Srbija je vodila 1:0 u 52. minuti utakmice na SP-u, kada je veznjak Švicarske Granit Xhaka na 20 metara od suparničkog gola iskosa na lijevoj strani naletio na odbijenu loptu i ljevicom je neobranjivo poslao u suprotni ugao srpskog golmana Stojkovića.
On je, doduše, bio na krivoj nozi, ali sve i da to nije bio slučaj ništa mu ne bi pomoglo protiv projektila koji je prema cilju – srpskoj mreži – letio brzinom od 104 kilometra na sat.
Zašto je Xhaka onako slavio golčinu Srbiji?
Nakon što je Xhaka impresivno zakucao loptu u gol, slavio ga je onako kako može slaviti samo čovjek koji je upravo zabio golčinu reprezentaciji države koja mu je oca zbog učestvovanja u demonstracijama utamničila i mlatila tri i pol godine, te reprezentaciji zemlje čiji je zločinački režim njegovu porodicu dva puta poslao u izbjeglištvo.
Trčao je kao u transu, urlao euforično i rukama na prsima radio sada već cijelom svijetu poznat znak.
Ali Xhakina obitelj nije zasnovana na teritoriju dvoglavog crnog albanskog orla, nego onog bijelog, srpskog.
Roditelji su mu Albanci, ali iz Kuršumlije, na jugu Srbije. Njegov otac 1986. je kuću na tri i pol godine zamijenio strogim zatvorom i tijesnom ćelijom.
Otac je nakon tri i pol godine torture pušten, ali porodici je slijedilo dvostruko progonstvo
Kao 22-godišnji student prištinskog sveučilišta učestvovao je u demonstracijama protiv srpske tiranije nad kosovskim Albancima. Uhićen je i osuđen na šest godina zatvora. Njegov daidža prošao je daleko gore, dobio je 15 godina robije.
Ragip Xhaka je zbog dobrog vladanja izašao nakon tri i pol godine, poslije čega se sa ženom Elmaze preselio na Kosovo, jer je znao da s etiketom “albanskog nacionalista” i pedigreom političkog zatvornika nema što tražiti u Srbiji.
Ali ni u Podujevu kod Prištine nije bilo perspektive pa se porodica početkom ratnih devedesetih seli u Švicarsku.
Prvi sin Taulant tamo im se rodio u martu 1991., a drugi, Granit, u septembru 1992.
“Ćeliju je dijelio sa još četiri zatvorenika i smio je na zrak izaći samo deset minuta dnevno. Rekao mi je da su prvih mjeseci u zatvoru uslovi bili dobri, ali onda je krenulo batinanje…”
Granit Xhaka 26 godina kasnije veznjak je Arsenala i Švicarske, zvijezda za koju se plaća 35 miliona funti odštete, a ovako je u novembru prošle godine govorio u intervjuu za The Guardian:
“Često od oca tražim da mi priča kako je bilo u zatvoru. Toliko mi je puta pričao, ali i dalje znam da mi nije sve otkrio. Uvijek su tu trenuci tišine, kada osjećam da guta nešto jer ne želi ispljunuti cijelu istinu. Mislim da se tamo događalo ono čega želi poštedjeti svoju djecu.
Znam da je ćeliju dijelio sa još četiri zatvorenika i da je smio izaći na zrak samo deset minuta dnevno. Rekao mi je da su prvih mjeseci u zatvoru uslovi bili dobri, ali onda je krenulo batinanje…”
Objašnjava zašto su mu roditelji idoli:
“Roditelji su u Švicarskoj radili po dva posla da bi bratu i meni mogli platiti autobusnu kartu do Kosova”
“Otac je kroz sve to pokazao nevjerovatnu snagu, a brat i ja imali smo sreće naslijediti je od njega. Bio nam je idol, uzor koji nas je učio da moramo biti jaki kako bismo postigli nešto u životu. To smo i napravili, brat je nogometaš Basela i reprezentativac Albanije, a ja igram za Arsenal i Švicarsku.”
I Kosovo.
“Ili naša majka, koja je s ocem bila samo tri mjeseca kada je uhapšen i osuđen. Usprkos tome što je bila mlada djevojka, čekala ga je tri i pol godine, sve dok se nije vratio iz zatvora. To je meni nezamislivo ikada, a posebno danas.”
Xhaka zato često razmišlja o tome što su njegovi roditelji radili kako bi sinovima omogućili koliko-toliko normalan život u egzilu: “Oboje su po danu radili jedan posao, a po noći su čistili kancelarije. Sjećam se da su tako bratu i meni platili put rodbini na Kosovo. Ali od Basela do Prištine putovali smo autobusom.”
Utakmica života
Dva desetljeća kasnije, njegova lopta do srpske mreže putuje 104 na sat na utakmici u kojoj od 90 dodavanja ima 81 uspješno, čak 15 oduzetih lopti i počinje akciju za dramatičan pobjednički gol Švicarske protiv Srbije, koji zabija još jedan Albanac, Xherdan Shaqiri. Njegovi roditelji također su u Švicarsku, i to s njim kao bebom, pobjegli iz bijede i represije na Kosovu.
Ali Xhakini otac i majka porodice su prije prisilnog bijega zasnovali s druge strane granice tadašnje autonomne pokrajine, u Srbiji.
Dakle, da nije bilo Miloševićevog zločinačkog režima, Granit Xhaka danas bi golčine od 104 na sat zabijao za Srbiju, a ne u njenu mrežu slaveći to urlanjem “Granit Kosovo”.