Mnogo je generala, dobronamjernih, ali i onih koji to nisu i koji ovih dana analiziraju nastup bh. reprezentacije na Mundijalu. Kako god, nismo zadovoljni. Mogu pričati i ovo i ono, ali se moglo i moralo više, piše Dnevni avaz.
Krivci? Pa po prirodi posla to je prvo Safet Sušić, selektor. Pogriješio je u taktici, izboru igrača koje je suprostavio Argentini i posebno Nigeriji (o Iranu nije vrijedno pričati), a čini se i u cjelokupnoj psiho-fizičkoj pripremi igrača.
Selektor, trener, pedagog
Ipak, glavni razlog je njegov loš odnos sa našim najboljim igračem Edinom Džekom. Jednostavno, Pape kao selektor, trener, pedagog, nije znao kako da sputa Džekinu neviđenu sujetu i taj naboj kanališe ka terenu i utakmicama. Jer, čini se, obojici je pomalo važnije bilo šta se dešava oko, nego na terenu....
A sve je počelo van terena, zapravo u svlačionici i to ne u Brazilu, SAD, Insburku, nego na Koševu, u poluvremenu utakmice BiH - SAD 3:4.
Sjećamo se svi, prvo poluvrijeme igrali smo u najjačem sastavu, postigli dva gola, sve je izgledalo besprijekorno. A onda se otišlo na odmor, i igraču su se Sušiću, jedan po jedan, počeli da žale kako su umorni, povrijeđeni i kako ne mogu igrati drugo poluvrijeme.
Reagovao je Džeko. Rekao je kako je i on umoran i ima obaveze u svom klubu, ali kako treba igrati i za reprezentaciju svom snagom, bez obzira što je prijateljska utakmica. I bez obzira što se igra u Sarajevu i na Koševu, a ne u Zenici i na Bilinom Polju.
Sušić je, kažu, tada prekinuo Džekinu priču rekavši da će on odrediti ko će igrati. I napravio je pet-šest izmjena, Amerikanci su nam dali četiri gola, Džeko jedan. Odigrao je do kraja napadač Manchester Citya svih 90 i kusur minuta, ali nije zaboravio Papetovu reakciju.
"Oj Safete, Sajo, Sarajlijo"
Sve to ostavilo je traga pa smo u Zenici izgubili od Slovačke. Srećom, u Žilini smo se digli i "na mišiće" pobijedili, pa je zadnji susret kvalifikacija u Litvaniji ipak bio formalnost. Otpjevao je Džeko sa saigračima Papetu na aerodromu "Oj Safete, Sajo, Sarajlijo", ali "pjesma" nije dugo trajala.
A onda dolazi Egipat u Insburku i sada već čuveni incident Džekinog oca Midhata koji je Sušiću zamjerio jer Edina nije zamijenio na poluvremenu, a znalo se da vuče povredu članka. Reakcije kapitena Spahića ali i ostalih već su bezbroj puta rečene.
Džeko i Sušić više ne kontaktiraju. Pape se sjetio kako mu se više niko (osim njegovog brata, valjda) ne smije mješati u izbor igrača, centarfor se povukao, sa novinarima je prestao kontaktirati i sve je rezultiralo igrom bez igre u Brazilu. Dodajmo incident sa Zukanovićem, Pandžom i to je već "puna kapa".
Da li je ovo još jedna analiza? Pa vjerovatno jeste, a cilj joj je da se kaže ko je kriv za neuspjeh i kako privatno kada dođe u sukob sa opštim, mora da se povuče. O odgovornosti da ne govorimo...
Krivci? Pa po prirodi posla to je prvo Safet Sušić, selektor. Pogriješio je u taktici, izboru igrača koje je suprostavio Argentini i posebno Nigeriji (o Iranu nije vrijedno pričati), a čini se i u cjelokupnoj psiho-fizičkoj pripremi igrača.
Selektor, trener, pedagog
Ipak, glavni razlog je njegov loš odnos sa našim najboljim igračem Edinom Džekom. Jednostavno, Pape kao selektor, trener, pedagog, nije znao kako da sputa Džekinu neviđenu sujetu i taj naboj kanališe ka terenu i utakmicama. Jer, čini se, obojici je pomalo važnije bilo šta se dešava oko, nego na terenu....
A sve je počelo van terena, zapravo u svlačionici i to ne u Brazilu, SAD, Insburku, nego na Koševu, u poluvremenu utakmice BiH - SAD 3:4.
Sjećamo se svi, prvo poluvrijeme igrali smo u najjačem sastavu, postigli dva gola, sve je izgledalo besprijekorno. A onda se otišlo na odmor, i igraču su se Sušiću, jedan po jedan, počeli da žale kako su umorni, povrijeđeni i kako ne mogu igrati drugo poluvrijeme.
Reagovao je Džeko. Rekao je kako je i on umoran i ima obaveze u svom klubu, ali kako treba igrati i za reprezentaciju svom snagom, bez obzira što je prijateljska utakmica. I bez obzira što se igra u Sarajevu i na Koševu, a ne u Zenici i na Bilinom Polju.
Sušić je, kažu, tada prekinuo Džekinu priču rekavši da će on odrediti ko će igrati. I napravio je pet-šest izmjena, Amerikanci su nam dali četiri gola, Džeko jedan. Odigrao je do kraja napadač Manchester Citya svih 90 i kusur minuta, ali nije zaboravio Papetovu reakciju.
"Oj Safete, Sajo, Sarajlijo"
Sve to ostavilo je traga pa smo u Zenici izgubili od Slovačke. Srećom, u Žilini smo se digli i "na mišiće" pobijedili, pa je zadnji susret kvalifikacija u Litvaniji ipak bio formalnost. Otpjevao je Džeko sa saigračima Papetu na aerodromu "Oj Safete, Sajo, Sarajlijo", ali "pjesma" nije dugo trajala.
A onda dolazi Egipat u Insburku i sada već čuveni incident Džekinog oca Midhata koji je Sušiću zamjerio jer Edina nije zamijenio na poluvremenu, a znalo se da vuče povredu članka. Reakcije kapitena Spahića ali i ostalih već su bezbroj puta rečene.
Džeko i Sušić više ne kontaktiraju. Pape se sjetio kako mu se više niko (osim njegovog brata, valjda) ne smije mješati u izbor igrača, centarfor se povukao, sa novinarima je prestao kontaktirati i sve je rezultiralo igrom bez igre u Brazilu. Dodajmo incident sa Zukanovićem, Pandžom i to je već "puna kapa".
Da li je ovo još jedna analiza? Pa vjerovatno jeste, a cilj joj je da se kaže ko je kriv za neuspjeh i kako privatno kada dođe u sukob sa opštim, mora da se povuče. O odgovornosti da ne govorimo...
