Nije mi ni rod ni komsija ni veza za karte ili sta ti ja znam, cak sta vise nikad se nismo sreli mada je jednom prilikom malo falilo, 2007. na aerodromu na Oslu ali kad malo bolje promislim, bolje za obojicu sto do tog susreta nikad nije doslo.
Volim ovog covjeka, momka, igraca i nije me sramota to priznati. Volim ga jer sam vidio stotine drugih koji u njegovoj situaciji izabrase nesto drugo, izabrase bjekstvo od stvarnosti jer ih je na to natjerala nezdrava sredina.
Depresija, neimastina, ratne posljedice, nemar drustva i svi drugi problemi nisu uspjeli sprijeciti ovu Sarajevsku ruzu da nikne iz betona. I sta god da sutra bude, kako god da mu se karijera zavrsi i kakav god put u zivotu nakon karijere da izabere pamticu kao prvog za kojeg se zaista moze reci “Svjetsko a nase!”
Znam, Braco Salihamidzic je bio prije njega ali Bracu je odskolovala jugo-skola pa poslije preuzeo veliki Magath.
Dzeko je nastao, postao i opstao zahvaljujuci ili unatoc okolisu u kojem rijetko ko uspije isplivati na povrsinu a njegovo ratno iskustvo ga u mojim ocima cini jos vecim.
“Rat je djeci ukrao djetinjstvo. To je bio najgori period mog života, Nas 15 je živjelo u prostoru od 37 kvadrata. Bilo je dana kad nismo imali šta jesti. Moj otac je išao na ratište svaki dan, a kada bi se začule sirene, plašio sam se da ću umrijeti. Kada bismo otišli u podrume, nikad nismo znali koliko ćemo u njima ostati. Neka iskustva vas nauče da cijenite život više. Kada se bojite za život i svoju porodicu, problemi u nogometu su ništa. Ne dajem golove? Uredu, pogodit ću na sljedećoj utakmici. Druge stvari su važnije.”
(Nogolopta.com)
Volim ovog covjeka, momka, igraca i nije me sramota to priznati. Volim ga jer sam vidio stotine drugih koji u njegovoj situaciji izabrase nesto drugo, izabrase bjekstvo od stvarnosti jer ih je na to natjerala nezdrava sredina.
Depresija, neimastina, ratne posljedice, nemar drustva i svi drugi problemi nisu uspjeli sprijeciti ovu Sarajevsku ruzu da nikne iz betona. I sta god da sutra bude, kako god da mu se karijera zavrsi i kakav god put u zivotu nakon karijere da izabere pamticu kao prvog za kojeg se zaista moze reci “Svjetsko a nase!”
Znam, Braco Salihamidzic je bio prije njega ali Bracu je odskolovala jugo-skola pa poslije preuzeo veliki Magath.
Dzeko je nastao, postao i opstao zahvaljujuci ili unatoc okolisu u kojem rijetko ko uspije isplivati na povrsinu a njegovo ratno iskustvo ga u mojim ocima cini jos vecim.
“Rat je djeci ukrao djetinjstvo. To je bio najgori period mog života, Nas 15 je živjelo u prostoru od 37 kvadrata. Bilo je dana kad nismo imali šta jesti. Moj otac je išao na ratište svaki dan, a kada bi se začule sirene, plašio sam se da ću umrijeti. Kada bismo otišli u podrume, nikad nismo znali koliko ćemo u njima ostati. Neka iskustva vas nauče da cijenite život više. Kada se bojite za život i svoju porodicu, problemi u nogometu su ništa. Ne dajem golove? Uredu, pogodit ću na sljedećoj utakmici. Druge stvari su važnije.”
(Nogolopta.com)
