smo remizirali s Velsom u gostima 0:0 te s Belgijom, favoritom grupe, 1:1. Novembar 2014. godine neće nam ostati u lijepom sjećanju. Uslijedio je jedan od najtežih poraza pod Sušićevom palicom i možda najlošija partija pod njegovim vođstvom. Izrael nas je deklasirao sa 3:0 i tako nas gurnuo ka ambisu. Samo su događaji prije utakmice i selektorove izjave bizarnije od rezultata. Ostali smo bez Ibiševića, na šta je Sušić izjavio: “Ne bi bilo lijepo i fer prema Ibiševiću da pozovem zamjenu”, da se ovaj valjda ne uvrijedi, šta li?
Iako pod pritiskom javnosti, Sušiću nije padalo na pamet da pozove rezervnog špica, a branio se riječima: “Šta bih sad trebao? Strahovati da se ne ozlijedi i Džeko?” i upravo se desilo ono najgore. Ostali smo i bez Edina Džeke, ali selektor tvrdoglavo stoji pri svom stavu: “Šta bih sad trebao? Nemamo nikog kvalitetnog poput Džeke da ga pozovem kao zamjenu.” Tri izjave, tri nonsensa, da budemo blagi i da ne okarakteriziramo ove riječi nekim grubljim terminom. Na terenu smo stajali bez napadača, u formaciji 4-6-0, vjerovatno prvi i posljednji put viđenoj u svijetu fudbala. Guttman je tako zabio i posljednji ekser u Sušićev kovčeg, a na mjesto selektora Bosne i Hercegovine dolazi Mehmed Baždarević.
Dolaskom na kormilo, Baždarević nije zatekao bajno stanje, što na tabeli, što unutar tima. Reprezentacija je izgledala kao razbijena četa. Uspio je na kraju izvući maksimum iz onog što je imao na raspolaganju. Savladali smo dvaput Andoru, pali su Izrael i Vels u Zenici, poraženi smo od Belgije, da bi u posljednjem kolu savladali Kipar. Rezultati koji su manje-više očekivani.
Šta je pozitivno u odnosu na prethodnika?
Nema više asimetričnih formacija. Napomenimo i to da smo sa Sušićem protiv Kipra igrali bez krila. Raritet u svijetu fudbala. U sredi Baždarević se ne ustručava poslati poziv igraču koji igra redovno i dobro u svom klubu. Najsvježiji primjeri su Hodžić i Grahovac, prije njih Kvesić, zatim Vrančić, Aničić… Otkrovenje kvalifikacija je Milan Đurić, napadač Cesene, koji je u posljednje dvije utakmice postigao isto toliko golova te upisao jednu asistenciju ni su igrali Bešić, Prcić, Pjanić i Tino Sven Sušić, fudbaleri koji su ili centralni ili defanzivni vezni. Protiv Izraela, već spomenuto, igrali smo bez napadača. I to su samo primjeri iz ovih kvalifikacija, a u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo nerijetko smo znali odigrati bez desnog krila ili lijevog beka, kao protiv Nigerije na Mundijalu. Baždarević pak nije izmišljao toplu vodu i za razliku od Sušića igrače je postavljao na njihove prirodne pozicije.
Također, skauting protivnika i praćenje forme fudbalera su ono na šta se fokusirao Baždarević. I dok je Sušić rijetko ili gotovo nikako pratio svoje igrače po Evropi, Baždarević redovno ide u obilaske, posjećuje njihove utakmice i na licu mjesta prati njihovu igru.
Treća značajna promjena su pozivi igračima. Sušić se veoma teško odlučivao uputiti poziv novom fudbaleru. Za to je bio potreban snažan pritisak javnosti (slučaj “Bešić”), jer je kod njega osnovno pravilo bilo: “U reprezentaciju se teško ulazi, ali i teško ispada.”
Baždarević se, pak, ne ustručava poslati poziv igraču koji igra redovno i dobro u svom klubu. Najsvježiji primjeri su Hodžić i Grahovac, prije njih Kvesić, zatim Vrančić, Aničić… Otkrovenje kvalifikacija je Milan Đurić, napadač Cesene, koji je u posljednje dvije utakmice postigao isto toliko golova te upisao jednu asistenciju. Od Sušića zanemaren, dok mu je Baždarević redovno davao šansu, a ovaj mu se na kraju i odužio. Pokazao se kao veoma dobro rješenje s klupe.
Zabrinjavajuća igra zaslijepljena pobjedama
Ono što nas može zabrinuti jeste što već neko vrijeme nema naznaka tečne igre. Na terenu izgledamo prilično siromašno s idejama. Nemamo jasnu viziju kako želimo igrati. Posredstvom krila slabo funkcioniramo, a ni igra kroz sredinu preko Pjanića nije cirkulirala kako treba. Pokazali smo se veoma ranjivim pod jačim pritiskom protivnika, dok već neko vrijeme imamo hroničnih problema s odbranom. Baraž je veoma blizu. Za tačno mjesec pred nama su novi izazovi.
Premalo vremena da se nešto radikalnije promijeni, ali je evidentno da će biti potreban velik napredak u susretima baraža ako želimo biti sudionici Evropskog prvenstva u Francuskoj naredne godine. Prvi korak je napravljen, čestitke selektoru i fudbalerima, no, sad je potrebno za jedan nivo podići igru.
Na kraju će se to ispostaviti veoma lošim potezom i procjenom čelnih ljudi Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Atmosfera u i oko reprezentacije nakon Svjetskog prvenstva bila je poljuljana. Sušić je izgubio kontrolu nad svlačionicom, pokazao je to i početak kvalifikacija. Uslijedio je poraz od Kipra, a ne zna se šta je bilo bolnije. Negativan rezultat ili potez selektora, koji prethodno nije mnogo analizirao Kipar koji je samo pet dana prije utakmice s nama odigrao prijateljski meč s Hrvatskom. Sušić nije posmatrao tu utakmicu.
Nakon toga su uslijedile dvije, manje bolne utakmice, u kojima smo remizirali s Velsom u gostima 0:0 te s Belgijom, favoritom grupe, 1:1. Novembar 2014. godine neće nam ostati u lijepom sjećanju. Uslijedio je jedan od najtežih poraza pod Sušićevom palicom i možda najlošija partija pod njegovim vođstvom. Izrael nas je deklasirao sa 3:0 i tako nas gurnuo ka ambisu. Samo su događaji prije utakmice i selektorove izjave bizarnije od rezultata. Ostali smo bez Ibiševića, na šta je Sušić izjavio: “Ne bi bilo lijepo i fer prema Ibiševiću da pozovem zamjenu”, da se ovaj valjda ne uvrijedi, šta li?
Iako pod pritiskom javnosti, Sušiću nije padalo na pamet da pozove rezervnog špica, a branio se riječima: “Šta bih sad trebao? Strahovati da se ne ozlijedi i Džeko?” i upravo se desilo ono najgore. Ostali smo i bez Edina Džeke, ali selektor tvrdoglavo stoji pri svom stavu: “Šta bih sad trebao? Nemamo nikog kvalitetnog poput Džeke da ga pozovem kao zamjenu.” Tri izjave, tri nonsensa, da budemo blagi i da ne okarakteriziramo ove riječi nekim grubljim terminom. Na terenu smo stajali bez napadača, u formaciji 4-6-0, vjerovatno prvi i posljednji put viđenoj u svijetu fudbala. Guttman je tako zabio i posljednji ekser u Sušićev kovčeg, a na mjesto selektora Bosne i Hercegovine dolazi Mehmed Baždarević.
Dolaskom na kormilo, Baždarević nije zatekao bajno stanje, što na tabeli, što unutar tima. Reprezentacija je izgledala kao razbijena četa. Uspio je na kraju izvući maksimum iz onog što je imao na raspolaganju. Savladali smo dvaput Andoru, pali su Izrael i Vels u Zenici, poraženi smo od Belgije, da bi u posljednjem kolu savladali Kipar. Rezultati koji su manje-više očekivani.
Šta je pozitivno u odnosu na prethodnika?
Nema više asimetričnih formacija. Napomenimo i to da smo sa Sušićem protiv Kipra igrali bez krila. Raritet u svijetu fudbala. U sredi Baždarević se ne ustručava poslati poziv igraču koji igra redovno i dobro u svom klubu. Najsvježiji primjeri su Hodžić i Grahovac, prije njih Kvesić, zatim Vrančić, Aničić… Otkrovenje kvalifikacija je Milan Đurić, napadač Cesene, koji je u posljednje dvije utakmice postigao isto toliko golova te upisao jednu asistenciju ni su igrali Bešić, Prcić, Pjanić i Tino Sven Sušić, fudbaleri koji su ili centralni ili defanzivni vezni. Protiv Izraela, već spomenuto, igrali smo bez napadača. I to su samo primjeri iz ovih kvalifikacija, a u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo nerijetko smo znali odigrati bez desnog krila ili lijevog beka, kao protiv Nigerije na Mundijalu. Baždarević pak nije izmišljao toplu vodu i za razliku od Sušića igrače je postavljao na njihove prirodne pozicije.
Također, skauting protivnika i praćenje forme fudbalera su ono na šta se fokusirao Baždarević. I dok je Sušić rijetko ili gotovo nikako pratio svoje igrače po Evropi, Baždarević redovno ide u obilaske, posjećuje njihove utakmice i na licu mjesta prati njihovu igru.
Treća značajna promjena su pozivi igračima. Sušić se veoma teško odlučivao uputiti poziv novom fudbaleru. Za to je bio potreban snažan pritisak javnosti (slučaj “Bešić”), jer je kod njega osnovno pravilo bilo: “U reprezentaciju se teško ulazi, ali i teško ispada.”
Baždarević se, pak, ne ustručava poslati poziv igraču koji igra redovno i dobro u svom klubu. Najsvježiji primjeri su Hodžić i Grahovac, prije njih Kvesić, zatim Vrančić, Aničić… Otkrovenje kvalifikacija je Milan Đurić, napadač Cesene, koji je u posljednje dvije utakmice postigao isto toliko golova te upisao jednu asistenciju. Od Sušića zanemaren, dok mu je Baždarević redovno davao šansu, a ovaj mu se na kraju i odužio. Pokazao se kao veoma dobro rješenje s klupe.
Zabrinjavajuća igra zaslijepljena pobjedama
Ono što nas može zabrinuti jeste što već neko vrijeme nema naznaka tečne igre. Na terenu izgledamo prilično siromašno s idejama. Nemamo jasnu viziju kako želimo igrati. Posredstvom krila slabo funkcioniramo, a ni igra kroz sredinu preko Pjanića nije cirkulirala kako treba. Pokazali smo se veoma ranjivim pod jačim pritiskom protivnika, dok već neko vrijeme imamo hroničnih problema s odbranom. Baraž je veoma blizu. Za tačno mjesec pred nama su novi izazovi.
Premalo vremena da se nešto radikalnije promijeni, ali je evidentno da će biti potreban velik napredak u susretima baraža ako želimo biti sudionici Evropskog prvenstva u Francuskoj naredne godine. Prvi korak je napravljen, čestitke selektoru i fudbalerima, no, sad je potrebno za jedan nivo podići igru.
