Ali, svakog se dana s druge strane oceana zbivaju neke neobične priče i pričice, šteta je što ostaju izgubljene poput zrna pijeska raznesenih vjetrom.
Sve se promijenilo
Uzmimo, recimo, Kevina Duranta – najbolji strijelac lige je desetu uzastopnu utakmicu išao preko 30 poena, čime je poravnao NBA rekord (LeBron James i Kobe Bryant) u posljednjoj dekadi. Igrajući bez Russella Westbrooka Oklahoma City je s 35-10 na vrhu Zapada, protiv svakog zakona logike. Uzmimo, recimo, Carmela Anthonyja – čovjek je prije dvije večeri upisao 62 poena za Knickse, čime je oborio rekord organizacije (60, Bernard King), rekord Madison Square Gardena (61, Kobe Bryant) i rekord aktualne sezone (54, Kevin Durant).
Uzmimo, recimo, Brooklyn Netse – iste te večeri kad je 'Melo ubacivao 62 i obilježavao, kako sad stvari stoje, najsvjetliju točku sezone Knicksa, nešto dalje u New Yorku su Brooklyn Netsi nastavili preokretati svoju sezonu. Pobjedom protiv Dallasa došli su do sedme pozicije Istoka, i ono što je krenulo kao katastrofa za daleko najskuplju momčad lige (101,3 milijuna dolara) moglo bi se pretvoriti u sasvim solidnu sezonu. Od posljednjih deset utakmica dobili su devet, moglo bi ih se nazvati 'najvrućima' u NBA.
Stavljajući priču o o Netsima u širi kontekst, ne smijem propustiti da naglasim kako je to prva profesionalna momčad u Brooklynu nakon Dodgersa, baseball organizacije preseljene u Los Angeles 58'.
Više od pola stoljeća Brooklyn je bio bez profi sporta, u kolektivnoj svijesti registriran kao 'neugledno predgrađe najluđeg grada na svijetu, predgrađe u kojem cvatu mediokritetstvo i kriminal'.
Sve se to promijenilo nakon ulaska ruskog oligarha Mikhaila Prokhorova u vlasničku strukturu Netsa...
U svibnju 2010. odobrena mu je kupovina Netsa, u travnju 2112. službeno su preselili u Brooklyn, 3. studenog 2112. igrali su prvu službenu utakmicu u novom, high-tech Barclays Centru, a ove su sezone najskuplja NBA momčad zahvaljujući (i) 'blockbuster' razmjeni s Bostonom, u kojoj su preuzeli visoke ugovore veterana Paula Piercea i Kevina Garnetta, kao i dovođenju preplaćenog Joea Johnsona iz Atlante.
Ekipa krcata zvijezdama
Za Prokhorova je sve to uglavnom zabava, sitniš u odnosu na njegovo osobno bogatstvo, koje Forbes procjenjuje na 13.2 milijarde dolara.
Netsi pod ugovorom imaju 15 igrača, najplaćeniji je Joe Johnson s 21.5 milijunom dolara, najslabije plaćen je Alan Anderson, nekadašnji igrač Cibone, s 0.95 milijuna.
Ekipa krcata zvijezdama dana je u ruke Jasonu Kiddu, legendarni organizator je direktno iz tenisica uskočio u salonke, otprilike kao da date Bentley u ruke vozača koji je jučer položio ispit.
Ali, zato je suvozač bio iskusan – Kiddov pomoćnik bio je Lawrence Frank, koji je samom Kiddu bio trener u Netsima, najplaćeniji pomoćni trener u NBA s ugovorom vrijednim 6 milijuna.
No, u prosincu je odnos mentora i protegea pukao, nervoza zbog raskoraka između uloženog i dobijenog morala je izazvati prvo nervozu pa promjene, Kidd je poslije nekoliko svađa maknuo Franka s klupe, a potom su Netsi – proigrali.
Kidd je s vremenom potpuno promijenio standardni način vođenja momčadi, dojučerašnji igrači s kraja klupe postali su starteri, a nezamjenjivi Deron Williams, igrač koji je praktički zaštitini znak i identitet organizacije – ulazi s klupe. Među onima koji su profitirali dramatičnim promjenama u struci je i Mirza Teletović, i sad dolazimo do poante ove pričice.
Prethodno spomenuta utakmica Netsa i Dallasa, značila je i eksploziju Teletovića, u pobjedi 107-106 ubacio je 34 poena, od čega su 24 stigla u ludoj drugoj dionici, kad je pogodio 6 od 7 šutiranih trica. To sjajno izdanje Teletovića nije stiglo niotkuda, 'out of the blue' – kako bi Amerikanci rekli -, u posljednjih mjesec dana je vrlo stabilan s 12.6 poena po utakmici, s više od 50 posto šuta.
Odrastanje pod granatama
Kronologija Teletovićeve karijere je i tipična i netipična kronologija bilo koje karijere, lako se moglo dogoditi da na nekom raskršću krene potpuno drugačijim putem.
Odrastanje pod granatama ('prvo primijetiš da nema hrane, potom padaju granate i cijeli grad se trese, i čuješ kako ljudi vrište', sam je kazao) nastavljeno je igranjem u tuzlanskoj Slobodi, pa u belgijskom Oostendeu (tu se negdje kroz maglu sjećam i da je Cibona željela dovesti nekog super-Bosanca, ali je odšteta bila previsoka; sreća njegova što se taj pakleni plan izjalovio), pa u Tau Ceramici, da bi mu usmeno dogovoreni trogodišnji ugovor s Netsima od 15 milijuna bio smanjen na 9 milijuna zbog cjenkanja igrača i vlasnika oko kolektivnog ugovora.
Tako tipično nepovjerenje Amerikanaca prema Europljanima, ili ne-Amerikancima općenito, u Teletovićevom je slučaju vrlo izraženo.
On je profil igrača kakve Amerikanci inače izuzetno vole – stabilan šuter s vrlo velikih udaljenosti, s brzim šutem koji zahtijeva jedan dodir s podlogom (kretnja, izlazak iz bloka ili odmicanje nakon picka, prijem, šut, sve traje pola sekunde), dovoljno snažan da može čuvati napadača na niskoj post poziciji, dovoljno agilan da lateralnim kretnjama čuva igrača na perimetru.
Ali...
Ideja je jedno, realnost nešto drugo. Jednostavno treba čekati na red, treba proći fazu prilagodbe. Ne samo na drugačiji način igre, nego na civilizacijske razlike, na drugačiji odnos igrača i trenera, drugačiji odnos sa suigračima, na hijerarhiju koja se vrlo teško mijenja.
Ma može igrač pogađati i iz svlačionice, ali kako će čovjek vrijedan 3 milijuna godišnje preuzeti ulogu igrača vrijednog 25 milijna godišnje?!
To su neke sportske dogme nejasne i nepoznate kod nas, ali u Americi postoje, i zauvjek će postojati.
Specifična djelatnost
Možda će biti blasfemično, ali prisjetimo se primjera pokojnog Dražena, koji u Portlandu nije mogao dočekati priliku kraj bekovskog para Porter – Drexler, a proigrao je tek nakon ultimativnog traženja razmjene i odlaska upravo u – Netse.
Teletović je svoju priliku u Netsima strpljivo čekao i dočekao. Možda neće svake večeri ići preko 30, ali je u rotaciju kod Kidda ušao. To što je za ulazak u rotaciju bila potrebna drama u stručnom stožeru Netsa – manje je bitno.
Sport je specifična ljudska djelatnost, bitno je samo ono što se događa sada. Kategorija minulog rada ne postoji, istekom vremena na semaforu sve ono što se događalo zaboravlja se, bitno je ono što će se događati sutra.
Svaki dan znači i novo dokazivanje.
