Senijad Ibričić (30) ponos je Krajine, ali i svakog pravog navijača i iskrenog patriote naše zemlje. Popularni "Trupko" je uvijek bio uz reprezentaciju ali i u svojim klubovima davao sve od sebe te bio ljubimac navijača koji su cijenili njegovu borbenost i svaki kap prolivenog znoja.
Uoči ove polusezone mediji u našoj zemlji pisali su o tome kako će Senijad karijeru nastaviti u sarajevskom Željezničaru i biti jedno od najvećih pojačanja u historiji naše lige. To se na kraju nije desilo, s obzirom da je ovaj nogometaš na poziv hrvatskog nogometnog stručnjaka Igora Štimca odlučio karijeru nastaviti u iranskom Sepahanu.
Za "Sport" je nakon svega što se izdešavalo otvorio dušu, otkrio kako mu je u Iranu, pričao o reprezentaciji ali i po prvi put u bh.medijima progovorio o temi "dolazak u Željezničar". Sepahan je u utorak u Ibričićevom debiju remizirao sa Persepolisom (2:2), a Senijad se za naš list javio odmah poslije susreta te ispoštovao ranije postignuti dogovor.
- Derbi nije mogao biti bolji. Najveći iranski derbi sa Persepolisom, pred gotovo 70.000 ljudi, zaista je bio spektakl. Za početak mogu biti zadovoljan svojom igrom i igrom svoje ekipe, a nadamo se da će do kraja biti puno bolje i da ćemo biti sretni i zadovoljni, kaže Ibričić na početku razgovora za naš list.
Za rubriku "vjerovali ili ne" je svakako podatak koji nam je Senijad i sam otkrio. Naime, na istom stadionu gdje je debitirao za Sepahan, prije tačno 11 godina 2. 2. 2005. godine debitovao je u dresu nogometne reprezentacije naše zemlje.
- Stvarno je taj podatak za vjerovali ili ne. Derbi za našu reprezentaciju sam imao na istom stadionu na isti datum i to samo prije 11 godina (uz osmijeh govori naš sagovornik). I još jedan podatak je za tu rubriku. Naime, moja prva utakmica za Bosnu i Hercegovinu bila je protiv Irana u Brazilu, a sada završim u Iranu. Šta reći nego da je život čudo i da je sve moguće. Hvala Bogu na svemu ovome.
O novoj sredini imao je samo riječi hvale.
- Novi klub je jedan od najvećih u Iranu i očekivanja su zaista velika. Malo se lošije ušlo u sezonu i mi ćemo probati do kraja napraviti što bolji rezultat i izboriti plasman u Azijsku Ligu prvaka jer je to svima ovdje i cilj.
Nakon Irana dotakli smo jedne veoma zanimljive teme koja je Ibričića do prije par mjeseci dovela na naslovnice medija u našoj zemlji. Mediji su špekulisali, neki ga već doveli na vrata Grbavice, dok su oni drugi "ekskluzivno" otkrivali da pregovora nije bilo. Samo za čitaoce našeg lista Ibričić je odlučio otkriti pravu istinu o ovoj sapunici te zbog čega nije došao u Željezničar.
- Moram reći da odavno nisam imao priliku razgovarati sa poštenijim ljudima kao što su ljudi iz Želje. Vjerujte mi, od prvog dana kada se kontakt uspostavio ljudi su bili toliko fer i korektni da mi je jednu ruku žao što nisam završio u Želji. Skoro sve je bilo dogovoreno, ali onda se pojavila ova ponuda Sepahana i kada me Igor Štimac nazvao nisam imao drugog izbora i naravno presudilo je to da imam priliku zaigrati za jedan od najvećih klubova u Iranu, te igrati Azijsku Ligu prvaka jer je to ovdje kao evropska Liga prvaka i htio sam da i to doživim u karijeri. Međutim, ovim putem želim poručiti navijačima Željezničara da mogu biti mirni i da imaju Upravu kakvu bih svakom poželio. Imaju odličnog mladog trenera i samo neka im budu podrška i daju malo vremena jer naravno ništa ne ide preko noći. Ja sam siguran da će Željo sa ovom grupom ljudi uz podršku "Manijaka" napraviti odlične rezultate u skorije vrijeme. I još jednom se zahvaljujem i pozdravljam sve ljude u Želji od momka zaduženog za marketing do predsjednika te ponavljam da odavno nisam sreo tako jednu super organizovanu grupu ljudi i želim im puno uspjeha, kako na poslovnom tako i privatnom životu.
Sredinom 2014. godine odlučio je napisati pismo i oprostiti se od državnog grba. Učinio je to nakon što je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu uz golmane Asmira Avdukića i Jasmina Fejzića bio jedini član ekspedicije koji nije dobio nijednu minutu. Na naše pitanje da li se kaje zbog te odluke, bio je veoma jasan.
- Sve je bilo iznenada i svi znamo razlog mog ranog odlaska. Nećemo se vraćati na to jer nema potrebe, ima i ljepših trenutaka u životu, a ne kajem se jer sam imao čast deset punih godina igrati za svoju domovinu i to je ono što nisam mogao maštati kao dječak, a kamoli da ću i doživjeti. Doći iz jednog Podgrmeča do državnog dresa, biti tu punih deset godina te imati priliku igrati igrati za najveći klub na ovim prostorima Hajduk, a za ostalo da ne i spominjem. Moram biti zahvalan mojoj familiji koja je bila najveća podrška, te prijateljima, supruzi i djeci, a naravno, najviše hvala dragom Bogu.
Ističe da prati našu ligu, te otkriva kome daje najveće šanse kada je titula u pitanju.
- Volio bi da Sloboda bude prvak, jer Željo će teško, iako daj Bože da oni uspiju. Mislim da Sloboda i Tuzla poslije svih padova zaslužuju titulu, jer znam šta bi im to dole značilo i stvarno najiskrenije bih volio da oni budu prvaci.
Sa Sepahanom je postigao dogovor do kraja sezone, a na naše pitanje kada će i gdje završiti karijeru bio je tajnovit.
- Kod sportaša se nikada ne zna i ne može se planirati koliko ćemo igrati. Ja ću igrati do onog momenta dok se budem osjećao da mogu dati maksimum i samo da me ako Bog da zaobiđu povrede. Nadam se da ću karijeru završiti u jednom od mojih najdražih klubova, kazao je Senijad Ibričić, nogometaš iranskog Sepahana i nekadašnji reprezentativac naše zemlje na kraju ekskluzivnog razgovora za "Sport".
Uoči ove polusezone mediji u našoj zemlji pisali su o tome kako će Senijad karijeru nastaviti u sarajevskom Željezničaru i biti jedno od najvećih pojačanja u historiji naše lige. To se na kraju nije desilo, s obzirom da je ovaj nogometaš na poziv hrvatskog nogometnog stručnjaka Igora Štimca odlučio karijeru nastaviti u iranskom Sepahanu.
Za "Sport" je nakon svega što se izdešavalo otvorio dušu, otkrio kako mu je u Iranu, pričao o reprezentaciji ali i po prvi put u bh.medijima progovorio o temi "dolazak u Željezničar". Sepahan je u utorak u Ibričićevom debiju remizirao sa Persepolisom (2:2), a Senijad se za naš list javio odmah poslije susreta te ispoštovao ranije postignuti dogovor.
- Derbi nije mogao biti bolji. Najveći iranski derbi sa Persepolisom, pred gotovo 70.000 ljudi, zaista je bio spektakl. Za početak mogu biti zadovoljan svojom igrom i igrom svoje ekipe, a nadamo se da će do kraja biti puno bolje i da ćemo biti sretni i zadovoljni, kaže Ibričić na početku razgovora za naš list.
Za rubriku "vjerovali ili ne" je svakako podatak koji nam je Senijad i sam otkrio. Naime, na istom stadionu gdje je debitirao za Sepahan, prije tačno 11 godina 2. 2. 2005. godine debitovao je u dresu nogometne reprezentacije naše zemlje.
- Stvarno je taj podatak za vjerovali ili ne. Derbi za našu reprezentaciju sam imao na istom stadionu na isti datum i to samo prije 11 godina (uz osmijeh govori naš sagovornik). I još jedan podatak je za tu rubriku. Naime, moja prva utakmica za Bosnu i Hercegovinu bila je protiv Irana u Brazilu, a sada završim u Iranu. Šta reći nego da je život čudo i da je sve moguće. Hvala Bogu na svemu ovome.
O novoj sredini imao je samo riječi hvale.
- Novi klub je jedan od najvećih u Iranu i očekivanja su zaista velika. Malo se lošije ušlo u sezonu i mi ćemo probati do kraja napraviti što bolji rezultat i izboriti plasman u Azijsku Ligu prvaka jer je to svima ovdje i cilj.
Nakon Irana dotakli smo jedne veoma zanimljive teme koja je Ibričića do prije par mjeseci dovela na naslovnice medija u našoj zemlji. Mediji su špekulisali, neki ga već doveli na vrata Grbavice, dok su oni drugi "ekskluzivno" otkrivali da pregovora nije bilo. Samo za čitaoce našeg lista Ibričić je odlučio otkriti pravu istinu o ovoj sapunici te zbog čega nije došao u Željezničar.
- Moram reći da odavno nisam imao priliku razgovarati sa poštenijim ljudima kao što su ljudi iz Želje. Vjerujte mi, od prvog dana kada se kontakt uspostavio ljudi su bili toliko fer i korektni da mi je jednu ruku žao što nisam završio u Želji. Skoro sve je bilo dogovoreno, ali onda se pojavila ova ponuda Sepahana i kada me Igor Štimac nazvao nisam imao drugog izbora i naravno presudilo je to da imam priliku zaigrati za jedan od najvećih klubova u Iranu, te igrati Azijsku Ligu prvaka jer je to ovdje kao evropska Liga prvaka i htio sam da i to doživim u karijeri. Međutim, ovim putem želim poručiti navijačima Željezničara da mogu biti mirni i da imaju Upravu kakvu bih svakom poželio. Imaju odličnog mladog trenera i samo neka im budu podrška i daju malo vremena jer naravno ništa ne ide preko noći. Ja sam siguran da će Željo sa ovom grupom ljudi uz podršku "Manijaka" napraviti odlične rezultate u skorije vrijeme. I još jednom se zahvaljujem i pozdravljam sve ljude u Želji od momka zaduženog za marketing do predsjednika te ponavljam da odavno nisam sreo tako jednu super organizovanu grupu ljudi i želim im puno uspjeha, kako na poslovnom tako i privatnom životu.
Sredinom 2014. godine odlučio je napisati pismo i oprostiti se od državnog grba. Učinio je to nakon što je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu uz golmane Asmira Avdukića i Jasmina Fejzića bio jedini član ekspedicije koji nije dobio nijednu minutu. Na naše pitanje da li se kaje zbog te odluke, bio je veoma jasan.
- Sve je bilo iznenada i svi znamo razlog mog ranog odlaska. Nećemo se vraćati na to jer nema potrebe, ima i ljepših trenutaka u životu, a ne kajem se jer sam imao čast deset punih godina igrati za svoju domovinu i to je ono što nisam mogao maštati kao dječak, a kamoli da ću i doživjeti. Doći iz jednog Podgrmeča do državnog dresa, biti tu punih deset godina te imati priliku igrati igrati za najveći klub na ovim prostorima Hajduk, a za ostalo da ne i spominjem. Moram biti zahvalan mojoj familiji koja je bila najveća podrška, te prijateljima, supruzi i djeci, a naravno, najviše hvala dragom Bogu.
Ističe da prati našu ligu, te otkriva kome daje najveće šanse kada je titula u pitanju.
- Volio bi da Sloboda bude prvak, jer Željo će teško, iako daj Bože da oni uspiju. Mislim da Sloboda i Tuzla poslije svih padova zaslužuju titulu, jer znam šta bi im to dole značilo i stvarno najiskrenije bih volio da oni budu prvaci.
Sa Sepahanom je postigao dogovor do kraja sezone, a na naše pitanje kada će i gdje završiti karijeru bio je tajnovit.
- Kod sportaša se nikada ne zna i ne može se planirati koliko ćemo igrati. Ja ću igrati do onog momenta dok se budem osjećao da mogu dati maksimum i samo da me ako Bog da zaobiđu povrede. Nadam se da ću karijeru završiti u jednom od mojih najdražih klubova, kazao je Senijad Ibričić, nogometaš iranskog Sepahana i nekadašnji reprezentativac naše zemlje na kraju ekskluzivnog razgovora za "Sport".
