Mehmed Bazdarevic je uspio sa prvobitnim ciljem koji je na njega postavio NS/FS a to je da izbori najmanje baraz nakon katastrofalnog starta u grupi u kojoj smo bili prvi nosioci.
PIŠE: NOGOLOPTA.com
Selektor je lutao kroz kvalifikacije, imao je samo jednu pripremnu i dvije “lagane” kvalifikacione da isproba materijal koji mu se nasao na raspolaganju. Kod njega su debitovali Mario Vrancic, Milan Djuric, Edin Cocalic, ekipi su prikljucen dva “prava” golmana kao rezerve Begovicu, pozivani su jos Grahovac i Anicic a na probnom radu u repki su i dva mladica, Hodzic i Bajic kojima je pruzena sansa da uce od najboljih. Nema vise Dujkovica, Fejzica, Vrsajevica, Zakarica.. Drugim rijecima, sve je manje upitnika barem sto se kvalitete tice dok jos uvijek nije uspio da regulise ove sto igraju manje ili nikako u svojim klubovima ali dobro, to je i stvar slabog izbora.
Da se razumijemo, nismo ove kvalifikacije izgledali uvjerljivo, naprotiv, u mnogim utakmicama smo bili na granici podnosljivog. Tu krivim psiholoski pritisak jer smo u kvalifikacije usli iz prvog sesira da bi nakon cetiri kola bili sedam bodova iza mjesta koje vodi u baraz. U startu smo morali ganjati bez prava na kiks. Unatoc tome uspjeli smo doci do zacrtanog i sada imamo sve u nasim rukama i do nas je da ovjerimo vizu za Francusku kroz dvije utakmice baraza. Kada prodje baraz i ako se, ako Bog da, plasiramo na EP 2016 vjerujem da cemo tek onda vidjeti pravo lice i zamisli Mehmeda Bazdarevica.
Triler koji zamalo da preraste u horor
Sinocna tekma nije bila za one slabog srca. Iako je selektor najavljivao ofenzivu, da smo dosli da igramo nogomet mi smo u prvih 20-25 minuta izgledali kao Grcka na EP-u 2000. godine. Igrali smo povuceno, napadali stihijski i da ne sjevnu ljevica Harisa Medunjanina mi se ne bi imali cime pohvaliti u tih prvih pola sata. Dobro, bila je tu i stativa Ibisevica koja, da je usla, sigurno da bi odvela utakmicu u jedan skroz drugi tok ali nije a malo nakon toga kiprani su “namirisali krv” vidjevsi da mnogo sta ne stima u gostujucem sastavu.
Zadnja linija kao da se prvi put srela
U odbrani smo djelovali strasno neuigrano i nejasna je postavka Tonija Sunjica pored Emira Spahica kada su i Bicakcic i Vranjes puno brzi od njega i sigurno da bi im bilo lakse se nositi sa izrazito brzim igracima Kipra. Sva ta nesigurnost se “prelila” i na Asmira Begovica kojeg ja nisam dosad vidio da pravi ovoliko gresaka kao sto ih je pravio sinoc. Odnosno nisam siguran da li se prelila “na” ili “sa” Asmira jer sinoc je u vise navrata stvarno izgledao opasan po nas plasman u baraz.
Misljenja sam da je na nesigurnost u zadnjoj liniji dosta kumovala i neobicna pojava na sredini u liku Ognjena Vranjesa. Ogi sigurno da ima agresivnost i jos neke atribute neophodne za dobrog defenzivca ali gurnuti ga od prve minute na poziciju koja mu nije najprirodnija te u trenutku kada mu samopouzdanje mozda i nije na najvisem mogucem nivou (dva kiksa protiv Belgije, rat s navijacima) bilo je dosta rizicno. Kraj njega je parkirao Harisa Medunjanina koji se ispostavio dobitnom kombinacijom – u fazi napada. Igrati sa jednim stoperom i jednim ofenzivno orijentisanim igracem na sredini umjesto cetiri dijela tima (4-1-4-1) mi smo dobili dva. Ogi je bio pomocni stoper skoro u liniji sa Spahicem i Sunjicem dok je Medunjanin ostajao u liniji sa ostalom cetvoricom u veznom redu i Ibisevicem. Umjesto zamisljene formacije dobili smo situaciju gdje smo napadali sa jednim ili dva a branili se sa pet igraca dok su ostali visili negdje u “nicijoj zemlji” na sredini terena. Osim toga, i Zukanovic i Mujdza su bili ispod nivoa na kojem znaju i mogu odigrati.
Vezni bezvezni red
Dosta toga nije stimalo sinoc a vjerujem da je toga svjestan i Bazdarevic. Mislim da je porazavajuce to sto imamo dva vrsna tehnicara na sredini (Salihovic i Medunjanin) ali koji nemaju snage da odigraju dvije utakmice u tri dana. Osim toga, sinoc je bilo jos jasnije koliko nam nedostaje barem jos jedan igrac Besicevog profila. Harisu Medunjaninu svaka cast na dva postignuta gola ali sa njim i Ogijem nije sinoc stimalo.
Miralem Pjanic je, sada se moze slobodno reci, podbacio ove kvalifikacije. Ne u smislu da je trebao zamjeniti Misimovica i nadomjestiti njegove golove i asistencije (njih dvojica nisu isti tip igraca!) nego u smislu preuzimanja odgovornosti kada “kuca gori”, da se pojavi, da uzme loptu, povuce, iznudi faul, smiri igru i rastereti zadnju liniju. Volim ga i postujem ali vakat je da se nauci lupiti sakom od stol i da kaze i pokaze saigracima “Ovako cemo!”
Dva spica?
Sigurno da ce biti i dosta onih koji ce nakon Djuriceva dva fantasticna meca zahtjevati da ubuduce igramo sa dva spica. Nisam zagovornik te igre AKO imas funkcionalan vezni red. Ako ti je vezni red “u banani” kao sto je nas sinoc bio, onda je okej preskakati igru i iskoristiti druge adute i oruzje koje imas kao sto je to naprimjer Djuriceva odlicna igra glavom.
Poceli smo sa Ibisevicem koji je nazalost i sinoc bio ispod svog nivoa ali mislim da i on i Mesa znaju da je Ibiseviceva igra ledjima prema golu ispod ozbiljnog evroposkog nivoa. U sesnaestercu je ubica, ima odlican osjecaj za gol ali kada ga odmaknes na recimo 30-35 metara od gola i zaljepis mu jednog cvrstog stopera na ledja, Ibi se svede na tek prosjecnog napadaca. Sigurno da bi druga prica bila da smo mogli koristiti Edina Dzeku u ova dva meca.
Unatoc svemu, zadovoljan!
Nema reprezentacije naseg kalibra kojoj ne bi naskodio nedostatak igraca kao sto su Dzeko, Besic i Kolasinac. Igra jeste bila puna trzavica ali smatram da je selektor uspio izvuci skoro pa maksimum iz ovog tima s obzirom na situaciju u kojoj se nasao.
Osim toga, ako pogledamo kompletne ove kvalifikacije dosta se razlikuju od ranijih godina. Dok su nam u ranija dva-tri ciklusa uvijek glavni bili Dzeko, Ibisevic, Misimovic i Pjanic, ove kvalifikacije su izrodile neke nove heroje. Uglavnom su to, ne racunajuci Dzeku, bili igraci iz drugog plana. Sunjic i Hadzic protiv Belgije kuci, Visca protiv Izraela, Lulic kroz kompletne kvalifikacije sa svojim jednim golom i sedam-osam asistencija, Medunjanin kojeg smo svi maltene otpisali te sad ove dvije sa svojim golovima i asistencijom, Milan Djuric. To je dobro i ohrabrujuce jer sto vise igraca koji zele i mogu odluciti utakmicu, to se teze protiv takve ekipe braniti.
Pred nama je baraz. Ostaje da se vidi da li ce taj dvomec izbaciti nekog novog heroja ili ce mozda Edin Dzeko po ko zna koji put obradovati naciju. Najmanje je bitno ko ce, bitno je da se to desi. Kapacitet imamo, do Bazdarevica je da to poslaze kako treba.
PIŠE: NOGOLOPTA.com
Selektor je lutao kroz kvalifikacije, imao je samo jednu pripremnu i dvije “lagane” kvalifikacione da isproba materijal koji mu se nasao na raspolaganju. Kod njega su debitovali Mario Vrancic, Milan Djuric, Edin Cocalic, ekipi su prikljucen dva “prava” golmana kao rezerve Begovicu, pozivani su jos Grahovac i Anicic a na probnom radu u repki su i dva mladica, Hodzic i Bajic kojima je pruzena sansa da uce od najboljih. Nema vise Dujkovica, Fejzica, Vrsajevica, Zakarica.. Drugim rijecima, sve je manje upitnika barem sto se kvalitete tice dok jos uvijek nije uspio da regulise ove sto igraju manje ili nikako u svojim klubovima ali dobro, to je i stvar slabog izbora.
Da se razumijemo, nismo ove kvalifikacije izgledali uvjerljivo, naprotiv, u mnogim utakmicama smo bili na granici podnosljivog. Tu krivim psiholoski pritisak jer smo u kvalifikacije usli iz prvog sesira da bi nakon cetiri kola bili sedam bodova iza mjesta koje vodi u baraz. U startu smo morali ganjati bez prava na kiks. Unatoc tome uspjeli smo doci do zacrtanog i sada imamo sve u nasim rukama i do nas je da ovjerimo vizu za Francusku kroz dvije utakmice baraza. Kada prodje baraz i ako se, ako Bog da, plasiramo na EP 2016 vjerujem da cemo tek onda vidjeti pravo lice i zamisli Mehmeda Bazdarevica.
Triler koji zamalo da preraste u horor
Sinocna tekma nije bila za one slabog srca. Iako je selektor najavljivao ofenzivu, da smo dosli da igramo nogomet mi smo u prvih 20-25 minuta izgledali kao Grcka na EP-u 2000. godine. Igrali smo povuceno, napadali stihijski i da ne sjevnu ljevica Harisa Medunjanina mi se ne bi imali cime pohvaliti u tih prvih pola sata. Dobro, bila je tu i stativa Ibisevica koja, da je usla, sigurno da bi odvela utakmicu u jedan skroz drugi tok ali nije a malo nakon toga kiprani su “namirisali krv” vidjevsi da mnogo sta ne stima u gostujucem sastavu.
Zadnja linija kao da se prvi put srela
U odbrani smo djelovali strasno neuigrano i nejasna je postavka Tonija Sunjica pored Emira Spahica kada su i Bicakcic i Vranjes puno brzi od njega i sigurno da bi im bilo lakse se nositi sa izrazito brzim igracima Kipra. Sva ta nesigurnost se “prelila” i na Asmira Begovica kojeg ja nisam dosad vidio da pravi ovoliko gresaka kao sto ih je pravio sinoc. Odnosno nisam siguran da li se prelila “na” ili “sa” Asmira jer sinoc je u vise navrata stvarno izgledao opasan po nas plasman u baraz.
Misljenja sam da je na nesigurnost u zadnjoj liniji dosta kumovala i neobicna pojava na sredini u liku Ognjena Vranjesa. Ogi sigurno da ima agresivnost i jos neke atribute neophodne za dobrog defenzivca ali gurnuti ga od prve minute na poziciju koja mu nije najprirodnija te u trenutku kada mu samopouzdanje mozda i nije na najvisem mogucem nivou (dva kiksa protiv Belgije, rat s navijacima) bilo je dosta rizicno. Kraj njega je parkirao Harisa Medunjanina koji se ispostavio dobitnom kombinacijom – u fazi napada. Igrati sa jednim stoperom i jednim ofenzivno orijentisanim igracem na sredini umjesto cetiri dijela tima (4-1-4-1) mi smo dobili dva. Ogi je bio pomocni stoper skoro u liniji sa Spahicem i Sunjicem dok je Medunjanin ostajao u liniji sa ostalom cetvoricom u veznom redu i Ibisevicem. Umjesto zamisljene formacije dobili smo situaciju gdje smo napadali sa jednim ili dva a branili se sa pet igraca dok su ostali visili negdje u “nicijoj zemlji” na sredini terena. Osim toga, i Zukanovic i Mujdza su bili ispod nivoa na kojem znaju i mogu odigrati.
Vezni bezvezni red
Dosta toga nije stimalo sinoc a vjerujem da je toga svjestan i Bazdarevic. Mislim da je porazavajuce to sto imamo dva vrsna tehnicara na sredini (Salihovic i Medunjanin) ali koji nemaju snage da odigraju dvije utakmice u tri dana. Osim toga, sinoc je bilo jos jasnije koliko nam nedostaje barem jos jedan igrac Besicevog profila. Harisu Medunjaninu svaka cast na dva postignuta gola ali sa njim i Ogijem nije sinoc stimalo.
Miralem Pjanic je, sada se moze slobodno reci, podbacio ove kvalifikacije. Ne u smislu da je trebao zamjeniti Misimovica i nadomjestiti njegove golove i asistencije (njih dvojica nisu isti tip igraca!) nego u smislu preuzimanja odgovornosti kada “kuca gori”, da se pojavi, da uzme loptu, povuce, iznudi faul, smiri igru i rastereti zadnju liniju. Volim ga i postujem ali vakat je da se nauci lupiti sakom od stol i da kaze i pokaze saigracima “Ovako cemo!”
Dva spica?
Sigurno da ce biti i dosta onih koji ce nakon Djuriceva dva fantasticna meca zahtjevati da ubuduce igramo sa dva spica. Nisam zagovornik te igre AKO imas funkcionalan vezni red. Ako ti je vezni red “u banani” kao sto je nas sinoc bio, onda je okej preskakati igru i iskoristiti druge adute i oruzje koje imas kao sto je to naprimjer Djuriceva odlicna igra glavom.
Poceli smo sa Ibisevicem koji je nazalost i sinoc bio ispod svog nivoa ali mislim da i on i Mesa znaju da je Ibiseviceva igra ledjima prema golu ispod ozbiljnog evroposkog nivoa. U sesnaestercu je ubica, ima odlican osjecaj za gol ali kada ga odmaknes na recimo 30-35 metara od gola i zaljepis mu jednog cvrstog stopera na ledja, Ibi se svede na tek prosjecnog napadaca. Sigurno da bi druga prica bila da smo mogli koristiti Edina Dzeku u ova dva meca.
Unatoc svemu, zadovoljan!
Nema reprezentacije naseg kalibra kojoj ne bi naskodio nedostatak igraca kao sto su Dzeko, Besic i Kolasinac. Igra jeste bila puna trzavica ali smatram da je selektor uspio izvuci skoro pa maksimum iz ovog tima s obzirom na situaciju u kojoj se nasao.
Osim toga, ako pogledamo kompletne ove kvalifikacije dosta se razlikuju od ranijih godina. Dok su nam u ranija dva-tri ciklusa uvijek glavni bili Dzeko, Ibisevic, Misimovic i Pjanic, ove kvalifikacije su izrodile neke nove heroje. Uglavnom su to, ne racunajuci Dzeku, bili igraci iz drugog plana. Sunjic i Hadzic protiv Belgije kuci, Visca protiv Izraela, Lulic kroz kompletne kvalifikacije sa svojim jednim golom i sedam-osam asistencija, Medunjanin kojeg smo svi maltene otpisali te sad ove dvije sa svojim golovima i asistencijom, Milan Djuric. To je dobro i ohrabrujuce jer sto vise igraca koji zele i mogu odluciti utakmicu, to se teze protiv takve ekipe braniti.
Pred nama je baraz. Ostaje da se vidi da li ce taj dvomec izbaciti nekog novog heroja ili ce mozda Edin Dzeko po ko zna koji put obradovati naciju. Najmanje je bitno ko ce, bitno je da se to desi. Kapacitet imamo, do Bazdarevica je da to poslaze kako treba.
