Koliko su se Hajduka u Europi nekad bojali, najbolje svjedoči priča uoči ždrijeba četvrtfinala Kupa UEFA-e u sezoni 1985./86., kada je televizijski komentator RAI-ja Gianfranco de Laurentis izjavio:
"Inter može proći u polufinale ako izbjegne dva najteža protivnika, Real Madrid i Hajduk."
"Bijeli" su taman bili eliminirali Dnipro u utakmici karijere Ivana Gudelja, a kolo prije toga Torino, u dvoboju u kojemu je Blaž Slišković iz slobodnog udarca s 35 metara postigao jedan od najljepših golova uopće na Poljudu. Od toga dvoboja prošlo je više od 30 godina, "bijeli" do dana današnjeg u Europi više nikad nisu eliminirali neki klub iz liga petice, a s vremenom blijede i uspomene, pa se vrlo rijetko nađe neka poveznica s tim danima...
Ovaj put nas je u prošlost vratio – Zinedine Zidane.
Nakon što je imenovan trenerom Real Madrida, oživjeli su svi detalji njegove iznimne karijere, a među njima i izjave koje je više puta dao o igračima kojima se divio.
"Sjećam se, bila je to sezona 1986./87. U Marseilleu je tada igrao izvanredni veznjak Blaž Slišković. Uživao sam gledajući ga. Bio je zbilja čudesan igrač", kazao je Zidane za Doktora Baku.
Zidane je rođen u Marseilleu, a u vrijeme kada se najčuvenija bijela "osmica" s Poljuda preselila na Velodrome imao je 14 godina. Navijači Hajduka Sliškovića pamte po golu iz kornera Zvezdinu Ivkoviću, pogotku Sparti u produžetku ili ovom spomenutom kontra Torina, a nikome baš neće pasti na pamet njegova epizoda u Olympiqueu. Što je to toliko zadivilo Zidanea?
- U Marseilleu sam igrao najbolji nogomet karijere - kazuje nam danas Slišković, pa nastavlja:
- Znam ja za to što je Zidane izjavio, ali nikad se nismo upoznali jer je on u to vrijeme bio klinac. Olympique je imao jaku ekipu, Giresse, Papin, Forster, Domergue... igrali smo sjajan nogomet, ali na kraju smo osvojili drugo mjesto.
Prvak Francuske u toj sezoni bio je Bordeaux, klub koji je osvajao trofeje na pogon braće Zlatka i Zorana Vujovića. Istog ljeta kada je Baka prešao u Marseille, Vujovići su postali članovi Bordeauxa, s tim da je Zlatko bio jedan od ključnih igrača u osvajanju duple krune.
Dakle, Marseille je iste sezone i u finalu Kupa Francuske poražen od Bordeauxa, Slišković je ostao bez trofeja, a nakon te sezone preselio se u Pescaru.
Svašta se tada govorilo, pogotovo jer je Baka imao burnih epizoda u Splitu. Govorilo se da ga je neuredan život koštao odlaska iz Marseillea nakon samo jedne sezone. Slišković je to jednom zgodom zanimljivo opisao:
"Pravi profesionalizam osjetio sam čim sam došao u Francusku. U Veležu i Hajduku držali su me kao malo vode na dlanu. U Marseilleu prve godine ja dođem 20 minuta prije treninga, a kad tamo puna svlačionica, svi su došli barem 45 minuta prije. Masiraju se, čiste kopačke, vežu bandažu. U Hajduku sam se kroz hodnik skidao, objesio bih robu i na trening. Mi nismo bili profesionalci. Kad bi Vujovići došli 20 minuta prije nas i istezali se prije treninga, mi smo se smijali, čudili im se, kao da su poludjeli. U Veležu su i Bajević i Vladić i Topić radili isto što i ja, kroz hodnik se skidali... Nisam se imao u koga ugledati, pa sam znao trenirati u kopačkama blatnjavim od jučerašnjeg dana. Da ih je netko čistio, i ja bih."
Njegovi trenuci nogometne čarolije bacali su u trans navijače Hajduka i mladoga Zizoua, koji nije propuštao utakmice Marseillea. No, izlazna vrata Olympiquea sve su se više otvarala...
- Otišao sam zbog sukoba s trenerom, ali ne glavnim Michelom Hidalgom, nego jednim od pomoćnika. To je bilo presudno da odem u Pescaru, odnosno u Serie A. Otišao sam u tada puno jaču ligu, najjaču na svijetu, ali u manji klub nego što je bio Olympique.
U Marseilleu je odigrao 29 utakmica i postigao šest golova. Dvije godine poslije će iz Racing Parisa na Velodrome doći drugi Zidaneov idol, Urugvajac Enzo Francescoli, po kojemu će poslije sinu dati i ime. Zidane nikad nije zaigrao za Olympique Marseille. On je dijete alžirskih imigranata, odrastao je igrajući u US Saint-Henri, lokalnom klubu iz Marseillea, odakle je pozvan na probu u Cannes, gdje je ostao četiri godine. Sve ostalo je legenda...
- O Zidaneu mogu reći da je najkorisniji igrač za momčad od svih koje sam ikada gledao. I to ne zato što me istaknuo kao jednoga od igračkih idola, nego uistinu tako mislim. Maradona, Messi, Ronaldo..., sve su to igrači sjajnih ofenzivnih rješenja, koji su obilježili jedan nogometni period. Ali Zidane je igrao u oba smjera, trčao, oduzimao i golove zabijao. Kažem, definitivno najkorisniji za ekipu - govori nam danas Slišković.
No, danas je Zidane na novom početku. Njegovo dosadašnje trenersko iskustvo zanemarivo je u odnosu na ono što ga tek čeka. Slišković i o tome ima mišljenje:
- Rafa Benitez je, siguran sam, sve radio ispravno. Ali nije isto trenirati Valenciju ili Real. Budući da sam i ja danas u tom poslu, dobro znam koja je razlika. Benitez se pogubio u odnosu prema igračima. Treba se prilagoditi njihovu karakteru jer u Realu su sve zvijezde i zvjezdice. Dakle, ne bih ja za rezultat krivio Rafu. Real, Barcelona ili PSG su klubovi posebne dimenzije, a očekujem da će sa Zidaneom Real dobiti trenera koji će igračima biti autoritet i znati se nametnuti. To je ključno.
Doktor Baka je prošao dovoljno da najbolje zna koliko je teško iskontrolirati igrače. Pamti se i njegova izjava...
"Čim dođem u novu sredinu, odmah igračima kažem tko sam i tko sam bio. Počinjem ovako: kao igrač sam radio sve negativno što se može. Kada trener kaže da je u 23 spavanje, ja dođem u dva; pio sam, pušio, kad mi se nije treniralo, uhvatio bih se za nogu, jauknuo i trener bi se smilovao, poslao me u svlačionicu, a nije mi ništa... Sve negativnosti im iznesem i kažem da mi ništa od toga nije u nogometu pomoglo, nego samo odmoglo."
Nismo ga pitali je li to kazao i igračima Hajduka kada je preuzeo trenersko mjesto u sezoni 2004./2005., ali sigurno je da tu epizodu nije baš upamtio po dobrom, iako je na kraju bila šampionska. Na novu titulu se uostalom još i danas čeka. Sliškovića je tadašnji predsjednik Branko Grgić doveo umjesto Ivana Katalinića nakon ispadanja iz Europe od Shelbournea. "Bijeli" su tada zauzimali sedmo mjesto, a navijači su bili u otvorenom sukobu s vodstvom kluba, gdje je na tribinama dominirao transparent "uprava odlazi".
Sa Sliškovićem se momčad penjala na tablici, da bi u izravnom derbiju s Dinamom (1:0) došla do prvog mjesta. Na zimsku stanku "bijeli" su otišli kao jesenski prvaci. Te zime su dovedeni Niko Kranjčar i Ivan Leko, puno se očekivalo u nastavku prvenstva, ali rezultat je bio "mršav", a Baka Slišković smijenjen nakon domaćeg remija s Rijekom (1:1), iako je tada momčad još uvijek bila na prvome mjestu. Klupu je preuzeo tadašnji sportski direktor Igor Štimac i u finišu sezone zadržao prvo mjesto. Pamti se i da je glavni rival za titulu bio Inter Zaprešić jer je Dinamo igrao Ligu za ostanak, a bolniji od svega bio je sudski spor koji se rastezao godinama kasnije, gdje je Blaž Slišković morao dokazivati da je – uopće bio trener?! A kakva je ta momčad bila, najbolje pokazuje sraz s Debrecenom u ljeto 2005. godine, gdje su "bijeli" doživjeli najteži europski debakl u povijesti kluba.
Slišković ne pamti po dobrome trenerski povratak u klub u kojemu je svojedobno bio glavna zvijezda, a sad valja vidjeti što će napraviti Zidane u Realu, s kojim je osvajao Primeru i Ligu prvaka...
"Inter može proći u polufinale ako izbjegne dva najteža protivnika, Real Madrid i Hajduk."
"Bijeli" su taman bili eliminirali Dnipro u utakmici karijere Ivana Gudelja, a kolo prije toga Torino, u dvoboju u kojemu je Blaž Slišković iz slobodnog udarca s 35 metara postigao jedan od najljepših golova uopće na Poljudu. Od toga dvoboja prošlo je više od 30 godina, "bijeli" do dana današnjeg u Europi više nikad nisu eliminirali neki klub iz liga petice, a s vremenom blijede i uspomene, pa se vrlo rijetko nađe neka poveznica s tim danima...
Ovaj put nas je u prošlost vratio – Zinedine Zidane.
Nakon što je imenovan trenerom Real Madrida, oživjeli su svi detalji njegove iznimne karijere, a među njima i izjave koje je više puta dao o igračima kojima se divio.
"Sjećam se, bila je to sezona 1986./87. U Marseilleu je tada igrao izvanredni veznjak Blaž Slišković. Uživao sam gledajući ga. Bio je zbilja čudesan igrač", kazao je Zidane za Doktora Baku.
Zidane je rođen u Marseilleu, a u vrijeme kada se najčuvenija bijela "osmica" s Poljuda preselila na Velodrome imao je 14 godina. Navijači Hajduka Sliškovića pamte po golu iz kornera Zvezdinu Ivkoviću, pogotku Sparti u produžetku ili ovom spomenutom kontra Torina, a nikome baš neće pasti na pamet njegova epizoda u Olympiqueu. Što je to toliko zadivilo Zidanea?
- U Marseilleu sam igrao najbolji nogomet karijere - kazuje nam danas Slišković, pa nastavlja:
- Znam ja za to što je Zidane izjavio, ali nikad se nismo upoznali jer je on u to vrijeme bio klinac. Olympique je imao jaku ekipu, Giresse, Papin, Forster, Domergue... igrali smo sjajan nogomet, ali na kraju smo osvojili drugo mjesto.
Prvak Francuske u toj sezoni bio je Bordeaux, klub koji je osvajao trofeje na pogon braće Zlatka i Zorana Vujovića. Istog ljeta kada je Baka prešao u Marseille, Vujovići su postali članovi Bordeauxa, s tim da je Zlatko bio jedan od ključnih igrača u osvajanju duple krune.
Dakle, Marseille je iste sezone i u finalu Kupa Francuske poražen od Bordeauxa, Slišković je ostao bez trofeja, a nakon te sezone preselio se u Pescaru.
Svašta se tada govorilo, pogotovo jer je Baka imao burnih epizoda u Splitu. Govorilo se da ga je neuredan život koštao odlaska iz Marseillea nakon samo jedne sezone. Slišković je to jednom zgodom zanimljivo opisao:
"Pravi profesionalizam osjetio sam čim sam došao u Francusku. U Veležu i Hajduku držali su me kao malo vode na dlanu. U Marseilleu prve godine ja dođem 20 minuta prije treninga, a kad tamo puna svlačionica, svi su došli barem 45 minuta prije. Masiraju se, čiste kopačke, vežu bandažu. U Hajduku sam se kroz hodnik skidao, objesio bih robu i na trening. Mi nismo bili profesionalci. Kad bi Vujovići došli 20 minuta prije nas i istezali se prije treninga, mi smo se smijali, čudili im se, kao da su poludjeli. U Veležu su i Bajević i Vladić i Topić radili isto što i ja, kroz hodnik se skidali... Nisam se imao u koga ugledati, pa sam znao trenirati u kopačkama blatnjavim od jučerašnjeg dana. Da ih je netko čistio, i ja bih."
Njegovi trenuci nogometne čarolije bacali su u trans navijače Hajduka i mladoga Zizoua, koji nije propuštao utakmice Marseillea. No, izlazna vrata Olympiquea sve su se više otvarala...
- Otišao sam zbog sukoba s trenerom, ali ne glavnim Michelom Hidalgom, nego jednim od pomoćnika. To je bilo presudno da odem u Pescaru, odnosno u Serie A. Otišao sam u tada puno jaču ligu, najjaču na svijetu, ali u manji klub nego što je bio Olympique.
U Marseilleu je odigrao 29 utakmica i postigao šest golova. Dvije godine poslije će iz Racing Parisa na Velodrome doći drugi Zidaneov idol, Urugvajac Enzo Francescoli, po kojemu će poslije sinu dati i ime. Zidane nikad nije zaigrao za Olympique Marseille. On je dijete alžirskih imigranata, odrastao je igrajući u US Saint-Henri, lokalnom klubu iz Marseillea, odakle je pozvan na probu u Cannes, gdje je ostao četiri godine. Sve ostalo je legenda...
- O Zidaneu mogu reći da je najkorisniji igrač za momčad od svih koje sam ikada gledao. I to ne zato što me istaknuo kao jednoga od igračkih idola, nego uistinu tako mislim. Maradona, Messi, Ronaldo..., sve su to igrači sjajnih ofenzivnih rješenja, koji su obilježili jedan nogometni period. Ali Zidane je igrao u oba smjera, trčao, oduzimao i golove zabijao. Kažem, definitivno najkorisniji za ekipu - govori nam danas Slišković.
No, danas je Zidane na novom početku. Njegovo dosadašnje trenersko iskustvo zanemarivo je u odnosu na ono što ga tek čeka. Slišković i o tome ima mišljenje:
- Rafa Benitez je, siguran sam, sve radio ispravno. Ali nije isto trenirati Valenciju ili Real. Budući da sam i ja danas u tom poslu, dobro znam koja je razlika. Benitez se pogubio u odnosu prema igračima. Treba se prilagoditi njihovu karakteru jer u Realu su sve zvijezde i zvjezdice. Dakle, ne bih ja za rezultat krivio Rafu. Real, Barcelona ili PSG su klubovi posebne dimenzije, a očekujem da će sa Zidaneom Real dobiti trenera koji će igračima biti autoritet i znati se nametnuti. To je ključno.
Doktor Baka je prošao dovoljno da najbolje zna koliko je teško iskontrolirati igrače. Pamti se i njegova izjava...
"Čim dođem u novu sredinu, odmah igračima kažem tko sam i tko sam bio. Počinjem ovako: kao igrač sam radio sve negativno što se može. Kada trener kaže da je u 23 spavanje, ja dođem u dva; pio sam, pušio, kad mi se nije treniralo, uhvatio bih se za nogu, jauknuo i trener bi se smilovao, poslao me u svlačionicu, a nije mi ništa... Sve negativnosti im iznesem i kažem da mi ništa od toga nije u nogometu pomoglo, nego samo odmoglo."
Nismo ga pitali je li to kazao i igračima Hajduka kada je preuzeo trenersko mjesto u sezoni 2004./2005., ali sigurno je da tu epizodu nije baš upamtio po dobrom, iako je na kraju bila šampionska. Na novu titulu se uostalom još i danas čeka. Sliškovića je tadašnji predsjednik Branko Grgić doveo umjesto Ivana Katalinića nakon ispadanja iz Europe od Shelbournea. "Bijeli" su tada zauzimali sedmo mjesto, a navijači su bili u otvorenom sukobu s vodstvom kluba, gdje je na tribinama dominirao transparent "uprava odlazi".
Sa Sliškovićem se momčad penjala na tablici, da bi u izravnom derbiju s Dinamom (1:0) došla do prvog mjesta. Na zimsku stanku "bijeli" su otišli kao jesenski prvaci. Te zime su dovedeni Niko Kranjčar i Ivan Leko, puno se očekivalo u nastavku prvenstva, ali rezultat je bio "mršav", a Baka Slišković smijenjen nakon domaćeg remija s Rijekom (1:1), iako je tada momčad još uvijek bila na prvome mjestu. Klupu je preuzeo tadašnji sportski direktor Igor Štimac i u finišu sezone zadržao prvo mjesto. Pamti se i da je glavni rival za titulu bio Inter Zaprešić jer je Dinamo igrao Ligu za ostanak, a bolniji od svega bio je sudski spor koji se rastezao godinama kasnije, gdje je Blaž Slišković morao dokazivati da je – uopće bio trener?! A kakva je ta momčad bila, najbolje pokazuje sraz s Debrecenom u ljeto 2005. godine, gdje su "bijeli" doživjeli najteži europski debakl u povijesti kluba.
Slišković ne pamti po dobrome trenerski povratak u klub u kojemu je svojedobno bio glavna zvijezda, a sad valja vidjeti što će napraviti Zidane u Realu, s kojim je osvajao Primeru i Ligu prvaka...