Uspjesi Danisa Tanovića i Adnana Ćatića, odnosno ekipe filma “Smrt u Sarajevu”, koja je dobila Srebrenog medvjeda na Filmskom festivalu “Berlinale” u Berlinu, te boksera Ćatića, koji je po peti put postao svjetski šampion u srednjoj kategoriji, obradovali su sve Bosance i Hercegovce, pa tako i Ivicu Osima.
- Velika je to stvar, neka se priča o Bosni i Hercegovini. Nebitno je radi li se o filmu ili o boksu. Nije slučajno što se to dogodilo baš u Njemačkoj, kod njih, ako vrijediš, budeš nagrađen ma odakle si... Dobro je da i mi malo slavimo, da se narod raduje pored ovih silnih problema. Ćatić kaže da hoće da boksuje u Sarajevu, taman neka dođe i da istuče ove kod nas što ne valjaju – u svom stilu prokomentirao je Osim uspjehe Tanovića i Ćatića.
Iako će uskoro napuniti 75 godina, a i teško se kreće zbog bolesti, Ivica Osim, jednostavno, nije od onih koji će se prikovati za kuću. Cijeli život je na nogama, a tako je i sada, kada ga noge više i ne slušaju kao nekada.
Sahrana Slobodana Santrača, jednog od najboljih centarfora u historiji bivše Jugoslavije, bio je povod da popularni Švabo ode u Beograd i oda posljednju počast svom prijatelju.
- Najmanje što se moglo učiniti je otići na sahranu, Santrač je bio velikan, igrali smo jedan protiv drugog. Kakav je to napadač bio, malen, hitar, ne možeš ga čuvati nikako. Omladinski fubalski klub Beograd imao je tada strašnu ekipu, “3S” u napadu - Santrač, Samardžić i Skoblar – prisjeća se Osim centarfora koji je od 1965. do 1974. godine nosio dres OFK Beograd, a poslije nastupao i za Partizan.
U centru pažnje
U Beogradu je Osim bio u centru pažnje, na jednom mjestu našli su se njegovi nekadašnji saigrači iz reprezentacije bivše Jugoslavije.
- Drago mi je što sam vidio dosta neke stare raje, mi se nikada nismo ni odvajali, ostali smo isti. Šeki, Džaja, Ćurković, Perica Radenković, bilo je ljudi iz svih krajeva, prisjetili smo se nekih starih vremena, družili se – kaže Osim, koji je bio u društvu svog prijatelja i nekadašnjeg saigrača u Želji Radeta Matića.
Najveći bh. stručnjak svih vremena prisjetio se kako je liga u bivšoj Jugoslaviji bila jedna od najjačih u Evropi, a osim nepresušnog talenta igrača s ovih prostora, bitan razlog za to bio je i što se u inozemstvo nije moglo prije 28. godine.
- Sve su ekipe bile po deset i više godina zajedno, igrači su se znali u dušu. To je bila velika prednost, jer su svi bili izuzetno uigrani. Možda se s ove distance može reći da je to bilo dobro samo za klubove, ali ne i za igrače, koji nisu mogli otići da zarade prije 28. godine.
Ipak, ovo današnje vrijeme, kada djeca sa 16 godina već imaju menadžere i mijenjaju klubove, definitivno nije dobro za mladog fudbalera, kojem trebaju stabilno okruženje i sredina da napreduje – smatra Osim.
Upravo u jakim domaćim klubovima i ligi legendarni stručnjak vidi recept za stvaranje reprezentacije koja će konstantno igrati na velikim takmičenjima.
- Za jaku reprezentaciju potrebna nam je i jaka domaća liga, to je veoma bitno. Zato se i radujem što vidim neke pomake naprijed, a super stvar bi bila da se najveće zvijezde, bar na zalasku karijere, počnu vraćati kući, da, recimo, Džeko dođe i odigra nekoliko sezona ovdje. To bi napunilo stadione, bilo bi magnet i za navijače i za mlade.
Njegov Željezničar je u prijelaznom roku angažirao veliki broj pojačanja, od njih su dvojica bivši A-reprezentativci Miroslav Stevanović i Adnan Zahirović.
- Mislim da je to dobra stvar, posebno ako se oni potrude da se vrate na nivo na kojem su bili. Dobro je i marketinški, da se raja zaintrigira, da se počne interesirati za fudbal – smatra Osim.
Svom nekadašnjem učeniku Mehmedu Baždareviću poručuje da ga očekuje težak posao.
- Meši nije lako, ona ekipa od prije nekoliko godina doživjela je svoj zenit, dosta se ispucalo, zasitilo. Nema previše mlađi na koje se možeš osloniti i zato bi mu bilo odlično da to dobije u našoj ligi. Treba probati napraviti atmosferu, vratiti samopouzdanje, da vjerujemo da možemo. Pa, eto, bar da opet stignemo do tog baraža, moramo ga jednom i proći.
Nova dimenzija
Odavno je Ivica Osim ljubitelj igre Barcelone, a tako je i sada, kada Katalonci izgledaju možda i najjače do sada.
- Imam utisak da su oni donijeli novu dimenziju, prevazišli su sve do sada. Nema ljubomore, kolektiv su par ecvellence. Oni su altruisti, njima uopće nije potreban trener. Isto ono što kažu: “Dva loša ubiše Miloša”, tako je kod ovih u Barceloni: “Dva dobra popraviše i najlošijeg.”
Mnogi smatraju da jedino Real može parirati Barceloni, ali proslavljeni trener ne daje baš previše šansi Madriđanima.
- Ma, Barca je mnogo bolja od Reala. Real igra rustikalno, nasilu, a ovi to rade s lakoćom. Kažu da nije interesantno za fudbal da je neko toliko nadmoćan, ali na neki način i jeste. Sada svi čekamo da ih neko nadigra, pobijedi, i to ima draž.
Kako sam prestao pušiti
Iako je svojevremeno palio cigaretu za cigaretom, Osim već dvadesetak godina ne puši.
- Sjećam se toga, trenirao sam Šturm i igrali smo gradski debi protiv GAK-a. Sudija nas krade, mi bolji, pogađamo dvije stative. Na poluvremenu meni lupa srce, kaže doktor aritmija, pita me: “Pušiš li?” Čuj, pušim li, pa sjediš pored mene na klupi, ne vidi se ništa od dima koliko žmarimo Refa (Refik Muftić, op. a.) i ja, a ti me pitaš pušim li. Tada sam bacio cigarete – prisjeća se Ivica Osim.
Važnost zadnjeg veznog
Osim smatra da je u modernom fudbalu najvažnija uloga defanzivnog veznog igrača.
- To je postala najbitnija karika u ekipi, kad imaš vrhunskog zadnjeg veznog, onda si u velikoj prednosti. A tim igračima nije lako, većinom su defanzivci i često raja na tribinama ne vidi šta oni rade za ekipu, jer nisu previše atraktivni.
Počasni predsjednik
Na posljednjoj sjednici Skupštine FK Željezničar Ivica Osim izabran je za počasnog predsjednika kluba, u kojem je ostavio najveći pečat i kao igrač i kao trener.
- Izabralo me, nisam tražio, nisam se gurao. Ali, eto, dobro je, nemam nikakve odgovornosti, a piše da sam predsjednik – šali se Osim, koji nije posebno želio komentirati ni inicijativu iz Graca da jedna od ulica u ovom gradu dobije njegovo ime.
- Ma, to je neka građanska inicijativa, ljudi tražili, misle da bi trebalo. Ne znam šta bih rekao o tome – skroman je Osim.
- Velika je to stvar, neka se priča o Bosni i Hercegovini. Nebitno je radi li se o filmu ili o boksu. Nije slučajno što se to dogodilo baš u Njemačkoj, kod njih, ako vrijediš, budeš nagrađen ma odakle si... Dobro je da i mi malo slavimo, da se narod raduje pored ovih silnih problema. Ćatić kaže da hoće da boksuje u Sarajevu, taman neka dođe i da istuče ove kod nas što ne valjaju – u svom stilu prokomentirao je Osim uspjehe Tanovića i Ćatića.
Iako će uskoro napuniti 75 godina, a i teško se kreće zbog bolesti, Ivica Osim, jednostavno, nije od onih koji će se prikovati za kuću. Cijeli život je na nogama, a tako je i sada, kada ga noge više i ne slušaju kao nekada.
Sahrana Slobodana Santrača, jednog od najboljih centarfora u historiji bivše Jugoslavije, bio je povod da popularni Švabo ode u Beograd i oda posljednju počast svom prijatelju.
- Najmanje što se moglo učiniti je otići na sahranu, Santrač je bio velikan, igrali smo jedan protiv drugog. Kakav je to napadač bio, malen, hitar, ne možeš ga čuvati nikako. Omladinski fubalski klub Beograd imao je tada strašnu ekipu, “3S” u napadu - Santrač, Samardžić i Skoblar – prisjeća se Osim centarfora koji je od 1965. do 1974. godine nosio dres OFK Beograd, a poslije nastupao i za Partizan.
U centru pažnje
U Beogradu je Osim bio u centru pažnje, na jednom mjestu našli su se njegovi nekadašnji saigrači iz reprezentacije bivše Jugoslavije.
- Drago mi je što sam vidio dosta neke stare raje, mi se nikada nismo ni odvajali, ostali smo isti. Šeki, Džaja, Ćurković, Perica Radenković, bilo je ljudi iz svih krajeva, prisjetili smo se nekih starih vremena, družili se – kaže Osim, koji je bio u društvu svog prijatelja i nekadašnjeg saigrača u Želji Radeta Matića.
Najveći bh. stručnjak svih vremena prisjetio se kako je liga u bivšoj Jugoslaviji bila jedna od najjačih u Evropi, a osim nepresušnog talenta igrača s ovih prostora, bitan razlog za to bio je i što se u inozemstvo nije moglo prije 28. godine.
- Sve su ekipe bile po deset i više godina zajedno, igrači su se znali u dušu. To je bila velika prednost, jer su svi bili izuzetno uigrani. Možda se s ove distance može reći da je to bilo dobro samo za klubove, ali ne i za igrače, koji nisu mogli otići da zarade prije 28. godine.
Ipak, ovo današnje vrijeme, kada djeca sa 16 godina već imaju menadžere i mijenjaju klubove, definitivno nije dobro za mladog fudbalera, kojem trebaju stabilno okruženje i sredina da napreduje – smatra Osim.
Upravo u jakim domaćim klubovima i ligi legendarni stručnjak vidi recept za stvaranje reprezentacije koja će konstantno igrati na velikim takmičenjima.
- Za jaku reprezentaciju potrebna nam je i jaka domaća liga, to je veoma bitno. Zato se i radujem što vidim neke pomake naprijed, a super stvar bi bila da se najveće zvijezde, bar na zalasku karijere, počnu vraćati kući, da, recimo, Džeko dođe i odigra nekoliko sezona ovdje. To bi napunilo stadione, bilo bi magnet i za navijače i za mlade.
Njegov Željezničar je u prijelaznom roku angažirao veliki broj pojačanja, od njih su dvojica bivši A-reprezentativci Miroslav Stevanović i Adnan Zahirović.
- Mislim da je to dobra stvar, posebno ako se oni potrude da se vrate na nivo na kojem su bili. Dobro je i marketinški, da se raja zaintrigira, da se počne interesirati za fudbal – smatra Osim.
Svom nekadašnjem učeniku Mehmedu Baždareviću poručuje da ga očekuje težak posao.
- Meši nije lako, ona ekipa od prije nekoliko godina doživjela je svoj zenit, dosta se ispucalo, zasitilo. Nema previše mlađi na koje se možeš osloniti i zato bi mu bilo odlično da to dobije u našoj ligi. Treba probati napraviti atmosferu, vratiti samopouzdanje, da vjerujemo da možemo. Pa, eto, bar da opet stignemo do tog baraža, moramo ga jednom i proći.
Nova dimenzija
Odavno je Ivica Osim ljubitelj igre Barcelone, a tako je i sada, kada Katalonci izgledaju možda i najjače do sada.
- Imam utisak da su oni donijeli novu dimenziju, prevazišli su sve do sada. Nema ljubomore, kolektiv su par ecvellence. Oni su altruisti, njima uopće nije potreban trener. Isto ono što kažu: “Dva loša ubiše Miloša”, tako je kod ovih u Barceloni: “Dva dobra popraviše i najlošijeg.”
Mnogi smatraju da jedino Real može parirati Barceloni, ali proslavljeni trener ne daje baš previše šansi Madriđanima.
- Ma, Barca je mnogo bolja od Reala. Real igra rustikalno, nasilu, a ovi to rade s lakoćom. Kažu da nije interesantno za fudbal da je neko toliko nadmoćan, ali na neki način i jeste. Sada svi čekamo da ih neko nadigra, pobijedi, i to ima draž.
Kako sam prestao pušiti
Iako je svojevremeno palio cigaretu za cigaretom, Osim već dvadesetak godina ne puši.
- Sjećam se toga, trenirao sam Šturm i igrali smo gradski debi protiv GAK-a. Sudija nas krade, mi bolji, pogađamo dvije stative. Na poluvremenu meni lupa srce, kaže doktor aritmija, pita me: “Pušiš li?” Čuj, pušim li, pa sjediš pored mene na klupi, ne vidi se ništa od dima koliko žmarimo Refa (Refik Muftić, op. a.) i ja, a ti me pitaš pušim li. Tada sam bacio cigarete – prisjeća se Ivica Osim.
Važnost zadnjeg veznog
Osim smatra da je u modernom fudbalu najvažnija uloga defanzivnog veznog igrača.
- To je postala najbitnija karika u ekipi, kad imaš vrhunskog zadnjeg veznog, onda si u velikoj prednosti. A tim igračima nije lako, većinom su defanzivci i često raja na tribinama ne vidi šta oni rade za ekipu, jer nisu previše atraktivni.
Počasni predsjednik
Na posljednjoj sjednici Skupštine FK Željezničar Ivica Osim izabran je za počasnog predsjednika kluba, u kojem je ostavio najveći pečat i kao igrač i kao trener.
- Izabralo me, nisam tražio, nisam se gurao. Ali, eto, dobro je, nemam nikakve odgovornosti, a piše da sam predsjednik – šali se Osim, koji nije posebno želio komentirati ni inicijativu iz Graca da jedna od ulica u ovom gradu dobije njegovo ime.
- Ma, to je neka građanska inicijativa, ljudi tražili, misle da bi trebalo. Ne znam šta bih rekao o tome – skroman je Osim.
