Manipuliranjem imenom Duška Bajevića, „Princa s Neretve", svojevremeno majstorom loptanja, strijelca tri gola na jednoj utakmici Svjetskog prvenstva (a samo ih je 50 u svijetu takvo nešto uradilo u historiji), prekaljenog stručnjaka, trenera Veleža, AEK-a..., osvajača brojnih titula, može se baviti samo neznalica.
Duško Bajević, gospodin koji ne kupuje status, već tu njegovu ljudsku silinu oni koji trebaju osjete, ono prešutno, kao što je slučaj i sa Štrausom Ivicom Osimom i tako mu se ophode, tako ga tretiraju.
Veliki autoritet
Harizmatičan, zarfrkan do bola i dobar još više, a zna sve o fudbalu iliti nogometu, navodno je kandidat za selektora BiH, ako ne bude produžena saradnja sa Safetom Sušićem.
Može neko u ovoj tmurnoj zemlji gdje parlamentarci imaju primanja od 7.000 maraka i truju narod nacionalističkim budalaštinama, a penzioneri imaju „respektabilnih" 310 KM, dok dobri radnici izađu i do šest stoja, pokušati ubirati poene pričom kako Bajevića pokušava neko nametnuti, ali hajde da se svi pogledamo u oči - ko ne bi takvo ime volio na svojoj klupi, u svom stručnom štabu, takav autoritet...
Svako pošten, rekao bi daj nam „Princa", a jedino mi ludi nećemo. Zašto?
- Niko ne zna, naravno!
Duška Bajevića niko nikome ne treba nametati, Bajeviću treba reći samo da je dobrodošao, tu treba da bude, među nama, jer on je naš. Nije bitno hoće li biti u Savezu, stručnom štabu ili stručni konsultant...
Mi Bajevića, Halilhodžića, Baždarevića, Hadžibegića, Sliškovića, sve Hadžiabdiće, Primorca, Bahtića, Fazlagiće, Škoru, Mihajlovića, Đurasovića, Jozića... trebamo. Ko hoće s nama, ne smijemo mu okrenuti leđa ni po koju cijenu. Ko neće, ne mora...
Otvorena vrata
Nije ovo nikakvo "guranje" Bajevića, već samo opaska na nešto što Bosanci i Hercegovci misle da je politika, a smori nas ta politika. Bosanci i Hercegovci trebaju da znaju da su ovi stručnjaci svi situirani, žive u uređenim društvima (za razliku od nas) i u usporedbi s našim "žoharima" i pticama grabljivicama oni žele da pomognu.
A mi im u BiH trebamo otvoriti vrata, ako nam je stalo...
Duško Bajević, gospodin koji ne kupuje status, već tu njegovu ljudsku silinu oni koji trebaju osjete, ono prešutno, kao što je slučaj i sa Štrausom Ivicom Osimom i tako mu se ophode, tako ga tretiraju.
Veliki autoritet
Harizmatičan, zarfrkan do bola i dobar još više, a zna sve o fudbalu iliti nogometu, navodno je kandidat za selektora BiH, ako ne bude produžena saradnja sa Safetom Sušićem.
Može neko u ovoj tmurnoj zemlji gdje parlamentarci imaju primanja od 7.000 maraka i truju narod nacionalističkim budalaštinama, a penzioneri imaju „respektabilnih" 310 KM, dok dobri radnici izađu i do šest stoja, pokušati ubirati poene pričom kako Bajevića pokušava neko nametnuti, ali hajde da se svi pogledamo u oči - ko ne bi takvo ime volio na svojoj klupi, u svom stručnom štabu, takav autoritet...
Svako pošten, rekao bi daj nam „Princa", a jedino mi ludi nećemo. Zašto?
- Niko ne zna, naravno!
Duška Bajevića niko nikome ne treba nametati, Bajeviću treba reći samo da je dobrodošao, tu treba da bude, među nama, jer on je naš. Nije bitno hoće li biti u Savezu, stručnom štabu ili stručni konsultant...
Mi Bajevića, Halilhodžića, Baždarevića, Hadžibegića, Sliškovića, sve Hadžiabdiće, Primorca, Bahtića, Fazlagiće, Škoru, Mihajlovića, Đurasovića, Jozića... trebamo. Ko hoće s nama, ne smijemo mu okrenuti leđa ni po koju cijenu. Ko neće, ne mora...
Otvorena vrata
Nije ovo nikakvo "guranje" Bajevića, već samo opaska na nešto što Bosanci i Hercegovci misle da je politika, a smori nas ta politika. Bosanci i Hercegovci trebaju da znaju da su ovi stručnjaci svi situirani, žive u uređenim društvima (za razliku od nas) i u usporedbi s našim "žoharima" i pticama grabljivicama oni žele da pomognu.
A mi im u BiH trebamo otvoriti vrata, ako nam je stalo...
