Igor Štimac, proslavljeni Hrvatski reprezentativac te bivši selektor Hrvatske u narednih nekoliko dana će i zvanično postati trener fudbalskog kluba Sarajevo.
Kako naš portal saznaje Štimac koji je bio favorit Ćire Blaževića za nasljednika Safeta Sušića na mjesto selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine postigao je usmeni dogovor sa čelnicima ''bordo'' kluba.
Iako se u javnosti danima špekulisalo sa raznim imenima od kojih je najozbiljniji bio ''Švabin'' Miodrag Ješić ipak do ovog scenarija nije došlo, te se bordo tim okrenuo Igoru Štimcu koji će zasigurno biti dugoročno rješenje na klupi Sarajeva.
Igor Štimac počeo se baviti fudbalom u rodnom Metkoviću. Za Hrvatsku fudbalsku reprezentaciju odigrao je 53 utakmice i postigao 2 pogotka. Bivši je Hrvatski selektor.
Tačno prije 31 godinu Igor Štimac, kao šesnaestogodišnjak odigrao je prvu službenu utakmicu za NK Neretvu iz Metkovića u ondašnjoj Republičkoj ligi jug. Tih nekoliko utakmica u republičkoj ligi bilo je dovoljno da ga skauti Hajduka primjete i odvedu u Split 16. jula 1984. godine.
Kao junior Hajduka s dvojnom registracijom povremeno je i dalje nastupao za Neretvu. Prvoligaško iskustvo sticao je u vinkovačkom Dinamu gdje je u sezoni 1986./87. bio poslan na kaljenje, a nakon povratka u Split u Hajduku je igrao sve do 1992. godine. Za Splićane je odigrao 243 utakmice i postigao 21 gol.
Finale Kupa maršala Tita 1991. u Beogradu protiv Crvene Zvezde, kada je Hajduk pobijedio europskog prvaka golom Alena Bokšića, ostat će u njegovoj karijeri zapamćeno po crvenom kartonu koji je dobio zbog sukoba sa današnjim trenereom Milana Sinišom Mihajlovićem. Taj sukob na nacionalnoj osnovi trajao je sve do prošle godine kada su napokon popili kafu i zakopali "ratnu sjekiru".
Inozemnu karijeru započeo je u španjolskom Cadizu u koji je prešao iz Hajduka 1992. godine. Nakon dvije godine u španjolskoj sezonu se vraća u Hajduk s kojim je stigao do četvrfinala Lige prvaka 1995., a nakon toga prelazi u engleski Derby County. Postao je kapiten tog kluba, a koliko je bio omiljen među navijačima tog engleskog drugoligaša najbolje svjedoči činjenica da su ga uvrstili u 11 najboljih igrača u historiji tog kluba.
I danas se navijači Derbyja nadaju da bi Igor Štimac mogao postati trener njihovog kluba. U tom klubu proveo je četiri godine, a 1999. prešao je u premijerligaša West Ham United. Za njih je igrao do 2001. kada se ponovno vraća u Hajduk za koji je odigrao još jednu sezonu i oprostio se od aktivnog igranja nogometa.
I Igor Štimac je "Čileanac", jedan iz plejade hrvatski igrača koji su dali veliki obol mladoj reprezentaciji Jugoslavije koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila naslov prvaka. Za hrvatsku fudbalsku reprezentaciju debitovao je 22. decembra 1990. protiv Rumunije u Rijeci gdje je 13. februara 2002. okončao reprezentativnu karijeru protiv Bugarske.
S Hrvatskom je bio na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. kad je Hrvatska osvojila broncu.
Nakon završetka igračke karijere vraća se u Hajduk gdje postaje sportski direktor poznat po tome što je napravio "transfer stoljeća" dovevši iz Dinama kapitena Niku Kranjčara. Za vrijeme svog sportskog direktorovanja u Hajduku, smijenio je trenera Baku Sliškovića i u posljednja tri kola s Hajdukom na klupi osigurao posljednju Hajdukovi titulu prvaka. Pravi trenerski posao započeo je u Cibaliji koju je vodio 2006., zatim nastavio 2009. preuzevši NK Zagreb u zoni ispadanja.
Još dok je bio u Hajduku kao njegov predstavnik 2003. postao je član Izvršnog odbora HNS-a, a 2007. godine izabran je za predsjednika Udruge prvoligaša 1. HNL na dvije godine. Automatski je po toj funkciji postao i dopredsjednik HNS-a dok ga je vodio pokojni Vlatko Marković s kojim je Štimac cijelo vrijeme bio na ratnoj nozi. Bio je njegov protukandidat za predsjednika HNS-a na Skupštini u decembru 2011., ali je izbore izgubio za dlaku jer je Mamićeva struja uspjela promijeniti delegate iz Dubrovnika.
Kasnije je sudskom odlukom utvrđeno da je Štimčeva struja bila u pravu kada je upozoravala na nepravilnosti koje su učinjene na toj Skupštini. Međutim ta odluka nije provedena jer je već tada HNS dobio novog predsjednika Davora Šukera, a hrvatska reprezentacija novog izbornika Igora Štimca. On je poveo Hrvatsku u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine i izborio dodatne kvalifikacije.
Igor Štimac bio je u dugom braku sa Suzanom Štimac, nekadašnjom misicom Jugoslavije. Imaju troje djece Luku (23) te kćeri Miu (19) i Deu (16). Štimac je u jednoj interviju priznao da za njihovu rastavu nije kriva neka treća osoba, nego samo on. Nakon razvoda oženio se s puno mlađom Splićankom Lanom Bucat s kojom ima sina Ivana.
Kako naš portal saznaje Štimac koji je bio favorit Ćire Blaževića za nasljednika Safeta Sušića na mjesto selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine postigao je usmeni dogovor sa čelnicima ''bordo'' kluba.
Iako se u javnosti danima špekulisalo sa raznim imenima od kojih je najozbiljniji bio ''Švabin'' Miodrag Ješić ipak do ovog scenarija nije došlo, te se bordo tim okrenuo Igoru Štimcu koji će zasigurno biti dugoročno rješenje na klupi Sarajeva.
Igor Štimac počeo se baviti fudbalom u rodnom Metkoviću. Za Hrvatsku fudbalsku reprezentaciju odigrao je 53 utakmice i postigao 2 pogotka. Bivši je Hrvatski selektor.
Tačno prije 31 godinu Igor Štimac, kao šesnaestogodišnjak odigrao je prvu službenu utakmicu za NK Neretvu iz Metkovića u ondašnjoj Republičkoj ligi jug. Tih nekoliko utakmica u republičkoj ligi bilo je dovoljno da ga skauti Hajduka primjete i odvedu u Split 16. jula 1984. godine.
Kao junior Hajduka s dvojnom registracijom povremeno je i dalje nastupao za Neretvu. Prvoligaško iskustvo sticao je u vinkovačkom Dinamu gdje je u sezoni 1986./87. bio poslan na kaljenje, a nakon povratka u Split u Hajduku je igrao sve do 1992. godine. Za Splićane je odigrao 243 utakmice i postigao 21 gol.
Finale Kupa maršala Tita 1991. u Beogradu protiv Crvene Zvezde, kada je Hajduk pobijedio europskog prvaka golom Alena Bokšića, ostat će u njegovoj karijeri zapamćeno po crvenom kartonu koji je dobio zbog sukoba sa današnjim trenereom Milana Sinišom Mihajlovićem. Taj sukob na nacionalnoj osnovi trajao je sve do prošle godine kada su napokon popili kafu i zakopali "ratnu sjekiru".
Inozemnu karijeru započeo je u španjolskom Cadizu u koji je prešao iz Hajduka 1992. godine. Nakon dvije godine u španjolskoj sezonu se vraća u Hajduk s kojim je stigao do četvrfinala Lige prvaka 1995., a nakon toga prelazi u engleski Derby County. Postao je kapiten tog kluba, a koliko je bio omiljen među navijačima tog engleskog drugoligaša najbolje svjedoči činjenica da su ga uvrstili u 11 najboljih igrača u historiji tog kluba.
I danas se navijači Derbyja nadaju da bi Igor Štimac mogao postati trener njihovog kluba. U tom klubu proveo je četiri godine, a 1999. prešao je u premijerligaša West Ham United. Za njih je igrao do 2001. kada se ponovno vraća u Hajduk za koji je odigrao još jednu sezonu i oprostio se od aktivnog igranja nogometa.
I Igor Štimac je "Čileanac", jedan iz plejade hrvatski igrača koji su dali veliki obol mladoj reprezentaciji Jugoslavije koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila naslov prvaka. Za hrvatsku fudbalsku reprezentaciju debitovao je 22. decembra 1990. protiv Rumunije u Rijeci gdje je 13. februara 2002. okončao reprezentativnu karijeru protiv Bugarske.
S Hrvatskom je bio na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. kad je Hrvatska osvojila broncu.
Nakon završetka igračke karijere vraća se u Hajduk gdje postaje sportski direktor poznat po tome što je napravio "transfer stoljeća" dovevši iz Dinama kapitena Niku Kranjčara. Za vrijeme svog sportskog direktorovanja u Hajduku, smijenio je trenera Baku Sliškovića i u posljednja tri kola s Hajdukom na klupi osigurao posljednju Hajdukovi titulu prvaka. Pravi trenerski posao započeo je u Cibaliji koju je vodio 2006., zatim nastavio 2009. preuzevši NK Zagreb u zoni ispadanja.
Još dok je bio u Hajduku kao njegov predstavnik 2003. postao je član Izvršnog odbora HNS-a, a 2007. godine izabran je za predsjednika Udruge prvoligaša 1. HNL na dvije godine. Automatski je po toj funkciji postao i dopredsjednik HNS-a dok ga je vodio pokojni Vlatko Marković s kojim je Štimac cijelo vrijeme bio na ratnoj nozi. Bio je njegov protukandidat za predsjednika HNS-a na Skupštini u decembru 2011., ali je izbore izgubio za dlaku jer je Mamićeva struja uspjela promijeniti delegate iz Dubrovnika.
Kasnije je sudskom odlukom utvrđeno da je Štimčeva struja bila u pravu kada je upozoravala na nepravilnosti koje su učinjene na toj Skupštini. Međutim ta odluka nije provedena jer je već tada HNS dobio novog predsjednika Davora Šukera, a hrvatska reprezentacija novog izbornika Igora Štimca. On je poveo Hrvatsku u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine i izborio dodatne kvalifikacije.
Igor Štimac bio je u dugom braku sa Suzanom Štimac, nekadašnjom misicom Jugoslavije. Imaju troje djece Luku (23) te kćeri Miu (19) i Deu (16). Štimac je u jednoj interviju priznao da za njihovu rastavu nije kriva neka treća osoba, nego samo on. Nakon razvoda oženio se s puno mlađom Splićankom Lanom Bucat s kojom ima sina Ivana.