U opširnom intervjuu za nogometni magazin “Ballesterer” selektor bh. reprezentacije Mehmed Baždarević je govorio o Ivici Osimu kao treneru, prijatelju, savjetniku…
Mehmed Baždarević je rođen 28. septembra 1960. godine u malom gradu Višegradu u istočnoj Bosni. Nekoliko godina kasnije njegova porodica se preselila u Sarajevo, a on je započeo svoju karijeru u fudbalskom klubu Željezničar gdje je 1978. godine unaprijeđen u prvi tim. U tom periodu Ivica Osim se vratio u Sarajevo – kao menadžer Željezničara, prenosi Reprezentacija.ba.
“Ne mogu još uvijek tačno da se sjetim”, pojašnjava Baždarević Osimov dolazak u Željezničar i dodaje:
“On je parkirao svoj novi plavi Citroen, a rijetkost je bila u tom periodu da neko ima automobil. Bio je elegantan, obučen u plavo odijelo i imao je impresivan izgled. Rekao mi je da je želi izgraditi dobar tim i ja bih trebao imati važnu ulogu u tome”.
Osim je ostao narednih šest godina u redovima Željezničara, Baždarević je postao zvijezda tima.
U 1979. godini Baždarević je bio “plejmejker” koji je predvodio jugoslovensku U-21 reprezentaciju do naslova prvaka Europe. Željezničar je postao jedan od najboljih timova u Jugoslaviji, ali nije osvajao trofeje.
Godine 1981. u finalu Kupa Jugoslavije poraženi su od Veleža u Mostaru. Tri godine kasnije, nedostajalo je svega nekoliko minuta do plasmana u finale UEFA Kupa. Podsjetimo, Željezničar je u polufinalnoj revanš utakmici protiv Videotona primio gol u 87. minutu i tako ostao bez plasmana.
“Mogao je biti historijski trenutak – ne samo za klub, nego općenito za bosanskohercegovački i jugoslovenski fudbal”, izjavio je Baždarević i opisao osjećaj nako primljenog gola:
“Kada smo primili gol imao sam osjećaj kao da nas je voz udario. Bili smo sigurni da ćemo uspjeti.”
U to vrijeme ste već bili prijatelj sa Osimom?
“Kao što se sa suigračem može biti prijatelj, tako može sa trenerima i šefovima. On je mnogo razgovarao sa mnom, zajedno razmatrao sve opcije. Bio sam mu produžena ruka na terenu i implementirao sam svoje ideje u praksi”.
Kakve su bile vizije Osima? Je li on bio drugačiji od ostalih trenera?
“Nismo li svi? Naravno, on je bolje dane svoje trenerske karijere bilježio kasnije. Ali čak i tada, već je bio jedan od najboljih trenera svog vremena. Bila su to druga vremena. Ljudi koji su radili u fudbalu, radili su to jer su voljeli ovaj sport. Osim je uvijek bio ravnodušan prema novcu. Bio je strastven i emotivan”.
Koji je bio njegov omiljeni sistem?
“Sistemi igre tada nisu imali važnost kao u današnjem fudbalu. Osim je uvijek želio da njegov tim igra najbolji fudbal. Nikada nije bio “rob” formaciji i bilo je nebitno da li igramo sa 4-4-2, 5-4-1 ili nekom drugom solucijom. On je htio da se njegov tim prilagođava na situacije, da igra brzo, da se kreće puno. I on je htio igrača koji može učiniti upravo to. Nogomet je kolektivna igra – uvijek ste pod pritiskom. Ako jedan od jedanaest igrača ne radi dovoljno dobro, svi ispaštaju. Jedan igrač nije mogao biti iznad ostalih, kao što možemo vidjeti danas. Uvijek je bio daleko ispred svog vremena”.
Kada se selekcija Jugoslavije nije plasirala na Svjetsko prvenstvo 1986. godine, sudbina reprezentacije je bila u rukama Osima.
Beogradski mediji su pisali da trener provincijskog tima bez trofeja ne zaslužuje biti prvi čovjek reprezentacije. Optužen je da je pozivao previše igrača iz Sarajeva, kao recimo Baždarevića, koji je uskoro igrao ključnu ulogu u reprezentaciji.
Porazom Jugoslavije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo od Engleske, Osim je pod velikim pritiskom.
Kako je proživljavao kritike?
“Kritike su imale loš uticaj ali on je pokušavao da sakrije sve to. Nije podlegao pritisku i nastavio je raditi po svom principu. To je bio jedan od njegovih načina odbrane. Bez obzira na ono što su kritičari govorili, on je radio po svom sistemu sve teže i teže. Onda smo se kvalifikovali za Svjetsko prvenstvo i odigrali vrlo dobro u Italiji”.
Niste igrali tada jer ste pljunuli sudiju u kvalifikacionom meču protiv Norveške. Kako je Osim reagovao?
“U početku je bio vrlo kisel. Vremenom sam uspio dokazati da nisam imao želju da pljujem na sudiju i da se podiglo previše panike oko tog incidenta. Bio sam razočaran jer sam na taj način oslabio ekipu. Prije Svjetskog prvenstva smo imali problema u sredini terena. Zvonimir Boban je bio suspendovan nakon napada na policiju, a Dragan Stojković je izabran – Osimu je bilo jasno da je nekome bilo u interesu da me udalji sa Mundijala”.
Čijem interesu?
“Ne mogu reći tačno, ali ova ekipa je imala ogromnu moć. Bili smo svjesni da smo bili u stanju postići velike stvari. Osim je kasnije rekao da smo mogli biti svjetski ili evropski prvaci i da bi se sa tim uspjehom puno toga promijenilo. Ne samo u nogometu, nego i u politici”.
Kako to misliš?
“Teško je sada osvrtati se i pričati o tome. Ne kažem da se Jugoslavija ne bi raspala ili da ne bi bilo rata da smo osvojili titulu, ali bili smo uvjereni da bi se određene stvari mogle poboljšati. Vidjeli smo šta se događa, ali smo bili fokusirani samo na nogomet”.
Prije nego je reprezentacija Jugoslavije bila suspendovana, Osim je podnio ostavku u maju 1992. godine na konferenciji za novinare u Beogradu sa suzama u očima, mjesec dana nakon što su prve bombe su bačene na Sarajevo. Kako ste to proživjeli?
“Znao sam da je spreman to uraditi. On je čekao do maja, jer smo se svi nadali da će ovo ludilo uskoro prestati. Da ćemo ići u Švedsku na Europsko prvenstvo i da narod u zemlji bude ponosan. To je bilo sve što smo htjeli. Ali to se nije dogodilo. Bio sam jako ponosan na njega. Naš rodni grad je bombardovan, a on je rekao da rat treba da se zaustavi. Mislili smo da ćemo kao nogometaši imati veći uticaj, da ćemo medijskom pažnjom promijeniti stvari. Ali nismo bili u mogućnosti”.
Koliko ste kao trener naučili od Osima? Pitate li ga i dalje za savjet?
“Mi smo ostali vrlo bliski, tako da ga često pitam za njegovo mišljenje. Ja sam sigurno naučio mnogo od njega, posebno u pristupu ovom poslu. O ljubavi prema fudbalu. Svaku utakmicu je doživljavao vrlo strastveno i uživao u njoj”.
On je rekao da je imao dobar odnos sa igračima i da ste čak igrali karte s njim.
“U to vrijeme nismo imali mobitele i video igre, pa smo često igrali karte. Bio je vrlo dobar u “remiju”. Ponekad je sjedio sa nama za stolom i igrao, ponekad je samo gledao i pomogao nekome. Bio je veliki matematičar i zbog toga jako dobar u kartaškim igrama. Također je uživao u pjevanju. Znali smo da narodne pjesme voli najviše, i pjevao bi kada bi mu to zatražili. On nikada nije bio kao tipičan Balkanac, ali voli dobru hranu i voli popiti čašu ili dvije i pokuša da se zabavi”.
Rečeno je da je Osim i medicinski tim nakon poraza 1990. godine reuzltatom 1:4 od Njemačke popio jedanaest boca viskija. Je li ovo samo glasina?
“Da bi mogao to uraditi morao je biti kao slon. Tko može popiti jedanaest boca viskija i voditi trening sutradan? Iako mi nije bilo dozvoljeno da igram, bio sam u Italiji i ta priča je izmišljena”.
Koliko se Osim promijenio nakon moždanog udara?
“Kao osoba, ne mnogo. On je i dalje isti “Švabo”. Ali njegov snažan fizički izgled mi nedostaje. Gdje je god boravio imao je svoju dominantnu prisutnost”.
Osim je i dalje jedan od najpopularnijih nogometnih ličnosti u bivšoj Jugoslaviji. Sa mnogima je na distanci i ne previše prijateljski nastrojen. Zašto?
“Osima okružuje mistična aura, koju je razvio tokom godina. On vidi stvari kao crne i bijele, uvijek ima drugačije viđenje. Njegove izjave su uvijek posebne, filozofski izrečene, ali on je prije svega iskren i kaže ono što misli. Ne treba zaboraviti da je bio veliki igrač i puno toga postigao kao trener. Vjerojatno mješavinom svega toga izgleda kao vrlo mudra ličnost”.
Osim je bosanskohercegovački nogomet pomogao kao predsjednik Komiteta za normalizaciju, nakon suspenzije Nogometnog saveza BiH 2011. godine od strane FIFA-e i UEFA-e. Koliki njegov uticaj danas?
“Ogroman. Svi ga poštuju, a ja se nadam da će on nastaviti doprinositi da budemo što jači. Bojim se zbog toga što mu njegovo zdravstveno stanje ne dopušta mnogo, ali sam uvjeren sam da ćemo imati bolju organizaciju, bolju ligu i bolji nogomet, ako je on uključen u procese donošenja odluka”.
Kakav je Osim kao prijatelj?
“On je sjajna osoba. Mi smo uvijek imali mnogo zajedničkih tema za razgovor – i tako da je to čak i danas. Ja se sjećam u nekoliko navrata kada bismo se sreli u 12 sati na ručku, a onda nastavili pričati o nogometu i životu do ranih jutarnjih sati”.
Koje su njegove slabosti?
“Njegova osjećanja. Uvijek je bio previše emotivan, nikad dovoljno drzak. On je previše uzimao ka srcu – kritike kao i pohvale. On nikada nije bio u stanju da pravi distance i jednostavno utakmice je previše volio”.
Mislite li da bi on bio dobar trener danas?
“Ne, ali ne zbog njega, nego zbog drugih okolnosti. On nikada nije postao topao sa komercijalizacijom nogometa. Brojni menadžeri i agenti danas stalno plutaju oko igrača i trenera. On je razočaran današnjom generacijom igrača. Uglavnom sjede sa slušalicama u autobusu reprezentacije i igraju se na pametnom telefonu – takvi su individualisti, gdje je njihov brend važniji od tima”, kazao je na kraju razgovora Mehmed Baždarević.
Mehmed Baždarević (55) je selektor reprezentacije BiH od 2014. godine Većinu igračke karijere proveo je kao plejmejker u Željezničaru i francuskom Sochauxu. Sa Jugoslavijom je 1979. godine osvojio U-21 Evropsko prvenstvo i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u 1984. Godine 1996. kao kapiten predvodio je reprezentaciju Bosne i Hercegovine na njene prve dvije službene utakmice.
Mehmed Baždarević je rođen 28. septembra 1960. godine u malom gradu Višegradu u istočnoj Bosni. Nekoliko godina kasnije njegova porodica se preselila u Sarajevo, a on je započeo svoju karijeru u fudbalskom klubu Željezničar gdje je 1978. godine unaprijeđen u prvi tim. U tom periodu Ivica Osim se vratio u Sarajevo – kao menadžer Željezničara, prenosi Reprezentacija.ba.
“Ne mogu još uvijek tačno da se sjetim”, pojašnjava Baždarević Osimov dolazak u Željezničar i dodaje:
“On je parkirao svoj novi plavi Citroen, a rijetkost je bila u tom periodu da neko ima automobil. Bio je elegantan, obučen u plavo odijelo i imao je impresivan izgled. Rekao mi je da je želi izgraditi dobar tim i ja bih trebao imati važnu ulogu u tome”.
Osim je ostao narednih šest godina u redovima Željezničara, Baždarević je postao zvijezda tima.
U 1979. godini Baždarević je bio “plejmejker” koji je predvodio jugoslovensku U-21 reprezentaciju do naslova prvaka Europe. Željezničar je postao jedan od najboljih timova u Jugoslaviji, ali nije osvajao trofeje.
Godine 1981. u finalu Kupa Jugoslavije poraženi su od Veleža u Mostaru. Tri godine kasnije, nedostajalo je svega nekoliko minuta do plasmana u finale UEFA Kupa. Podsjetimo, Željezničar je u polufinalnoj revanš utakmici protiv Videotona primio gol u 87. minutu i tako ostao bez plasmana.
“Mogao je biti historijski trenutak – ne samo za klub, nego općenito za bosanskohercegovački i jugoslovenski fudbal”, izjavio je Baždarević i opisao osjećaj nako primljenog gola:
“Kada smo primili gol imao sam osjećaj kao da nas je voz udario. Bili smo sigurni da ćemo uspjeti.”
U to vrijeme ste već bili prijatelj sa Osimom?
“Kao što se sa suigračem može biti prijatelj, tako može sa trenerima i šefovima. On je mnogo razgovarao sa mnom, zajedno razmatrao sve opcije. Bio sam mu produžena ruka na terenu i implementirao sam svoje ideje u praksi”.
Kakve su bile vizije Osima? Je li on bio drugačiji od ostalih trenera?
“Nismo li svi? Naravno, on je bolje dane svoje trenerske karijere bilježio kasnije. Ali čak i tada, već je bio jedan od najboljih trenera svog vremena. Bila su to druga vremena. Ljudi koji su radili u fudbalu, radili su to jer su voljeli ovaj sport. Osim je uvijek bio ravnodušan prema novcu. Bio je strastven i emotivan”.
Koji je bio njegov omiljeni sistem?
“Sistemi igre tada nisu imali važnost kao u današnjem fudbalu. Osim je uvijek želio da njegov tim igra najbolji fudbal. Nikada nije bio “rob” formaciji i bilo je nebitno da li igramo sa 4-4-2, 5-4-1 ili nekom drugom solucijom. On je htio da se njegov tim prilagođava na situacije, da igra brzo, da se kreće puno. I on je htio igrača koji može učiniti upravo to. Nogomet je kolektivna igra – uvijek ste pod pritiskom. Ako jedan od jedanaest igrača ne radi dovoljno dobro, svi ispaštaju. Jedan igrač nije mogao biti iznad ostalih, kao što možemo vidjeti danas. Uvijek je bio daleko ispred svog vremena”.
Kada se selekcija Jugoslavije nije plasirala na Svjetsko prvenstvo 1986. godine, sudbina reprezentacije je bila u rukama Osima.
Beogradski mediji su pisali da trener provincijskog tima bez trofeja ne zaslužuje biti prvi čovjek reprezentacije. Optužen je da je pozivao previše igrača iz Sarajeva, kao recimo Baždarevića, koji je uskoro igrao ključnu ulogu u reprezentaciji.
Porazom Jugoslavije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo od Engleske, Osim je pod velikim pritiskom.
Kako je proživljavao kritike?
“Kritike su imale loš uticaj ali on je pokušavao da sakrije sve to. Nije podlegao pritisku i nastavio je raditi po svom principu. To je bio jedan od njegovih načina odbrane. Bez obzira na ono što su kritičari govorili, on je radio po svom sistemu sve teže i teže. Onda smo se kvalifikovali za Svjetsko prvenstvo i odigrali vrlo dobro u Italiji”.
Niste igrali tada jer ste pljunuli sudiju u kvalifikacionom meču protiv Norveške. Kako je Osim reagovao?
“U početku je bio vrlo kisel. Vremenom sam uspio dokazati da nisam imao želju da pljujem na sudiju i da se podiglo previše panike oko tog incidenta. Bio sam razočaran jer sam na taj način oslabio ekipu. Prije Svjetskog prvenstva smo imali problema u sredini terena. Zvonimir Boban je bio suspendovan nakon napada na policiju, a Dragan Stojković je izabran – Osimu je bilo jasno da je nekome bilo u interesu da me udalji sa Mundijala”.
Čijem interesu?
“Ne mogu reći tačno, ali ova ekipa je imala ogromnu moć. Bili smo svjesni da smo bili u stanju postići velike stvari. Osim je kasnije rekao da smo mogli biti svjetski ili evropski prvaci i da bi se sa tim uspjehom puno toga promijenilo. Ne samo u nogometu, nego i u politici”.
Kako to misliš?
“Teško je sada osvrtati se i pričati o tome. Ne kažem da se Jugoslavija ne bi raspala ili da ne bi bilo rata da smo osvojili titulu, ali bili smo uvjereni da bi se određene stvari mogle poboljšati. Vidjeli smo šta se događa, ali smo bili fokusirani samo na nogomet”.
Prije nego je reprezentacija Jugoslavije bila suspendovana, Osim je podnio ostavku u maju 1992. godine na konferenciji za novinare u Beogradu sa suzama u očima, mjesec dana nakon što su prve bombe su bačene na Sarajevo. Kako ste to proživjeli?
“Znao sam da je spreman to uraditi. On je čekao do maja, jer smo se svi nadali da će ovo ludilo uskoro prestati. Da ćemo ići u Švedsku na Europsko prvenstvo i da narod u zemlji bude ponosan. To je bilo sve što smo htjeli. Ali to se nije dogodilo. Bio sam jako ponosan na njega. Naš rodni grad je bombardovan, a on je rekao da rat treba da se zaustavi. Mislili smo da ćemo kao nogometaši imati veći uticaj, da ćemo medijskom pažnjom promijeniti stvari. Ali nismo bili u mogućnosti”.
Koliko ste kao trener naučili od Osima? Pitate li ga i dalje za savjet?
“Mi smo ostali vrlo bliski, tako da ga često pitam za njegovo mišljenje. Ja sam sigurno naučio mnogo od njega, posebno u pristupu ovom poslu. O ljubavi prema fudbalu. Svaku utakmicu je doživljavao vrlo strastveno i uživao u njoj”.
On je rekao da je imao dobar odnos sa igračima i da ste čak igrali karte s njim.
“U to vrijeme nismo imali mobitele i video igre, pa smo često igrali karte. Bio je vrlo dobar u “remiju”. Ponekad je sjedio sa nama za stolom i igrao, ponekad je samo gledao i pomogao nekome. Bio je veliki matematičar i zbog toga jako dobar u kartaškim igrama. Također je uživao u pjevanju. Znali smo da narodne pjesme voli najviše, i pjevao bi kada bi mu to zatražili. On nikada nije bio kao tipičan Balkanac, ali voli dobru hranu i voli popiti čašu ili dvije i pokuša da se zabavi”.
Rečeno je da je Osim i medicinski tim nakon poraza 1990. godine reuzltatom 1:4 od Njemačke popio jedanaest boca viskija. Je li ovo samo glasina?
“Da bi mogao to uraditi morao je biti kao slon. Tko može popiti jedanaest boca viskija i voditi trening sutradan? Iako mi nije bilo dozvoljeno da igram, bio sam u Italiji i ta priča je izmišljena”.
Koliko se Osim promijenio nakon moždanog udara?
“Kao osoba, ne mnogo. On je i dalje isti “Švabo”. Ali njegov snažan fizički izgled mi nedostaje. Gdje je god boravio imao je svoju dominantnu prisutnost”.
Osim je i dalje jedan od najpopularnijih nogometnih ličnosti u bivšoj Jugoslaviji. Sa mnogima je na distanci i ne previše prijateljski nastrojen. Zašto?
“Osima okružuje mistična aura, koju je razvio tokom godina. On vidi stvari kao crne i bijele, uvijek ima drugačije viđenje. Njegove izjave su uvijek posebne, filozofski izrečene, ali on je prije svega iskren i kaže ono što misli. Ne treba zaboraviti da je bio veliki igrač i puno toga postigao kao trener. Vjerojatno mješavinom svega toga izgleda kao vrlo mudra ličnost”.
Osim je bosanskohercegovački nogomet pomogao kao predsjednik Komiteta za normalizaciju, nakon suspenzije Nogometnog saveza BiH 2011. godine od strane FIFA-e i UEFA-e. Koliki njegov uticaj danas?
“Ogroman. Svi ga poštuju, a ja se nadam da će on nastaviti doprinositi da budemo što jači. Bojim se zbog toga što mu njegovo zdravstveno stanje ne dopušta mnogo, ali sam uvjeren sam da ćemo imati bolju organizaciju, bolju ligu i bolji nogomet, ako je on uključen u procese donošenja odluka”.
Kakav je Osim kao prijatelj?
“On je sjajna osoba. Mi smo uvijek imali mnogo zajedničkih tema za razgovor – i tako da je to čak i danas. Ja se sjećam u nekoliko navrata kada bismo se sreli u 12 sati na ručku, a onda nastavili pričati o nogometu i životu do ranih jutarnjih sati”.
Koje su njegove slabosti?
“Njegova osjećanja. Uvijek je bio previše emotivan, nikad dovoljno drzak. On je previše uzimao ka srcu – kritike kao i pohvale. On nikada nije bio u stanju da pravi distance i jednostavno utakmice je previše volio”.
Mislite li da bi on bio dobar trener danas?
“Ne, ali ne zbog njega, nego zbog drugih okolnosti. On nikada nije postao topao sa komercijalizacijom nogometa. Brojni menadžeri i agenti danas stalno plutaju oko igrača i trenera. On je razočaran današnjom generacijom igrača. Uglavnom sjede sa slušalicama u autobusu reprezentacije i igraju se na pametnom telefonu – takvi su individualisti, gdje je njihov brend važniji od tima”, kazao je na kraju razgovora Mehmed Baždarević.
Mehmed Baždarević (55) je selektor reprezentacije BiH od 2014. godine Većinu igračke karijere proveo je kao plejmejker u Željezničaru i francuskom Sochauxu. Sa Jugoslavijom je 1979. godine osvojio U-21 Evropsko prvenstvo i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u 1984. Godine 1996. kao kapiten predvodio je reprezentaciju Bosne i Hercegovine na njene prve dvije službene utakmice.