Emir Spahić još uvijek se nije pojavio na okupljanju najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera u Zenici, a uoči važnih utakmica kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Bivši kapiten i potencijalno povratnik u dres s državnim grbom nije došao zbog povrede.
Piše: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba (emir.aletic@radiosarajevo.ba)
Njegov klub Bayer Leverkusen u šturom dopisu Fudbalskog savezu Bosne i Hercegovine pojasnio je da bivši kapiten ima povredu i da neće učestvovati u važnim, neki će reći i presudnim ogledima u borbi za odlazak u Francusku.
Defanzivac je povrijeđen u posljednjoj utakmici Apotekara, u pitanju je bol u leđima, ništa ozbiljno, ali procjena njemačkih ljekara je da dodatni napori igraču njegovih godina nisu najveselija solucija.
Dolazi, ne dolazi, igrat će, pa neće...
Sve bi to bila sasvim u redu, u modernom fudbalu ogromna pažnja poklanja se zdravstvenom tretmanu igrača i prevenciji od ozbiljnijih povreda, ali čemu opet sva ta tišina na koju nas je kuća bh. fudbala proteklih godina bezuspješno pokušavala navići?
Doći će, neće doći, povrijeđen je, pa nije, stiže, ali ne igra, već je u Zenici, ali ne i u Trening kampu... Sve to i još štošta može se čuti u razgovorima ''iza'', ali prave, provjerene informacije - nema. Baš kao i bezbroj puta dosad.
Kad je nemaju oni kojima je posao da je imaju i da je putem medija proslijede do krajnjeg korisnika odnosno navijača, kako će je imati novinari koji, jadni, ni danas nisu čuli glas selektora. Za izjave raspoložen nije bio. Zašto? Kada će, zaboga, shvatiti da su za sve loše što im se u vlastitoj avliji dešava, krivi oni sami. I da će novinar kada nema pravu, zvaničnu informaciju, napisati onu nezvaničnu, često neprovjerenu, pogrešnu. Kada shvate da prema medijima i navijačima moraju biti otvoreniji, profesionalniji - svima će nam biti lakše raditi posao, bit će manje grešaka, stresa, poluinformacija i ''divljanja perom''.
Je li bolje nego što je bilo?
Opisujući situaciju u Fudbalskom savezu naše zemlje, većina će kazati da sve ide naprijed, da je dobro, da će biti još bolje. A hoće li? Stvari treba redati nekakvim sistemom, kuću od temelja graditi, a upravo su se ovdje desile greške u koracima.
Ne zna se ko kosi, a ko vodu nosi, ko dolazi, a ko je povrijeđen. Ne zna se zbog čega je utakmica s Belgijom u Zenici ''susret visokog rizika''. Ne zna se ništa osim da moramo pobijediti Vels u gostima, a s Đavolima kući odigrati barem remi. Sa Spahićem ili bez njega, nismo daleko od vremena kad su nas pored manje - više groznih predstava na terenu, reprezentativci sretnim činili ''incidentima'' koji nemaju mnogo veze s fudbalom.
Utakmica visokog rizika! Zašto?
Poput onog kada Baka Slišković u sred Velsa preko Elvira Bolića svom najboljem igraču Elviru Baljiću, poručujue ''da se ne zajebaje''. Možda bi i Pape, ali mimo kamera, svom omiljenom defanzivcu, preko svog najboljeg igrača, poručiti isto.
Piše: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba (emir.aletic@radiosarajevo.ba)
Njegov klub Bayer Leverkusen u šturom dopisu Fudbalskog savezu Bosne i Hercegovine pojasnio je da bivši kapiten ima povredu i da neće učestvovati u važnim, neki će reći i presudnim ogledima u borbi za odlazak u Francusku.
Defanzivac je povrijeđen u posljednjoj utakmici Apotekara, u pitanju je bol u leđima, ništa ozbiljno, ali procjena njemačkih ljekara je da dodatni napori igraču njegovih godina nisu najveselija solucija.
Dolazi, ne dolazi, igrat će, pa neće...
Sve bi to bila sasvim u redu, u modernom fudbalu ogromna pažnja poklanja se zdravstvenom tretmanu igrača i prevenciji od ozbiljnijih povreda, ali čemu opet sva ta tišina na koju nas je kuća bh. fudbala proteklih godina bezuspješno pokušavala navići?
Doći će, neće doći, povrijeđen je, pa nije, stiže, ali ne igra, već je u Zenici, ali ne i u Trening kampu... Sve to i još štošta može se čuti u razgovorima ''iza'', ali prave, provjerene informacije - nema. Baš kao i bezbroj puta dosad.
Kad je nemaju oni kojima je posao da je imaju i da je putem medija proslijede do krajnjeg korisnika odnosno navijača, kako će je imati novinari koji, jadni, ni danas nisu čuli glas selektora. Za izjave raspoložen nije bio. Zašto? Kada će, zaboga, shvatiti da su za sve loše što im se u vlastitoj avliji dešava, krivi oni sami. I da će novinar kada nema pravu, zvaničnu informaciju, napisati onu nezvaničnu, često neprovjerenu, pogrešnu. Kada shvate da prema medijima i navijačima moraju biti otvoreniji, profesionalniji - svima će nam biti lakše raditi posao, bit će manje grešaka, stresa, poluinformacija i ''divljanja perom''.
Je li bolje nego što je bilo?
Opisujući situaciju u Fudbalskom savezu naše zemlje, većina će kazati da sve ide naprijed, da je dobro, da će biti još bolje. A hoće li? Stvari treba redati nekakvim sistemom, kuću od temelja graditi, a upravo su se ovdje desile greške u koracima.
Ne zna se ko kosi, a ko vodu nosi, ko dolazi, a ko je povrijeđen. Ne zna se zbog čega je utakmica s Belgijom u Zenici ''susret visokog rizika''. Ne zna se ništa osim da moramo pobijediti Vels u gostima, a s Đavolima kući odigrati barem remi. Sa Spahićem ili bez njega, nismo daleko od vremena kad su nas pored manje - više groznih predstava na terenu, reprezentativci sretnim činili ''incidentima'' koji nemaju mnogo veze s fudbalom.
Utakmica visokog rizika! Zašto?
Poput onog kada Baka Slišković u sred Velsa preko Elvira Bolića svom najboljem igraču Elviru Baljiću, poručujue ''da se ne zajebaje''. Možda bi i Pape, ali mimo kamera, svom omiljenom defanzivcu, preko svog najboljeg igrača, poručiti isto.
