Elmedin Kikanović preko noći postao je evropska senzacija. Komentatori FIBA-e su u transu, regionalni mediji, od Beograda, preko Zagreba do Podgorice, dižu našeg košarkaša u nebesa, piše Dnevni avaz.
Fantastična pobjeda BiH protiv favoriziranog Izraela i koševi Kikanovića, nisu na ulice Sarajeva, Tuzle, Zenice izveli navijače.
Tek ponegdje su se začule petarde i trube automobila, ali to nikako ne znači da ljubitelji košarke u BiH nisu ponosni na „zmajeve“ selektora Duška Ivanovića.
Naprotiv.
Košarkaška reprezentacija BiH u Francusku je na Evropsko prvenstvo ispraćena u tišini.
Kao već prežaljeni junak kojem se kod kuće i prije kraja rata sprema kovčeg umjesto slavljeničke uniforme i dočeka.
Otkazali su oni koji su trebali biti u prvim borbenim redovima, Redom su odbijenicu Ivanoviću poslali Đedović, Nurkić i Teletović.
Jedan je uzeo njemačko državljanstvo i tek poslije - naivan kakav se želi predstaviti - skontao da mu je to prepreka da nastupi za BiH. Drugi je otišao na operaciju, ljut na ljude iz Saveza i ne baš naročito zagrijan da poslije solidne sezone u NBA pokaže da je spreman sa istim žarom nositi i dres svoje zemlje.
Treći je, ponesen zvjezdanim visinama na koje su ga podigli ovdašnji mediji, tražio poštedu i specijalni tretman na pripremama.
Ivanović je to odbio i okrenuo se onima koji nemaju kalkulacija kada treba zaigrati za državni tim. I momci to, i njemu i nama vraćaju na najbolji način. Uostalom, sam je Ivanović poslije utakmice rekao da mu je pobjeda nad Izraelom "produžila život".
Nije više bitno hoćemo li proći u drugi krug. Elmedin Kikanović, Andrija Stipanović, Minja Milošević, Nemanja Gordić, Alex Renfroe i družina već su učinili sve da budemo ponosni - i oni i mi, navijači.
Oni ginu na terenu, daju i posljednji atom snage, a kad ih vidite onako zagrljene dok se raduju pobjedi, prvo što vam padne na pamet je - ova zemlja, i pored svih nedaća koje proizvodi korumpirana i nesposobna politika opterećena nacionalizmom, ima budućnost.
A Teletović, Đedović i Nurkić neka ostanu tamo gdje su se odnedavno sakrili - u mišijoj rupi.
I, bilo bi im pametno da barem dok traje ovo Evropsko prvenstvo, ne šalju nikakve tweet čestitke obojene jeftinim populizmom i salonskim patriotizmom.
Na muci se poznaju junaci - ali i kukavice!
Fantastična pobjeda BiH protiv favoriziranog Izraela i koševi Kikanovića, nisu na ulice Sarajeva, Tuzle, Zenice izveli navijače.
Tek ponegdje su se začule petarde i trube automobila, ali to nikako ne znači da ljubitelji košarke u BiH nisu ponosni na „zmajeve“ selektora Duška Ivanovića.
Naprotiv.
Košarkaška reprezentacija BiH u Francusku je na Evropsko prvenstvo ispraćena u tišini.
Kao već prežaljeni junak kojem se kod kuće i prije kraja rata sprema kovčeg umjesto slavljeničke uniforme i dočeka.
Otkazali su oni koji su trebali biti u prvim borbenim redovima, Redom su odbijenicu Ivanoviću poslali Đedović, Nurkić i Teletović.
Jedan je uzeo njemačko državljanstvo i tek poslije - naivan kakav se želi predstaviti - skontao da mu je to prepreka da nastupi za BiH. Drugi je otišao na operaciju, ljut na ljude iz Saveza i ne baš naročito zagrijan da poslije solidne sezone u NBA pokaže da je spreman sa istim žarom nositi i dres svoje zemlje.
Treći je, ponesen zvjezdanim visinama na koje su ga podigli ovdašnji mediji, tražio poštedu i specijalni tretman na pripremama.
Ivanović je to odbio i okrenuo se onima koji nemaju kalkulacija kada treba zaigrati za državni tim. I momci to, i njemu i nama vraćaju na najbolji način. Uostalom, sam je Ivanović poslije utakmice rekao da mu je pobjeda nad Izraelom "produžila život".
Nije više bitno hoćemo li proći u drugi krug. Elmedin Kikanović, Andrija Stipanović, Minja Milošević, Nemanja Gordić, Alex Renfroe i družina već su učinili sve da budemo ponosni - i oni i mi, navijači.
Oni ginu na terenu, daju i posljednji atom snage, a kad ih vidite onako zagrljene dok se raduju pobjedi, prvo što vam padne na pamet je - ova zemlja, i pored svih nedaća koje proizvodi korumpirana i nesposobna politika opterećena nacionalizmom, ima budućnost.
A Teletović, Đedović i Nurkić neka ostanu tamo gdje su se odnedavno sakrili - u mišijoj rupi.
I, bilo bi im pametno da barem dok traje ovo Evropsko prvenstvo, ne šalju nikakve tweet čestitke obojene jeftinim populizmom i salonskim patriotizmom.
Na muci se poznaju junaci - ali i kukavice!
