Kada naš nogometni tim gubi, Baho je ljut i ne razgovaram ni sa kim, pa ni sa ženom i djecom. Spahić ima posebno mjesto u njegovom životu. Novac je jedini razlog koji ga može spriječiti da ne bude na tribinama. Od svoje invalidnine izdvaja za rekvizite koji su dio navijačke euforije.
Nogometna reprezentacija BiH 16. novembra igra kvalifikacijsku utakmicu za Evropsko prvenstvo u Francuskoj protiv Izraela. Interesovanje navijača za ovaj susret je veliko.
Mnogi su rezervisali svoj odlazak na ovu važnu utakmicu našeg tima. Veliki je broj onih koji bi i posljednju novčanicu dali da prisutvuju utakmicama reprezentacije. Sabahudin Baho Borovčević je navijač iz Maglaja čiji životni put vodi uvijek na tribine.
"Volim reprezentaciju i godinama je pratim, to je jednostavno ljubav. Ne propuštam nijednu utakmicu, bilo da se igra kod nas ili vani. Spahić je uvijek imao posebno mjesto kada je reprezentacija u pitanju. Međutim, cijeli tim je moj veliki pokretač u životu i moja najveća ljubav", kaže Borovčević.
U vrijeme ratnih dešavanja u našoj zemlji, Baho je ostao bez noge. Na liniji se borio za svoju zemlju i ostao invalid. To mu ipak ne predstavlja nikakvu preperku da se sada bori za naš reprezetativni tim. Reprezantacija mu daje krila kaže, kada igraju zaboravi apsloutno sve probleme koje život donosi. Ljubav koju osjeća prema igračima, navijačima i svemu što je vezano za našu nogometnu ekipu, toliko je snažna da svaku pobjedu proslavi na nabolji način, a svaki poraz u njemu probudi jake i tužne emocije.
"Zadnji susreti koje smo igrali mi se ne sviđaju. Jednostavno ne znam kako smo mogli izgubiti od Kipra. Kada naš tim izgubi meč, teško mi je to podnijeti i ljut sam. U tim momentima ne razgovaram ni sa kim, pa ni sa ženom i djecom. Kada nas je Kipar pobijedio, nisam tri dana pričao sa porodicom. Ipak, vjerujem da će naš tim izvući plasman na EURO", priča Baho.
Iako njegovo egzistencijalno pitanje nije takvo da može osigurati sebi uvjete za gostujuće utakmice, on je ipak prisustvovao mnogim mečevima. Bio je u Grčkoj, Litvaniji, Slovačkoj, Velsu, Latviji.
"Sam se organizujem, iako veoma teško. Maglajlije mi pomognu, moji sugrađani često skupe novac da odem na utakmicu. Ja i moja porodica živimo od moje invalidnine, ali nekako se snađem da bi pogledao utakmicu, jer stvarno za to živim, to me čini sretnim. Kad ih gledam, osjećam se mnogo bolje i imam razloga da na svoj život mislim pozitivno", kaže Borovčević.
Na utakmice ide potpuno opremljen svim rekvizitima, koji su potrebni kako bi se pokazala doza navijačkog adrenalina. Od svoje invalidnine izdvaja dio za određene transparente, zastavu, dresove i sve ostalo što je potrebno za navijanje. Malo po malo, stvar po stvar. Kupuje kaže kada ima novca, neki mu i poklone ponešto. Od Spahića je dobio trenerku, koja mu je posebno draga. Ne postiji mnogo razloga zbog kojih bi propustio neku utakmicu.
"Da odsustvujem jedino me može spriječiti stanje kada nemam novca. Samo tada nisam prisutan na utakmicama naše selekcije. Baš u ovim momentima moje finasije su takve da vjerovatno neću moći ići u Izreal, a toliku želju imam da bih dao sve samo da budem dio te atmosfere i da budem uz naše igrače i navijače", govori ovaj vjerni navijač nešeg tima s nadom da će mu neko pomoći da i ovaj susret prati.
Pred svaku utakmicu u njegovoj svakodnevnici je prisutna euforija, dok pred ovu koja slijedi ne pokazuje oduševljenost, ali vjeruje da će naša nogometna selekcija postići dobar razultat bez obzira bio on na tribinama ili ne.
Nogometna reprezentacija BiH 16. novembra igra kvalifikacijsku utakmicu za Evropsko prvenstvo u Francuskoj protiv Izraela. Interesovanje navijača za ovaj susret je veliko.
Mnogi su rezervisali svoj odlazak na ovu važnu utakmicu našeg tima. Veliki je broj onih koji bi i posljednju novčanicu dali da prisutvuju utakmicama reprezentacije. Sabahudin Baho Borovčević je navijač iz Maglaja čiji životni put vodi uvijek na tribine.
"Volim reprezentaciju i godinama je pratim, to je jednostavno ljubav. Ne propuštam nijednu utakmicu, bilo da se igra kod nas ili vani. Spahić je uvijek imao posebno mjesto kada je reprezentacija u pitanju. Međutim, cijeli tim je moj veliki pokretač u životu i moja najveća ljubav", kaže Borovčević.
U vrijeme ratnih dešavanja u našoj zemlji, Baho je ostao bez noge. Na liniji se borio za svoju zemlju i ostao invalid. To mu ipak ne predstavlja nikakvu preperku da se sada bori za naš reprezetativni tim. Reprezantacija mu daje krila kaže, kada igraju zaboravi apsloutno sve probleme koje život donosi. Ljubav koju osjeća prema igračima, navijačima i svemu što je vezano za našu nogometnu ekipu, toliko je snažna da svaku pobjedu proslavi na nabolji način, a svaki poraz u njemu probudi jake i tužne emocije.
"Zadnji susreti koje smo igrali mi se ne sviđaju. Jednostavno ne znam kako smo mogli izgubiti od Kipra. Kada naš tim izgubi meč, teško mi je to podnijeti i ljut sam. U tim momentima ne razgovaram ni sa kim, pa ni sa ženom i djecom. Kada nas je Kipar pobijedio, nisam tri dana pričao sa porodicom. Ipak, vjerujem da će naš tim izvući plasman na EURO", priča Baho.
Iako njegovo egzistencijalno pitanje nije takvo da može osigurati sebi uvjete za gostujuće utakmice, on je ipak prisustvovao mnogim mečevima. Bio je u Grčkoj, Litvaniji, Slovačkoj, Velsu, Latviji.
"Sam se organizujem, iako veoma teško. Maglajlije mi pomognu, moji sugrađani često skupe novac da odem na utakmicu. Ja i moja porodica živimo od moje invalidnine, ali nekako se snađem da bi pogledao utakmicu, jer stvarno za to živim, to me čini sretnim. Kad ih gledam, osjećam se mnogo bolje i imam razloga da na svoj život mislim pozitivno", kaže Borovčević.
Na utakmice ide potpuno opremljen svim rekvizitima, koji su potrebni kako bi se pokazala doza navijačkog adrenalina. Od svoje invalidnine izdvaja dio za određene transparente, zastavu, dresove i sve ostalo što je potrebno za navijanje. Malo po malo, stvar po stvar. Kupuje kaže kada ima novca, neki mu i poklone ponešto. Od Spahića je dobio trenerku, koja mu je posebno draga. Ne postiji mnogo razloga zbog kojih bi propustio neku utakmicu.
"Da odsustvujem jedino me može spriječiti stanje kada nemam novca. Samo tada nisam prisutan na utakmicama naše selekcije. Baš u ovim momentima moje finasije su takve da vjerovatno neću moći ići u Izreal, a toliku želju imam da bih dao sve samo da budem dio te atmosfere i da budem uz naše igrače i navijače", govori ovaj vjerni navijač nešeg tima s nadom da će mu neko pomoći da i ovaj susret prati.
Pred svaku utakmicu u njegovoj svakodnevnici je prisutna euforija, dok pred ovu koja slijedi ne pokazuje oduševljenost, ali vjeruje da će naša nogometna selekcija postići dobar razultat bez obzira bio on na tribinama ili ne.
