Najbolji atletičar ove godine u svijetu u utrci na 800 metara Amel Tuka, momak iz Kaknja ostvario je najbolji individualni rezultat svih vremena jednog sportaša iz Bosne i Hercegovine.
Momak koji je na mitingu Dijamantne lige u Monte Carlu postao svjetska senzacija pored svog imena nosi ispisano ime svoje države, iako se recimo ta ista država prema njemu ponijela ignorantski i s omalovažavanjem. Preciznije, Tuka je na takav odnos do sada nailazio od Olimpijskog komiteta BiH.
Naime, Olimpijski komitet naše zemlje stipendira sportaše, ali na spisku stipendista nema imena Amela Tuke. Jedanaest sportista iz BiH na svoj konto od septembra prošle godine pa do 31. avgusta ove godine svakog mjeseca od Olimpijskog komiteta na ime stipendije dobije po 650 američkih dolara, što znači 7.800 dolara za godinu dana.
Po kojim kretirijima su u našem Olimpijskom odboru pravili spisak sportaša koji će biti stipendirani? Šta je bio uslov i koji rezultat je bio parametar? Zašto su stoni tenis, tenis, džudo, boks i plivanje protežirani i kakve su nam rezultate u svjetskim profesionalnim okvirima donijeli ti sportovi? Vjerovatno bi bilo stotinu i jedno pitanje, ali odgovore u ovoj državi tražiti na ovakva pitanja potpuno je besmisleno. Naviknuti smo na tu praksu, a Olimpijski komitet BiH je samo paradigma sveukupnog odnosa državnog aparata prema građanima BiH, odnosno Olimpijskog komiteta prema sportistima.
Za senzacionalnu pobjedu u Monte Carlu Amel Tuka je od organizatora i sponzora DIjamantne lige dobio novčanu nagradu od 10.000 američkih dolara, što je za 2.200 dolara više nego godišnja stipendija Olimpijskog komiteta BiH. Tuka je godišnju gotovo stipnediju i pol koja mu nije dodijeljena od države, svojim trudom, radom i zalaganjem zaradio za jedan minut, četrdeset dvije sekunde i pedeset jedan stoti dio sekunde. Napisat ću to i nominalno: 1.42.51! Tako je jače i upečatljivije.
Gospodo iz Olimpijskog komiteta, ako vas ima uopšte tu iz svjeta sporta, znate li da je rezultat na 800 metara od 1.42.51 najbolji ove godine u svijetu? Znate li da su od evropskih atletičara svih vremena samo trojica trčala brže od tog vremena? I od te trojice jedan je naturalizovani Kenijac koji je trčao pod zastavom Danske. Znate li da iza imena velikana Britanca Koua, Rusa Boržakovskog i naturalizovanog Danca Kipketera u Evropi svih vremena na 800 metara stoji ime Amela Tuke? Je li vam poznato da je Amel jedanaesti čovjek u svijetu svih vremena koji je istrčao najbržu trku na 800 metara?
Bilo bi hiljadu i jedno pitanje, ali odgovore u našem trulom društvu, nesposobnom i korumpiranom aparatu ne treba tražiti. Navikli smo ih već dvije pune decenije na to da nam ne polažu račune i ne daju odgovore na ovakva pitanja. Ali, svemu jednom mora doći kraj pa i takvom drskom, bezobraznom i licemjernom ponašanju države prema svojim najboljim pojedincima.
Za Amelom Tukom će se, budite u to sigurni, jagmiti i lomiti jake svjetske atletske reprezentacije i velesile. Nije uopšte moguće zamisliti i uporediti ovo što je Tuka doživljavao u svojoj državi s onim šta bi realno doživio i kako bi bio tretiran u Njemačkoj, Italiji, Španiji, Francuskoj, Belgiji, SAD-u, Danskoj, Švedskoj ili Japanu, Velikoj Britaniji, Australiji...
Amel za sada ne razmišlja o mijenjanju sportskog državljanstva. Njemu je na prvom mjestu Bosna i Hercegovina. Ovakva kakva jeste, ali je za sada i dalje njegov prvi izbor. Ovakva koja ga nije podržala, stipendirala, dala mu podršku i nužan vjetar u leđa da pokuša doseći svjetski vrh. A Amel Tuka je ipak taj svjetski vrh dosegao i kraj svog imena i prezimena drži zastavu Bosne i Hercegovine.
Mnogi su sportaši s ovog bh. prostora promijenili ime države pored svog imena i prezimena. Neki su čak i svoje vlastito ime promijenili i dodali ga uz ime nove države. Amel Tuka je i dalje Amel Tuka, to će i ostati, a njegova država je i dalje Bosna i Hercegovina i valjda će ostati i dalje. Iako to možda nije zaslužila ta država koju personificira ovaj kriminalno-korumpirani aparat.
Zato, državo i Olimpijski komitetu, na potezu ste da nas uvjerite konkretnim djelima da zaslužujemo i dalje gledati i uživati dok Amel Tuka pobjeđuje pod imenom i zastavom svoje države.
Momak koji je na mitingu Dijamantne lige u Monte Carlu postao svjetska senzacija pored svog imena nosi ispisano ime svoje države, iako se recimo ta ista država prema njemu ponijela ignorantski i s omalovažavanjem. Preciznije, Tuka je na takav odnos do sada nailazio od Olimpijskog komiteta BiH.
Naime, Olimpijski komitet naše zemlje stipendira sportaše, ali na spisku stipendista nema imena Amela Tuke. Jedanaest sportista iz BiH na svoj konto od septembra prošle godine pa do 31. avgusta ove godine svakog mjeseca od Olimpijskog komiteta na ime stipendije dobije po 650 američkih dolara, što znači 7.800 dolara za godinu dana.
Po kojim kretirijima su u našem Olimpijskom odboru pravili spisak sportaša koji će biti stipendirani? Šta je bio uslov i koji rezultat je bio parametar? Zašto su stoni tenis, tenis, džudo, boks i plivanje protežirani i kakve su nam rezultate u svjetskim profesionalnim okvirima donijeli ti sportovi? Vjerovatno bi bilo stotinu i jedno pitanje, ali odgovore u ovoj državi tražiti na ovakva pitanja potpuno je besmisleno. Naviknuti smo na tu praksu, a Olimpijski komitet BiH je samo paradigma sveukupnog odnosa državnog aparata prema građanima BiH, odnosno Olimpijskog komiteta prema sportistima.
Za senzacionalnu pobjedu u Monte Carlu Amel Tuka je od organizatora i sponzora DIjamantne lige dobio novčanu nagradu od 10.000 američkih dolara, što je za 2.200 dolara više nego godišnja stipendija Olimpijskog komiteta BiH. Tuka je godišnju gotovo stipnediju i pol koja mu nije dodijeljena od države, svojim trudom, radom i zalaganjem zaradio za jedan minut, četrdeset dvije sekunde i pedeset jedan stoti dio sekunde. Napisat ću to i nominalno: 1.42.51! Tako je jače i upečatljivije.
Gospodo iz Olimpijskog komiteta, ako vas ima uopšte tu iz svjeta sporta, znate li da je rezultat na 800 metara od 1.42.51 najbolji ove godine u svijetu? Znate li da su od evropskih atletičara svih vremena samo trojica trčala brže od tog vremena? I od te trojice jedan je naturalizovani Kenijac koji je trčao pod zastavom Danske. Znate li da iza imena velikana Britanca Koua, Rusa Boržakovskog i naturalizovanog Danca Kipketera u Evropi svih vremena na 800 metara stoji ime Amela Tuke? Je li vam poznato da je Amel jedanaesti čovjek u svijetu svih vremena koji je istrčao najbržu trku na 800 metara?
Bilo bi hiljadu i jedno pitanje, ali odgovore u našem trulom društvu, nesposobnom i korumpiranom aparatu ne treba tražiti. Navikli smo ih već dvije pune decenije na to da nam ne polažu račune i ne daju odgovore na ovakva pitanja. Ali, svemu jednom mora doći kraj pa i takvom drskom, bezobraznom i licemjernom ponašanju države prema svojim najboljim pojedincima.
Za Amelom Tukom će se, budite u to sigurni, jagmiti i lomiti jake svjetske atletske reprezentacije i velesile. Nije uopšte moguće zamisliti i uporediti ovo što je Tuka doživljavao u svojoj državi s onim šta bi realno doživio i kako bi bio tretiran u Njemačkoj, Italiji, Španiji, Francuskoj, Belgiji, SAD-u, Danskoj, Švedskoj ili Japanu, Velikoj Britaniji, Australiji...
Amel za sada ne razmišlja o mijenjanju sportskog državljanstva. Njemu je na prvom mjestu Bosna i Hercegovina. Ovakva kakva jeste, ali je za sada i dalje njegov prvi izbor. Ovakva koja ga nije podržala, stipendirala, dala mu podršku i nužan vjetar u leđa da pokuša doseći svjetski vrh. A Amel Tuka je ipak taj svjetski vrh dosegao i kraj svog imena i prezimena drži zastavu Bosne i Hercegovine.
Mnogi su sportaši s ovog bh. prostora promijenili ime države pored svog imena i prezimena. Neki su čak i svoje vlastito ime promijenili i dodali ga uz ime nove države. Amel Tuka je i dalje Amel Tuka, to će i ostati, a njegova država je i dalje Bosna i Hercegovina i valjda će ostati i dalje. Iako to možda nije zaslužila ta država koju personificira ovaj kriminalno-korumpirani aparat.
Zato, državo i Olimpijski komitetu, na potezu ste da nas uvjerite konkretnim djelima da zaslužujemo i dalje gledati i uživati dok Amel Tuka pobjeđuje pod imenom i zastavom svoje države.