Prošlo je pedesetak sati od briselske utakmice. Popratio sam neke komentare na društvenim mrežama, pročitao, manje više sve što se napisalo u medijima,dodatno se naslušao kritika, sugestija, optužbi...
Meta je uglavnom Miralem Pjanić. Po Miretu se udaralo žestoko. Komentare su ostavljali i oni kojima FB služi da vide slike rodbine u Americi, ili da nekom čestitaju rođendan.
Bilo je i korektnih, konstruktivnih kritika. Koliko god je istina da je Edin Džeko bio naš najbolji igrač-čak ponajbolji od svih aktera- istina je i da Miralem Pjanić nije jedini krivac za belgijski poraz. Niti je uopšte krivac. Krivci su Belgijanci, jer su jednostavno bolji, uigraniji, spremniji...
BELGIJANCI SU KRIVI
Da se razumijemo; svako ima pravo na svoje mišljenje, pa i na kritiku. Ako je u granicama. I ako ne vrijeđa. Pjanić je i sam svjestan da nije odigrao kako zna i umije. Sam sebi je najveći kritičar.
Međutim, da li je baš Mire krivac za poraz u Briselu. Da li je uopšte zaslužio žestoke kritike i uvredljive komentare. Apsolutno nije! Pjanić je bio sam jedan od jedanaest igrača u postavi. S jasno određenim zadacima. Ko je to od nas kritičara bio u svlačionici, na sastancima, na treninzima gdje se priprema taktika, uigravala postava... Niko!
Otkud nam pravo da kritiziramo igrača koji je u kolosalnoj igri s raspoloženim Džekom demonstrirao najveću klasu u derbiju s Juventusom. I sad se pitate zašto nije igrao kao za Romu? Dobro pitanje, ali ne za Miralema već za selektora. I za bivše selektore. Jel stvarno neko misli da u Romi ili nekoj drugoj reprezentaciji u vezi igraju igrači bez utakmica. Igrač koji je bez utakmica, željan je igre i lopte. Razumljiva je njihova potreba da se nude, da su što više u dodiru s loptom. No, u tim okolnostima guši se, ograničava sloboda Pjaniću, gura ga se uz aut liniju, ili mu se daje lopta kada je "u obruču" suparičkih igrača.
Ako uzmemo pretpostavku da je belgijski selektor Marc Vilmots dobro prostudirao igru našeg tima, i opasnost od Pjanića, zašto drugi osim Džeke, nisu iskoristili prostor koji im se nudio?
Svojevremeno je i Hasan Salihamidžić bio na meti kritika sveznajućih stručnjaka. I on je najčešće bio dežurni krivac. U Bracu se upiralo prstom i tražilo da u dresu s državnim grbom igra kao u Bajernu. Svjesno ili ne zaboravljalo se da u Bajernu pored Brace igraju Šol, Efenberg, Elber, Sanjol, Lizarazu, a u reprezentaciji je često ovisio o raspoloženju Siniše Muline, Danijela Krivića, Sergeja Jakirevića i drugih polovnjaka, koji su defilirali u timu.
Mire ne može uzeti loptu i predriblati cijeli tim. I nemojte očekivati da Pjanić u reprezentaciji igra kao u Romi, jer je to naprosto nemoguće. Iz "mali milion" razloga. On sigurno, kao i svi ostali reprezentativci s većim žarom ulazi kada nosi dres BiH, ima veće motive, jer igra pred svojom i za svoju raju. Za svoju državu.
U nekim komentarima sam vidio pitanje "Kada je posljednju put Pjanić igrao dobro za reprezentaciju"?! Ne znam zaslužuju li ovakva pitanja odgovor i koji. Ipak, evo odgovora. Protekle kvalifikacije za SP Pjanić je odigrao 90 posto utakmica. I to su bile naše najuspješnije kvalifikacije, koje smo trijumfalno završili. Ako bh. veznjak nije blistao, ili još gore ako je podbacio, zar bi smo izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Nema tu nogometne logike, da nam jedan od glavnih igrača podbaci, a mi ciklus završimo kao prvi.
Čitao sam dosta oprečnih komentara nakon izjave Ivice Osima "Da su Edin Džeko i Miralem Pjanić igrač manje u timu"... I da uz sebe moraju imati trkača. Ne usudim se i neću, poput nekih "anonimusa", proturiječiti replicirati genijalnom Osimu, međutim, više me zasmetalo što niko iz stručnog štaba nije stao u zaštitu najboljih igrača u reprezentaciji.
Ne u zaštitu od Osima, koji je i stručan, kompetentan i dobronamjeran, već od ulice. Ako je radi mira u kući, onda šutnja nije dala za pravo. Rezultat je izostao. Ipak, najbolji su odgovor dali Džeko i Pjanić u meču s Juventusom, te Edin dodatno u Briselu. I Pjanić će briljirati kada bude najpotrebnije. Prave utakmice tek predstoje. Zmajeve trebamo podržati sada kada još uvijek dosta ovisi od nas samih. S devet bodova eto nas u baražu.
STRUKA NEKA KAŽE
Kritikovati treba, ali korektno i konstruktivno. Čak i onda kada se pobjedi treba ukazati na propuste. Ili na ignorisanje igrača kojih ima, a nisu pozvani i korišteni. Neko će pomenuti Miličevića, pojedini Hušidića, mnogi se čude zašto više nema Arslanagića, Mahmutovića, zašto Štilić nikad nije dobio pravu šansu... Zašto Mario Vrančić nije zaigrao kad smo se toliko borili za njega... Mnogima bode u oči što su neki igrači na klupi i na spisku "radi hatra", starih zasluga, šta li već...
Eh, toga nema u ozbiljnom nogometu i u ozbiljnoj priči. Dakle, treba pisati i po forumima, ali trebaju se oglasiti stručnjaci, Osimove i Mešine kolege, da oni sa stručnog aspekta, a ne ko stigne, polemiziraju s ciljem da se dođe do najboljeg rješenja, za dobro i svjetliju budućnosti reprezentacije. Na kraju krajeva za dobro svih navijača koji troše i novce i vrijeme i zdravlje da bi uživali u majstorijama Zmajeva.
Ovo nije priča o Pjaniću niti je napisano s ciljem da se njega zaštiti,. već da čuvamo i sačuvamo najbolje što ima ova država. Zmajevi, zlatni košarkaški, Amel Tuka, oni su ponos nacije, oni usrećuju narod. Pobjedom protiv Andore sve će izgledati drugačije. Pogledajmo druge grupe i vidjet ćemo ko je sve reprezentacije i države "vise" i bore se za baraž.
Ovaj osvrt nije napisao Sinan Sinanović novinar, već navijač Bosne i Hercegovine! Zato aplauzom, a ne pirotehnikom i bakljadom, na Bilinom polju dočekajmo i ispratimo naše Zmajeve. Do nove utakmice, do sudara s Velsom!
Meta je uglavnom Miralem Pjanić. Po Miretu se udaralo žestoko. Komentare su ostavljali i oni kojima FB služi da vide slike rodbine u Americi, ili da nekom čestitaju rođendan.
Bilo je i korektnih, konstruktivnih kritika. Koliko god je istina da je Edin Džeko bio naš najbolji igrač-čak ponajbolji od svih aktera- istina je i da Miralem Pjanić nije jedini krivac za belgijski poraz. Niti je uopšte krivac. Krivci su Belgijanci, jer su jednostavno bolji, uigraniji, spremniji...
BELGIJANCI SU KRIVI
Da se razumijemo; svako ima pravo na svoje mišljenje, pa i na kritiku. Ako je u granicama. I ako ne vrijeđa. Pjanić je i sam svjestan da nije odigrao kako zna i umije. Sam sebi je najveći kritičar.
Međutim, da li je baš Mire krivac za poraz u Briselu. Da li je uopšte zaslužio žestoke kritike i uvredljive komentare. Apsolutno nije! Pjanić je bio sam jedan od jedanaest igrača u postavi. S jasno određenim zadacima. Ko je to od nas kritičara bio u svlačionici, na sastancima, na treninzima gdje se priprema taktika, uigravala postava... Niko!
Otkud nam pravo da kritiziramo igrača koji je u kolosalnoj igri s raspoloženim Džekom demonstrirao najveću klasu u derbiju s Juventusom. I sad se pitate zašto nije igrao kao za Romu? Dobro pitanje, ali ne za Miralema već za selektora. I za bivše selektore. Jel stvarno neko misli da u Romi ili nekoj drugoj reprezentaciji u vezi igraju igrači bez utakmica. Igrač koji je bez utakmica, željan je igre i lopte. Razumljiva je njihova potreba da se nude, da su što više u dodiru s loptom. No, u tim okolnostima guši se, ograničava sloboda Pjaniću, gura ga se uz aut liniju, ili mu se daje lopta kada je "u obruču" suparičkih igrača.
Ako uzmemo pretpostavku da je belgijski selektor Marc Vilmots dobro prostudirao igru našeg tima, i opasnost od Pjanića, zašto drugi osim Džeke, nisu iskoristili prostor koji im se nudio?
Svojevremeno je i Hasan Salihamidžić bio na meti kritika sveznajućih stručnjaka. I on je najčešće bio dežurni krivac. U Bracu se upiralo prstom i tražilo da u dresu s državnim grbom igra kao u Bajernu. Svjesno ili ne zaboravljalo se da u Bajernu pored Brace igraju Šol, Efenberg, Elber, Sanjol, Lizarazu, a u reprezentaciji je često ovisio o raspoloženju Siniše Muline, Danijela Krivića, Sergeja Jakirevića i drugih polovnjaka, koji su defilirali u timu.
Mire ne može uzeti loptu i predriblati cijeli tim. I nemojte očekivati da Pjanić u reprezentaciji igra kao u Romi, jer je to naprosto nemoguće. Iz "mali milion" razloga. On sigurno, kao i svi ostali reprezentativci s većim žarom ulazi kada nosi dres BiH, ima veće motive, jer igra pred svojom i za svoju raju. Za svoju državu.
U nekim komentarima sam vidio pitanje "Kada je posljednju put Pjanić igrao dobro za reprezentaciju"?! Ne znam zaslužuju li ovakva pitanja odgovor i koji. Ipak, evo odgovora. Protekle kvalifikacije za SP Pjanić je odigrao 90 posto utakmica. I to su bile naše najuspješnije kvalifikacije, koje smo trijumfalno završili. Ako bh. veznjak nije blistao, ili još gore ako je podbacio, zar bi smo izborili plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Nema tu nogometne logike, da nam jedan od glavnih igrača podbaci, a mi ciklus završimo kao prvi.
Čitao sam dosta oprečnih komentara nakon izjave Ivice Osima "Da su Edin Džeko i Miralem Pjanić igrač manje u timu"... I da uz sebe moraju imati trkača. Ne usudim se i neću, poput nekih "anonimusa", proturiječiti replicirati genijalnom Osimu, međutim, više me zasmetalo što niko iz stručnog štaba nije stao u zaštitu najboljih igrača u reprezentaciji.
Ne u zaštitu od Osima, koji je i stručan, kompetentan i dobronamjeran, već od ulice. Ako je radi mira u kući, onda šutnja nije dala za pravo. Rezultat je izostao. Ipak, najbolji su odgovor dali Džeko i Pjanić u meču s Juventusom, te Edin dodatno u Briselu. I Pjanić će briljirati kada bude najpotrebnije. Prave utakmice tek predstoje. Zmajeve trebamo podržati sada kada još uvijek dosta ovisi od nas samih. S devet bodova eto nas u baražu.
STRUKA NEKA KAŽE
Kritikovati treba, ali korektno i konstruktivno. Čak i onda kada se pobjedi treba ukazati na propuste. Ili na ignorisanje igrača kojih ima, a nisu pozvani i korišteni. Neko će pomenuti Miličevića, pojedini Hušidića, mnogi se čude zašto više nema Arslanagića, Mahmutovića, zašto Štilić nikad nije dobio pravu šansu... Zašto Mario Vrančić nije zaigrao kad smo se toliko borili za njega... Mnogima bode u oči što su neki igrači na klupi i na spisku "radi hatra", starih zasluga, šta li već...
Eh, toga nema u ozbiljnom nogometu i u ozbiljnoj priči. Dakle, treba pisati i po forumima, ali trebaju se oglasiti stručnjaci, Osimove i Mešine kolege, da oni sa stručnog aspekta, a ne ko stigne, polemiziraju s ciljem da se dođe do najboljeg rješenja, za dobro i svjetliju budućnosti reprezentacije. Na kraju krajeva za dobro svih navijača koji troše i novce i vrijeme i zdravlje da bi uživali u majstorijama Zmajeva.
Ovo nije priča o Pjaniću niti je napisano s ciljem da se njega zaštiti,. već da čuvamo i sačuvamo najbolje što ima ova država. Zmajevi, zlatni košarkaški, Amel Tuka, oni su ponos nacije, oni usrećuju narod. Pobjedom protiv Andore sve će izgledati drugačije. Pogledajmo druge grupe i vidjet ćemo ko je sve reprezentacije i države "vise" i bore se za baraž.
Ovaj osvrt nije napisao Sinan Sinanović novinar, već navijač Bosne i Hercegovine! Zato aplauzom, a ne pirotehnikom i bakljadom, na Bilinom polju dočekajmo i ispratimo naše Zmajeve. Do nove utakmice, do sudara s Velsom!
