Tadija Sunjic je otac reprezentativca Bosne i Hercegovine Tonija Sunjica, momka koji je klizecim startom uletio u srca svih onih kojima je reprezentacija BiH na prvom mjestu.
PIŠE:ISMET TURSIC (NOGOLOPTA.COM)
Beskompromisan borac koji je iz drugog plana i nenametljivo zabetonirao sebi mjesto u pocetnih 11 kod bivseg selektora. Isla mu je na ruku povreda Ermina Bicakcica, neigranje Ognjena Vranjesa i los vic sa Ervinom Zukanovicem ali niko ne moze reci da Toni svojim igrama nije zasluzio mjesto na terenu i u srcima svih BeHa navijaca.
Toni je rodjen 1989. godine, imao je cetiri godine kada je, prema optuznici, njegov otac pucao u covjeka u civilu kojeg je koristio kao zivi stit i kasnije ga bacio u Neretvu. Ovo je prica puna tragicara jer kako god da se zavrsi jedno je sigurno, ovdje nece biti happy end-a.
S jedne strane imamo porodicu ubijenog Ibrahima Hodzica koja danas zivi u Stocu i koja je 1998. pokopala ostatke rahmetli oca i supruga. Oni traze pravdu, zele da se ubica njihovog oca procesuira i kazni za pocinjeni zlocin sto je sasvim razumljivo i usudio bih se reci i neophodno da bi se zivot mogao nastaviti nekim koliko-toliko normalnim tokom.
S druge strane imamo reprezentativca BiH, decka za kojeg ne vjerujem da je odrastao u “pro-BiH” ozracju ali koji je reprezentativac BiH vec sedam godina i koji danas medju prijateljima ima i Zvjezdana i Seada i Vedada i Borisa i Ognjena. Vjerovatno je igranjem za reprezentaciju dobio neka vrijednovanja koja se razlikuju od onih koja su mu servirana od malih nogu jer Toni se tako i ponasa, ama bas niko ne moze prigovoriti nacinu na koji reprezentira Bosnu i Hercegovinu. On vjerovatno i dalje voli Hrvatsku istim zarom kao sto je to radio i prije sedam godina ali sigurno je da mu je i BiH postala nesto malo vise od nuznog i nametnuog zla kakvom je rado predstavljaju oni koji joj je ne misle dobro.
Ne smijemo zaboraviti da optuznica nije podignuta protiv Tonija nego protiv Tadije, Toni je ’93. imao cetiri godine. Da je Tadija musko kao sto nije, sigurno da ne bi pobjegao od zakona u susjednu nam Hrvatsku, u cije je ime i ubijao, i na taj nacin ostavio sina na cijedilu, na milost i nemilost javnosti u Bosni i Hercegovini.
Toni nije i ne moze biti kriv za postupke njegovog oca ali morao bi se javno i jasno distancirati od njega i njegovog kukavicluka jer je doveo u pitanje njegovu buducu reprezentativnu karijeru a u najgorem slucaju i Tonijevu licnu sigurnost. Opet s druge strane, lako je meni i nama da to od njega zahtjevamo ali ne smijemo zaboraviti da je to njegov otac, covjek u ciju dobrotu i ljubav se oslanjao citav zivot i koji je na koncu i napravio od njega ono sto on danas jeste.
Kao sto rekoh ranije sta god da se sutra desi ova prica ce imati samo gubitnike, porodicu Hodzic, Tonija pa i Tadiju. Hodzici nece dobiti svoj smiraj jer je ubica na slobodi, Toni trenutno stoji na raskrsnici, da li ce biti ocev “jatak” i obilaziti ga u Hrvatskoj ili ce se distancirati od njega i reci da to sto je uradio u najmanju ruku nije u redu. A Tadija? Ne znam, zanima me bas mentalni sklop ovog “covjeka”.
Da li je navijao za BiH i za svog sina na SP-u? Ili je demonstrativno prebacio kanal i gledao neki dokumentarac na HRT-u? Uz duzno postovanje prema njegovim zrtvama, mislim da je ipak on taj koji je u ovome svemu mozda i najveci gubitnik. Sin mu igra za one koje je on prije 20 godina ubijao i mozes misliti, oni ga VOLE a stice se dojam da je ta ljubav (barem malo) obostrana!
Valja mu sutra Tonija pogledati u oci i objasniti mu zasto je sasuo rafal u covjeka koji nije imao apsolutno nikakve mogucnosti da se brani. A ako je Toni ista naucio za ovih sedam godina u reprezentaciji znace da nikakva prica o hrvatstvu, domoljublju ili povampirenim dzihad-ratnicima nece moci opravdati Tadijin zlocin.
PIŠE:ISMET TURSIC (NOGOLOPTA.COM)
Beskompromisan borac koji je iz drugog plana i nenametljivo zabetonirao sebi mjesto u pocetnih 11 kod bivseg selektora. Isla mu je na ruku povreda Ermina Bicakcica, neigranje Ognjena Vranjesa i los vic sa Ervinom Zukanovicem ali niko ne moze reci da Toni svojim igrama nije zasluzio mjesto na terenu i u srcima svih BeHa navijaca.
Toni je rodjen 1989. godine, imao je cetiri godine kada je, prema optuznici, njegov otac pucao u covjeka u civilu kojeg je koristio kao zivi stit i kasnije ga bacio u Neretvu. Ovo je prica puna tragicara jer kako god da se zavrsi jedno je sigurno, ovdje nece biti happy end-a.
S jedne strane imamo porodicu ubijenog Ibrahima Hodzica koja danas zivi u Stocu i koja je 1998. pokopala ostatke rahmetli oca i supruga. Oni traze pravdu, zele da se ubica njihovog oca procesuira i kazni za pocinjeni zlocin sto je sasvim razumljivo i usudio bih se reci i neophodno da bi se zivot mogao nastaviti nekim koliko-toliko normalnim tokom.
S druge strane imamo reprezentativca BiH, decka za kojeg ne vjerujem da je odrastao u “pro-BiH” ozracju ali koji je reprezentativac BiH vec sedam godina i koji danas medju prijateljima ima i Zvjezdana i Seada i Vedada i Borisa i Ognjena. Vjerovatno je igranjem za reprezentaciju dobio neka vrijednovanja koja se razlikuju od onih koja su mu servirana od malih nogu jer Toni se tako i ponasa, ama bas niko ne moze prigovoriti nacinu na koji reprezentira Bosnu i Hercegovinu. On vjerovatno i dalje voli Hrvatsku istim zarom kao sto je to radio i prije sedam godina ali sigurno je da mu je i BiH postala nesto malo vise od nuznog i nametnuog zla kakvom je rado predstavljaju oni koji joj je ne misle dobro.
Ne smijemo zaboraviti da optuznica nije podignuta protiv Tonija nego protiv Tadije, Toni je ’93. imao cetiri godine. Da je Tadija musko kao sto nije, sigurno da ne bi pobjegao od zakona u susjednu nam Hrvatsku, u cije je ime i ubijao, i na taj nacin ostavio sina na cijedilu, na milost i nemilost javnosti u Bosni i Hercegovini.
Toni nije i ne moze biti kriv za postupke njegovog oca ali morao bi se javno i jasno distancirati od njega i njegovog kukavicluka jer je doveo u pitanje njegovu buducu reprezentativnu karijeru a u najgorem slucaju i Tonijevu licnu sigurnost. Opet s druge strane, lako je meni i nama da to od njega zahtjevamo ali ne smijemo zaboraviti da je to njegov otac, covjek u ciju dobrotu i ljubav se oslanjao citav zivot i koji je na koncu i napravio od njega ono sto on danas jeste.
Kao sto rekoh ranije sta god da se sutra desi ova prica ce imati samo gubitnike, porodicu Hodzic, Tonija pa i Tadiju. Hodzici nece dobiti svoj smiraj jer je ubica na slobodi, Toni trenutno stoji na raskrsnici, da li ce biti ocev “jatak” i obilaziti ga u Hrvatskoj ili ce se distancirati od njega i reci da to sto je uradio u najmanju ruku nije u redu. A Tadija? Ne znam, zanima me bas mentalni sklop ovog “covjeka”.
Da li je navijao za BiH i za svog sina na SP-u? Ili je demonstrativno prebacio kanal i gledao neki dokumentarac na HRT-u? Uz duzno postovanje prema njegovim zrtvama, mislim da je ipak on taj koji je u ovome svemu mozda i najveci gubitnik. Sin mu igra za one koje je on prije 20 godina ubijao i mozes misliti, oni ga VOLE a stice se dojam da je ta ljubav (barem malo) obostrana!
Valja mu sutra Tonija pogledati u oci i objasniti mu zasto je sasuo rafal u covjeka koji nije imao apsolutno nikakve mogucnosti da se brani. A ako je Toni ista naucio za ovih sedam godina u reprezentaciji znace da nikakva prica o hrvatstvu, domoljublju ili povampirenim dzihad-ratnicima nece moci opravdati Tadijin zlocin.