Uvijek je bio neosporan talent, ali Zvjezdan Misimović je uvijek imao i ono nešto, neku auru, a za svakog velikog igrača to se ne može ustvrditi. Sjetite se samo njegove kontroverzne, ali i originalne proslave pogotka protiv Bjelorusije. Reprezentaciji je još ljetos rekao zbogom, a spekulacije da bi se mogao vratiti prekinuo je izjavom za Bild, kojem je priznao da mu je – dosta trke za loptom. Ovo je kratki pregled karijere koja zaslužuje više od jednog članka u dnevnoj novini…
Jedan od najomiljenijih igrača reprezentacije BiH. Ukratko, to je Zvjezdan Misimović. Igrač na svoju ruku. Šteta što nikada nije igrao u Engleskoj, gdje bi mu, kako samo oni znaju, sigurno dali status nogometne ikone. Možda ne bi završio u istoj rečenici s Robbijem Savageom, nije brbljivac tog tipa, ali svakako bi dobio predznak zanimljivog lika. Kao naš posljednji reprezentativni romantik, bio je igrač starog kova koji se više oslanjao na tehniku nego na fiziku, a zajedljivi karakter znao ga je često gurnuti u probleme s trenerima. Kako god bilo, njegova velika karijera od jučer je i službeno arhivirana. On je možda to znao i prije, no svi mi ostali potajno smo se nadali da će zaigrati još koju godinu…
- Ne želim više igrati, izjavio je 32-godišnji veznjak za njemački Bild.
- Bilo je nekoliko ponuda u proteklih par tjedana, ali ništa što bi me privuklo. Od sada me zanima samo obitelj. Možda ću otići u menadžerske vode, dodao je.
A odlučio je to nakon “vakuuma” u koji je uskočio nakon što je okončao epizodu u Kini. Četiri mjeseca tražio je novi izazov, par bundesligaša spominjalo se kao opcija, ali očito nijednu nije doživio kao ponudu koja se ne odbija…
Reprezentaciju je ljetos napustio s nešto emotivnijim nastupom, otvorenim pismom navijačima…
- Nakon dugo razmišljanja, teška srca sam odlučio skinuti najdraži dres u kojem sam odigrao najvažnije utakmice u svom životu. Osjećam da je došlo vrijeme da netko mlađi zauzme moje mjesto, a da se ja preselim na tribine kao najvatreniji navijač svoje reprezentacije, one za koju sam uvijek davao sve od sebe. Nadam se da će moja djeca kao i buduće generacije krenuti mojim putem i da će im biti puno lakše nego meni, jer kada je bilo najteže, bio sam siguran i slušao svoje srce s odlukom da igram za svoju domovinu. Najljepše trenutke u svojoj karijeri sam doživio s nogometnom reprezentacijom Bosne i Hercegovine i najbolje prijatelje stekao među momcima koji su sa mnom dijelili svlačionicu. Kruna moje karijere i ono o čemu sam sanjao još od dječačkih dana bilo je sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, što mi je ova reprezentacija i omogućila, pisalo je, između ostalog, u pismu.
Od Bayerna do Guizhou Renhea
Zvjezdan Misimović karijeru je počeo u malom klubu Nord Lerhenau u rodnom Münchenu, a kao 18-godišnjak je stigao u veliki Bayern, čiji je bio član četiri godine uglavnom igrajući za drugu momčad. Prvu klupsku afirmaciju stekao je igrajući za Bochum, uslijedilo je jednako upečatljivo razdoblje u Nürnbergu, a najbolji nogomet igrao je u dresu Wolfsburga, s kojim je 2009., zajedno s Edinom Džekom, senzacionalno osvojio naslov prvaka – tu sezonu Bundeslige obilježio je kao najbolji asistent s 20 asistencija. Epizode u Galatasarayju i moskovskom Dinamu nisu bile tako uspješne, a posljednja postaja bio mu je kineski Guizhou Renhe.
Reprezentacija? Bila je to valjda – sudbina. Prošao je sve omladinske selekcije SR Jugoslavije, međutim, kod pokušaja da dobije novu putovnicu došlo je do komplikacija, što je on shvatio – kao nedovoljnu pozornost Nogometnog saveza bivše države. Nije ga volio ni Vladimir Petrović Pižon, pod čijim je vodstvom odradio samo jednu U21 utakmicu za Jugoslaviju, a koji ga je nazvao “sporim i debelim”. Buckasta pojava pratila ga je kroz cijelu karijeru, pa su ga tako Nijemci zbog karakteristične figure prozvali “Zwetschge” (šljiva), no to ga nije spriječilo da pokori Bundesligu…, usput i da postavi rekord po broju nastupa za reprezentaciju BiH (84).
Bh. dres prvi je puta obukao 18. veljače 2004. u Skopju. Igrao je u pet kvalifikacijskih ciklusa, od kojih je posljednji bio uspješan, pet izbornika vodilo je BiH za vrijeme njegove reprezentativne karijere, a sa svima nije bio na ti.
Buntovnička narav
Sa Safetom Sušićem imao je, blago rečeno, zanimljiv odnos. Ovaj mu je često prigovarao zbog tjelesne spremnosti, a Miske je to naoko sve dobro trpio…, sve do 6. rujna 2011. i utakmice s Bjelorusijom. Sušić ga je tada ostavio na klupi, što se Zvjezdanu nije svidjelo, a dokazao je to nakon pobjedničkog pogotka iz 87. minute kojeg je proslavio s rafalom iz imaginarne mašinke i vrlo jasnim “F… you!” (J… se!) očito upućenom – nekomu.
- Nije to bilo za Sušića, rekao je nakon utakmice, ali i dodao: Čini se da ipak nisam zaboravio igrati nogomet.
Sušić je na sve reagirao kazavši kako “nema nikakvih problema s Misimovićem”, koji je uostalom “ušao i zabio gol”. Izravno ili ne, kačio se Miske i s Merhom Kodrom i Miroslavom Blaževićem. Prilikom imenovanja Kodre odlučio je reći ‘zbogom’ reprezentaciji, pod izgovorom zdravstvenih tegoba. Spekuliralo se da je razlog taj što je Kodro kapetansku vrpcu, koju je Misimović nosio u eri Fuada Muzurovića, dao Emiru Spahiću. Kodro je uspio riješiti nesporazum s Misimovićem, a on se vratio u državni dres s izjavom da je to učinio zbog velike potpore navijača. Također, uoči uzvratne utakmice doigravanja za SP 2010. protiv Portugala, Ćiro Blažević je izravno optužio Misimovića da je odglumio ozljedu i da namjerno nije htio igrati. Nije dugo trebalo čekati na Mismovićev odgovor koji je vrlo jasno poručio: Neću više igrati u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, dok je Blažević izbornik. Ne mogu to napraviti, jer više nemam povjerenja u njega!
Problema je imao i s Gheorgheom Hagijem u Galati. Rumunj ga je nazvao “nedovoljno fokusiranim”, a kap koja je prelila čašu navodno je bila žvakaća na treningu. U moskovskom Dinamu njega i suigrače njihovi su navijači za loše rezultate “kritizirali” paintball puškama, a za dlaku je izbjegao kaznu ruskog Saveza jer je namjerno napucao loptu prema navijačima Spartaka.
Sa Sušićem je malčice zaiskrilo i uoči Brazila, kada ga je bivši izbornik ponovno pecnuo…
- Misimović je došao kao maneken, to smo svi primijetili. Ovakav će nam puno značiti, rekao je tada Sušić.
Misimović je na to odgovorio na to na sebi svojstven način.
- Ne znam…, što da kažem na to? Manekeni nemaju što tražiti na terenu.
Nikada nije bio maneken i baš zbog toga će nedostajati.
Jedan od najomiljenijih igrača reprezentacije BiH. Ukratko, to je Zvjezdan Misimović. Igrač na svoju ruku. Šteta što nikada nije igrao u Engleskoj, gdje bi mu, kako samo oni znaju, sigurno dali status nogometne ikone. Možda ne bi završio u istoj rečenici s Robbijem Savageom, nije brbljivac tog tipa, ali svakako bi dobio predznak zanimljivog lika. Kao naš posljednji reprezentativni romantik, bio je igrač starog kova koji se više oslanjao na tehniku nego na fiziku, a zajedljivi karakter znao ga je često gurnuti u probleme s trenerima. Kako god bilo, njegova velika karijera od jučer je i službeno arhivirana. On je možda to znao i prije, no svi mi ostali potajno smo se nadali da će zaigrati još koju godinu…
- Ne želim više igrati, izjavio je 32-godišnji veznjak za njemački Bild.
- Bilo je nekoliko ponuda u proteklih par tjedana, ali ništa što bi me privuklo. Od sada me zanima samo obitelj. Možda ću otići u menadžerske vode, dodao je.
A odlučio je to nakon “vakuuma” u koji je uskočio nakon što je okončao epizodu u Kini. Četiri mjeseca tražio je novi izazov, par bundesligaša spominjalo se kao opcija, ali očito nijednu nije doživio kao ponudu koja se ne odbija…
Reprezentaciju je ljetos napustio s nešto emotivnijim nastupom, otvorenim pismom navijačima…
- Nakon dugo razmišljanja, teška srca sam odlučio skinuti najdraži dres u kojem sam odigrao najvažnije utakmice u svom životu. Osjećam da je došlo vrijeme da netko mlađi zauzme moje mjesto, a da se ja preselim na tribine kao najvatreniji navijač svoje reprezentacije, one za koju sam uvijek davao sve od sebe. Nadam se da će moja djeca kao i buduće generacije krenuti mojim putem i da će im biti puno lakše nego meni, jer kada je bilo najteže, bio sam siguran i slušao svoje srce s odlukom da igram za svoju domovinu. Najljepše trenutke u svojoj karijeri sam doživio s nogometnom reprezentacijom Bosne i Hercegovine i najbolje prijatelje stekao među momcima koji su sa mnom dijelili svlačionicu. Kruna moje karijere i ono o čemu sam sanjao još od dječačkih dana bilo je sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu, što mi je ova reprezentacija i omogućila, pisalo je, između ostalog, u pismu.
Od Bayerna do Guizhou Renhea
Zvjezdan Misimović karijeru je počeo u malom klubu Nord Lerhenau u rodnom Münchenu, a kao 18-godišnjak je stigao u veliki Bayern, čiji je bio član četiri godine uglavnom igrajući za drugu momčad. Prvu klupsku afirmaciju stekao je igrajući za Bochum, uslijedilo je jednako upečatljivo razdoblje u Nürnbergu, a najbolji nogomet igrao je u dresu Wolfsburga, s kojim je 2009., zajedno s Edinom Džekom, senzacionalno osvojio naslov prvaka – tu sezonu Bundeslige obilježio je kao najbolji asistent s 20 asistencija. Epizode u Galatasarayju i moskovskom Dinamu nisu bile tako uspješne, a posljednja postaja bio mu je kineski Guizhou Renhe.
Reprezentacija? Bila je to valjda – sudbina. Prošao je sve omladinske selekcije SR Jugoslavije, međutim, kod pokušaja da dobije novu putovnicu došlo je do komplikacija, što je on shvatio – kao nedovoljnu pozornost Nogometnog saveza bivše države. Nije ga volio ni Vladimir Petrović Pižon, pod čijim je vodstvom odradio samo jednu U21 utakmicu za Jugoslaviju, a koji ga je nazvao “sporim i debelim”. Buckasta pojava pratila ga je kroz cijelu karijeru, pa su ga tako Nijemci zbog karakteristične figure prozvali “Zwetschge” (šljiva), no to ga nije spriječilo da pokori Bundesligu…, usput i da postavi rekord po broju nastupa za reprezentaciju BiH (84).
Bh. dres prvi je puta obukao 18. veljače 2004. u Skopju. Igrao je u pet kvalifikacijskih ciklusa, od kojih je posljednji bio uspješan, pet izbornika vodilo je BiH za vrijeme njegove reprezentativne karijere, a sa svima nije bio na ti.
Buntovnička narav
Sa Safetom Sušićem imao je, blago rečeno, zanimljiv odnos. Ovaj mu je često prigovarao zbog tjelesne spremnosti, a Miske je to naoko sve dobro trpio…, sve do 6. rujna 2011. i utakmice s Bjelorusijom. Sušić ga je tada ostavio na klupi, što se Zvjezdanu nije svidjelo, a dokazao je to nakon pobjedničkog pogotka iz 87. minute kojeg je proslavio s rafalom iz imaginarne mašinke i vrlo jasnim “F… you!” (J… se!) očito upućenom – nekomu.
- Nije to bilo za Sušića, rekao je nakon utakmice, ali i dodao: Čini se da ipak nisam zaboravio igrati nogomet.
Sušić je na sve reagirao kazavši kako “nema nikakvih problema s Misimovićem”, koji je uostalom “ušao i zabio gol”. Izravno ili ne, kačio se Miske i s Merhom Kodrom i Miroslavom Blaževićem. Prilikom imenovanja Kodre odlučio je reći ‘zbogom’ reprezentaciji, pod izgovorom zdravstvenih tegoba. Spekuliralo se da je razlog taj što je Kodro kapetansku vrpcu, koju je Misimović nosio u eri Fuada Muzurovića, dao Emiru Spahiću. Kodro je uspio riješiti nesporazum s Misimovićem, a on se vratio u državni dres s izjavom da je to učinio zbog velike potpore navijača. Također, uoči uzvratne utakmice doigravanja za SP 2010. protiv Portugala, Ćiro Blažević je izravno optužio Misimovića da je odglumio ozljedu i da namjerno nije htio igrati. Nije dugo trebalo čekati na Mismovićev odgovor koji je vrlo jasno poručio: Neću više igrati u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, dok je Blažević izbornik. Ne mogu to napraviti, jer više nemam povjerenja u njega!
Problema je imao i s Gheorgheom Hagijem u Galati. Rumunj ga je nazvao “nedovoljno fokusiranim”, a kap koja je prelila čašu navodno je bila žvakaća na treningu. U moskovskom Dinamu njega i suigrače njihovi su navijači za loše rezultate “kritizirali” paintball puškama, a za dlaku je izbjegao kaznu ruskog Saveza jer je namjerno napucao loptu prema navijačima Spartaka.
Sa Sušićem je malčice zaiskrilo i uoči Brazila, kada ga je bivši izbornik ponovno pecnuo…
- Misimović je došao kao maneken, to smo svi primijetili. Ovakav će nam puno značiti, rekao je tada Sušić.
Misimović je na to odgovorio na to na sebi svojstven način.
- Ne znam…, što da kažem na to? Manekeni nemaju što tražiti na terenu.
Nikada nije bio maneken i baš zbog toga će nedostajati.
