Dinamo se ove zime nije razbacivao, već je doveo tek dva igrača. Dokazane klase, pa i reprezentativce Marija Gavranovića i Izeta Hajrovića.
Obojica su u Maksimir stigla besplatno, pa i podigli kvalitetu modre momčadi.
Izet Hajrović ima veliko iskustvo, ovaj 26-godišnjak već je prošao "pakao" turske, njemačke i španjolske lige, a sada se na veliku scenu želi vratiti preko Dinama.
U modrom je dresu skupio šest nastupa, upisao tek jednu asistenciju, ali i dao do znanja kako se na njega može ozbiljno računati. I s kime god porazgovarate u Maksimiru , bez obzira radi li se o igračima ili čelnicima kluba, o Hajroviću ćete čuti samo pozitivne stvari. A bosanskohercegovački nogometaš u Dinamu ima velike planove, prije svega ovdje želi stići i do prvog naslova prvaka u svojoj karijeri...
"Odlično se osjećam u Zagrebu , dobro sam se snašao ovdje i baš mi se sviđa grad. Nije prevelik, ljudi su ugodni i pristupačni, a Dinamo je velik klub, poznat i u europskim krugovima. Drago mi je što sam došao, vjerujem da preko Dinama mogu napraviti novi iskorak u karijeri" rekao je u razgovoru za Goal Izet Hajrović , pa nastavio:
"Još nisam toliko upoznao grad, uglavnom je bilo loše vrijeme, hladnoća i snijeg, ali će biti prilike. Dolaze topliji dani, pa ću bolje upoznati Zagreb, Žena i ja ovdje uživamo, inače volimo negdje zajedno prošetati gradom. Ovdje imam i odlične suigrače, kada mi god zatreba pomoć, oni me upute kamo mogu otići, koji restoran u Zagrebu posjetiti."
Kako ste se snašli u svlačionici? Jeste li imali možda kakvu inicijaciju prilikom dolaska u Dinamo ?
"Haha, srećom nisam još ništa morao raditi, niti pjevati niti plesati. Ne znam kakav je do sada bio običaj u Dinamu, možda me takve stvari tek čekaju. Ali, nadam se da neće, to bi bilo bolje za sve nas, haha. Nisam baš dobar u takvim stvarima. Dečki su me u svlačionici odlično prihvatili, nema ovdje nijednog igrača za kojeg bih rekao da je malo drukčiji, onako malo negativniji prema meni. Svi su me prihvatili sjajno, ma lako se bilo uklopiti u ovu raju."
Kako sada gledate na suigrače? Jeste li po dolasku u Dinamo očekivali igrački bolje i ipak nešto slabije suigrače?
"Ma znao sam ja kamo dolazim, pa i kakvi su igrači Dinama. Znao sam kako su modri top ekipa, da tu ima puno mladih i talentiranih igrača spremnih dokazivanja, ali i onih iskusnijih pojedinaca. Tako da me ništa s te strane nije iznenadilo. Dinamo je odlična momčad puna pravih igrača, vjerujem da ćemo to kroz sljedeće razdoblje i dokazati."
Spomenuli ste velik broj mladih igrača, je li vas se neko od tih modrih klinaca posebno dojmio?
"Teško mi je možda izdvojiti pojedinca, pa Dinamo doista ima velik broj kvalitetnih mladića. Evo, sada je iskočio Dani Olmo , odličan je i Borna Sosa, a tu su još Ćorić, Hodžić... Ma stvarno u Dinamu ima puno mladih igrača, uvjeren sam kako su pred njima dobre karijere."
Ko vas je kao trener najviše izgradio u karijeri? Ko možda najviše utjecao na vaš igrački razvoj?
"Mislim da je svaki trener koji me trenirao imao na neki način velik utjecaj na moj razvoj, no izdvojio bih trojicu. Još u Grasshopperu me kao 17-godišnjaka u prvu momčad uveo Ciriaco Sforza , dosta mi pomogao u toj početnoj fazi prilagodbe na seniorski nogomet. Onda je njega naslijedio Uli Forte , a kod njega sam baš počeo ozbiljno napredovati. I rekao bih da me on stvorio ovakvog kakav sam sada. I u Werderu me treniralo puno poznatih trenera, no izdvojio bih još Roberta Mancinija s kojim sam radio u Galatasarayju. Odmah se osjetilo koliko je iskusan, da je radio u velikim klubovima, ali i da stvarno razumije nogomet."
Biste li nešto mijenjali u svojoj karijeri?
"Ne znam, najvjerovatnije ne bih. Sve je bilo kako treba biti, ne razmišljam da sam u jednoj situaciji ili trenutku nešto morao napraviti drugačije. Ništa ne bih mijenjao, naravno osim te ozljede, ali na to se ne može utjecati. Igrao sam u velikim klubovima, bio u najjačim svjetskim ligama, vjerujem da će toga biti još."
A najbolji igrači s kojima ste igrali u karijeri, bilo kroz klub ili reprezentaciju?
"Tu nema nikakve dvojbe, to su Didier Drogba, Wesley Sneijder i Edin Džeko . Evo, ne mogu vam opisati koliko sam sretan bio, pa i koliko me ugodno Džeko iznenadio kada sam ga upoznao. Stvarno je prava, igračka i ljudska klasa."
Što birate u slobodnoe vrijeme? PlayStation ili kartanje?
"Samo opuštanje. Puno vremena provodim sa ženom, kada je ona ovdje volim s njom prošetati gradom ili otići na večeru. A kada ona nije u Zagrebu , onda vrijeme provodim sa suigračima. PlayStation i karte? Nisam preveliki ljubitelj toga, više volim izaći, prošetati i upoznati neke nove ljude. No, opet, u dobrom društvu mogu se zabaviti i uz karte ili PlayStation."
Ko je bio najveći zabavljač s kojim ste ikada igrali?
"Niti ovdje ne bih mogao izdvojiti jednoga, kroz karijeru sam upoznao puno onako malo 'pozitivnih luđaka'. Generalno su to najviše afrikanci, oni baš vole plesati i pjevati, uvijek je oko njih dobra zabava. Takav je bio Didier Drogba , s njim je uvijek bilo zabavno u svlačionici, ali tada je s nama u Galatasarayju bio i Emmanuel Eboue . Njih su dvojica bili pravi veseljaci, generatori dobre atmosfere u svlačionici."
Emmanuel Eboue je nakon sjajne igračke karijere postao beskućnik...
"Ne mogu vam opisati koliko mi je bilo teško to pročitati. Ne znam što mu se dogodilo u životu, ali on je nevjerojatno pozitivna osoba. Puno smo se družili, imali smo baš dobar odnos u Galatasarayju . Vjerujte mi, on nikome ne bi ništa loše napravio, stvarno je dobar čovjek. Siguran sam da će ga ova životna situacija samo ojačati, pa da će se brzo vratiti na pravi put. Vjerujem da već i jest."
Možete li izdvojiti najdraži gol u svojoj karijeri?
"Ma tu nema nikakve dvojbe, onaj gol protiv Slovačke koji je praktički BiH direktnim putem odveo na Svjetsko prvenstvo u Brazil . Iskreno, ne znam što se mora dogoditi u budućnosti da mi neki gol u karijeri bude draži od toga, ali nikad ne recite - nikad. Taj mi je gol iz Slovačke još uvijek najdraži, najbolji, najljepši..."
Na klupu Bosne i Hercegovine stigao je Robert Prosinečki , jeste li razgovarali otkada je postao izbornik?
"Ne, nismo kontaktirali. Samo sam čitao u medijima kada je pričao o mojoj situaciji, ali me nije kontaktirao. Svjestan sam da me prate u krugu reprezentacije, a jedini razlog što me nije bilo na posljednjim okupljanjima je što nisam bio u pravom ritmu, niti uhvatio kontinuitet igara. Vjerujem da će se to brzo promijeniti, pa da ću opet biti član reprezentacije BiH ."
Koliko vam se teško naviknuti na hrvatski nogomet; u karijeri ste igrali u Njemačkoj i Turskoj gdje su tribine pune, a sada nerijetko igrate i pred manje od hiljadu gledalaca?
"Kažem vam, znao sam kamo dolazim, bio svjestan cjelokupne situacije oko Dinama i hrvatskog nogometa. I bilo mi je jasno koliko ovdje gledatelja ima na tribinama. Malo sam tužan zbog toga, nemamo puno navijača, a oni vam uvijek daju dodatnu snagu i motivaciju. Znam da mi moramo biti pravi i kada je stadion prazan, ali ljepše je igrati pred punim tribinama. U Bundesligi sam igrao pred 60-ak hiljada gledalaca, ma to je sasvim drugi osjećaj. Ali, nema smisla oko HNL-a pričati samo negativno, vjerujem da će se to uskoro promijeniti."
