Pred reprezentacijom Bosne i Hercegovine još su dvije utakmice poslije kojih će se znati je li tim Mehmeda Baždarevića uspio izboriti šansu za dodatno doigravanje preko kojeg će probati otići na EURO 2016. u Francuskoj.
Ništa, međutim, nije više od aduta u rukama Edina Džeke, Asmira Begovića i ostalih.
Naši reprezentativci imaju zadatak dobiti Wales i CIpar, što je minimum preduvjeta da se nadaju baražu. Glavne karte će se kao i nebrojeno puta do sada dijeliti daleko od BiH i njenih igrača. U rukama će ih imati igrači Izraela i Belgije, odnosno već spomenutog Cipra, piše Dnevno.ba.
A čim ovisiš o nekome drugom, znači da nisi uspješno odradio svoj zadatak. S takvim ishodom svih kvalifikacijskih zadaća reprezentacija BiH od svog osnivanja imala je uvijek komplikacije. Osim u samo jednom slučaju kada su prošle godine zaigrali u Brazilu na smotri reprezentacija učesnica Svjetskog prvenstva. I statistika za 20 godina mora jednom biti na strani pehista koji uvijek za malo ostanu kratkih rukava. Tako je BiH igrala na Svjetskom prvenstvu, upisala se u anale i ušla u povijest.
Kakav je odnos prema našoj reprezentaciji bio na tom natjecanju najbolje će pokazati krađa u režiji sudaca sa Novog Zelanda koji su spriječili Zmajeve da povedu protiv Nigerije poništavanjem čistog gola Džeke u utakmici koja je odlučivala o tome ko će s Gaučosima ići u drugi krug na Mundijalu.
Ako ćemo biti pošteni i realni, a o tome je neki dan govorio i Ivica Osim, Bosna i Hercegovina nije bila u ovim kvalifikacijama na onoj razini pa da kažemo kako se morala izravno plasirati na Europsko prvenstvo. Pitanje je čak, prema pokazanom, je li njen učinak zaslužuje i dodatne kvalifikacije. A nikad lakše se nije bilo plasirati na jedno veliko natjecanje kao što je to bilo kroz ovaj kvalifikacijski ciklus.
Ako te jedan Cipar dobije na tvom terenu, pa onda i Izrael glatko i uvjerljivo slavi, onda nije realno nadati se izravnom plasmanu na EURO 2016. Upravo su u ove dvije utakmice u pitanje došle cijele kvalifikacije. Zbog te dvije utakmice ništa neće značiti eventualne pobjede večeras u Zenici i za nekoliko dana na Cipru. Jer igrači BiH ne zavise sami od sebe.
Možda je statistička greška ovaj put zaobišla BiH, ali potpuno pravo da se raduju svojim velikim uspjesima imaju igrači Sjeverne Irske, Walesa, Albanije, Islanda. Neki od njih su već osigurali nastup u Francuskoj, nekima nedostaje pola metra od tog cilja. Bosna i Hercegovina je gotovo na začelju podugačke kolone koja se još nada i čeka da se poklope zvijezde u situaciji kada ništa ne odlučuje o sebi. Osim toga da mora dobiti zadnje dvije utakmice kako bi se tek samo nadali play off razigravanju.
To je već, kako smo naveli, dugačak, predugačak štap preko kojeg valja krenuti i strahovati da kojim slučajem ne pukne. Stoga, ne treba uopće od večerašnjeg susreta praviti euforiju, jer za nju neće biti razloga i s pobjedom, niti treba padati na dno očaja ako rezultat ne bude pozitivan. Dno očaja je dohvaćeno onog trenutka kada je odsviran kraj prve utakmice u ovim kvalifikacijama protiv Cipra na Bilinom polju. Sve poslije toga je bilo pola koraka naprijed i četiri natrag.
Ništa, međutim, nije više od aduta u rukama Edina Džeke, Asmira Begovića i ostalih.
Naši reprezentativci imaju zadatak dobiti Wales i CIpar, što je minimum preduvjeta da se nadaju baražu. Glavne karte će se kao i nebrojeno puta do sada dijeliti daleko od BiH i njenih igrača. U rukama će ih imati igrači Izraela i Belgije, odnosno već spomenutog Cipra, piše Dnevno.ba.
A čim ovisiš o nekome drugom, znači da nisi uspješno odradio svoj zadatak. S takvim ishodom svih kvalifikacijskih zadaća reprezentacija BiH od svog osnivanja imala je uvijek komplikacije. Osim u samo jednom slučaju kada su prošle godine zaigrali u Brazilu na smotri reprezentacija učesnica Svjetskog prvenstva. I statistika za 20 godina mora jednom biti na strani pehista koji uvijek za malo ostanu kratkih rukava. Tako je BiH igrala na Svjetskom prvenstvu, upisala se u anale i ušla u povijest.
Kakav je odnos prema našoj reprezentaciji bio na tom natjecanju najbolje će pokazati krađa u režiji sudaca sa Novog Zelanda koji su spriječili Zmajeve da povedu protiv Nigerije poništavanjem čistog gola Džeke u utakmici koja je odlučivala o tome ko će s Gaučosima ići u drugi krug na Mundijalu.
Ako ćemo biti pošteni i realni, a o tome je neki dan govorio i Ivica Osim, Bosna i Hercegovina nije bila u ovim kvalifikacijama na onoj razini pa da kažemo kako se morala izravno plasirati na Europsko prvenstvo. Pitanje je čak, prema pokazanom, je li njen učinak zaslužuje i dodatne kvalifikacije. A nikad lakše se nije bilo plasirati na jedno veliko natjecanje kao što je to bilo kroz ovaj kvalifikacijski ciklus.
Ako te jedan Cipar dobije na tvom terenu, pa onda i Izrael glatko i uvjerljivo slavi, onda nije realno nadati se izravnom plasmanu na EURO 2016. Upravo su u ove dvije utakmice u pitanje došle cijele kvalifikacije. Zbog te dvije utakmice ništa neće značiti eventualne pobjede večeras u Zenici i za nekoliko dana na Cipru. Jer igrači BiH ne zavise sami od sebe.
Možda je statistička greška ovaj put zaobišla BiH, ali potpuno pravo da se raduju svojim velikim uspjesima imaju igrači Sjeverne Irske, Walesa, Albanije, Islanda. Neki od njih su već osigurali nastup u Francuskoj, nekima nedostaje pola metra od tog cilja. Bosna i Hercegovina je gotovo na začelju podugačke kolone koja se još nada i čeka da se poklope zvijezde u situaciji kada ništa ne odlučuje o sebi. Osim toga da mora dobiti zadnje dvije utakmice kako bi se tek samo nadali play off razigravanju.
To je već, kako smo naveli, dugačak, predugačak štap preko kojeg valja krenuti i strahovati da kojim slučajem ne pukne. Stoga, ne treba uopće od večerašnjeg susreta praviti euforiju, jer za nju neće biti razloga i s pobjedom, niti treba padati na dno očaja ako rezultat ne bude pozitivan. Dno očaja je dohvaćeno onog trenutka kada je odsviran kraj prve utakmice u ovim kvalifikacijama protiv Cipra na Bilinom polju. Sve poslije toga je bilo pola koraka naprijed i četiri natrag.
