U ljeto 2012. Hajdukovo finansijsko stanje bilo je znatno lošije nego danas. Na sjednici Gradskog vijeća ustanovljeno je kako je dug kluba bio 102 miliona kuna zbog čega su čelnicima bile vezane ruke kad su u pitanju pojačanja.
Određene su jasne smjernice – u obzir dolaze samo igrači za koje ne treba platiti odštetu.
Jedan od takvih bio je i Tino-Sven Sušić. Mladić rođen 13. februaru 1992. u Sarajevu nogometom se počeo baviti u Belgiji u koju je doselio s roditeljima. S 15 godina zapazio ga je Genk gdje ostaje dvije godine i odlazi u Standard iz Liegea. Igrao je za U-18 i U-19 reprezentacije Belgije, ali pravu priliku u Standardu nikad nije dobio i uz posredovanje legendarnog Mikija Rapaića stigao je u Hajduk, piše Dnevnik.hr.
Premda je cijeli svoj igrački vijek proveo u sredini veznog reda tadašnji trener Mišo Krstičević koristio ga je na desnom krilu gdje nikako do izražaja nisu mogle doći Sušićeva tehnička potkovanost i odličan pregled igre.
Istovremeno, nedostatak brzine bio je očit, a kako je Krstičević u vezi prednost davao Radoševiću, Miliću i Caktašu Sušić je svoje mjesto znao pronaći i na klupi.
Međutim, to ga nije pokolebalo. Radio je i strpljivo čekao svoju šansu koja je stigla s promjenom trenera. Igor Tudor postavio ga je na desnog veznog u formaciji 4-3-3, a kad bi zaigrao 4-2-3-1 Sušić je igrao desnog od dvojice defenzivnih veznih.
Tudorova puno modernija vizija od prethodnika reflektirala se i na Sušićevu igru – samopouzdanje je s vremenom raslo, a količina trke koju je isporučivao Tino-Sven bivala je sve veća. U maju 2013. Sušić je bio najbolji igrač finala Kupa kojeg je Hajduk osvojio svladavši Lokomotivu. Prošle sezone (2013./2014.) se potvrdio kao važna karika Tudorove ekipe odigravši 40 utakmica, piše hrvatski portal.
Na reprezentativnom planu zbog specifične situacije Sušić je mogao igrati za tri reprezentacije, ali trilemu, kako sam kaže, nikad nije imao:
“Želim igrati za Bosnu i Hercegovinu”, izjavio je u trenucima dok mu je forma u Hajduku krenula uzlaznom putanjom, a poziv među Zmajeve bio pitanje trenutka.
Kad se on i dogodio brojni su navijači, ali i dio medija, u prvi plan gurali tezu kako je pozvan zbog činjenice da mu je izbornik Safet Sušić stric. Nakon debija (5. marta ove godine u prijateljskom utakmici protiv Egipta u Innsbrucku) uslijedilo je novo dokazivanje.
U jedinoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u Brazilu u kojoj je dobio priliku od prve minute (protiv Irana) Sušić je odigrao vrlo dobro i upisao asistenciju.
S vremenom se prometnuo u neizostavnog člana početne jedanaestorice i nominalno je treći veznjak po važnosti u BiH reprezentaciji, iza Miralema Pjanića i Muhameda Bešića.
U 13 nastupa ove sezone u Hajduku postigao je pet golova i upisao pet asistencija potvrdivši se kao čovjek za velike utakmice. Golčinom je otvorio uragan protiv Šahter Karagandija na Poljudu, zabio je i Dnjipru u Kijevu, a maestralno je poentirao i protiv Dinama u derbiju 31. augusta, također za prvi pogodak na utakmici, baš kao i u prvenstvenim pobjedama u Puli i Koprivnici. Makar brojke ne ilustriraju dovoljno njegov učinak i značaj za igru Hajduka, ne treba zaboraviti 12 golova i 14 asistencija u nešto više od dvije godine koliko je u klubu.
Tino-Sven Sušić trenutno je daleko najbolji igrač Hajduka, a uz Lovru Kalinića i jedini iz redova Bijelih koji bi pronašao mjesto u idealnih 11 HNL-a. Više nije nikakav “amidžić” nego igrač s imenom i prezimenom pred kojim je lijepa perspektiva i unosan transfer.
Određene su jasne smjernice – u obzir dolaze samo igrači za koje ne treba platiti odštetu.
Jedan od takvih bio je i Tino-Sven Sušić. Mladić rođen 13. februaru 1992. u Sarajevu nogometom se počeo baviti u Belgiji u koju je doselio s roditeljima. S 15 godina zapazio ga je Genk gdje ostaje dvije godine i odlazi u Standard iz Liegea. Igrao je za U-18 i U-19 reprezentacije Belgije, ali pravu priliku u Standardu nikad nije dobio i uz posredovanje legendarnog Mikija Rapaića stigao je u Hajduk, piše Dnevnik.hr.
Premda je cijeli svoj igrački vijek proveo u sredini veznog reda tadašnji trener Mišo Krstičević koristio ga je na desnom krilu gdje nikako do izražaja nisu mogle doći Sušićeva tehnička potkovanost i odličan pregled igre.
Istovremeno, nedostatak brzine bio je očit, a kako je Krstičević u vezi prednost davao Radoševiću, Miliću i Caktašu Sušić je svoje mjesto znao pronaći i na klupi.
Međutim, to ga nije pokolebalo. Radio je i strpljivo čekao svoju šansu koja je stigla s promjenom trenera. Igor Tudor postavio ga je na desnog veznog u formaciji 4-3-3, a kad bi zaigrao 4-2-3-1 Sušić je igrao desnog od dvojice defenzivnih veznih.
Tudorova puno modernija vizija od prethodnika reflektirala se i na Sušićevu igru – samopouzdanje je s vremenom raslo, a količina trke koju je isporučivao Tino-Sven bivala je sve veća. U maju 2013. Sušić je bio najbolji igrač finala Kupa kojeg je Hajduk osvojio svladavši Lokomotivu. Prošle sezone (2013./2014.) se potvrdio kao važna karika Tudorove ekipe odigravši 40 utakmica, piše hrvatski portal.
Na reprezentativnom planu zbog specifične situacije Sušić je mogao igrati za tri reprezentacije, ali trilemu, kako sam kaže, nikad nije imao:
“Želim igrati za Bosnu i Hercegovinu”, izjavio je u trenucima dok mu je forma u Hajduku krenula uzlaznom putanjom, a poziv među Zmajeve bio pitanje trenutka.
Kad se on i dogodio brojni su navijači, ali i dio medija, u prvi plan gurali tezu kako je pozvan zbog činjenice da mu je izbornik Safet Sušić stric. Nakon debija (5. marta ove godine u prijateljskom utakmici protiv Egipta u Innsbrucku) uslijedilo je novo dokazivanje.
U jedinoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u Brazilu u kojoj je dobio priliku od prve minute (protiv Irana) Sušić je odigrao vrlo dobro i upisao asistenciju.
S vremenom se prometnuo u neizostavnog člana početne jedanaestorice i nominalno je treći veznjak po važnosti u BiH reprezentaciji, iza Miralema Pjanića i Muhameda Bešića.
U 13 nastupa ove sezone u Hajduku postigao je pet golova i upisao pet asistencija potvrdivši se kao čovjek za velike utakmice. Golčinom je otvorio uragan protiv Šahter Karagandija na Poljudu, zabio je i Dnjipru u Kijevu, a maestralno je poentirao i protiv Dinama u derbiju 31. augusta, također za prvi pogodak na utakmici, baš kao i u prvenstvenim pobjedama u Puli i Koprivnici. Makar brojke ne ilustriraju dovoljno njegov učinak i značaj za igru Hajduka, ne treba zaboraviti 12 golova i 14 asistencija u nešto više od dvije godine koliko je u klubu.
Tino-Sven Sušić trenutno je daleko najbolji igrač Hajduka, a uz Lovru Kalinića i jedini iz redova Bijelih koji bi pronašao mjesto u idealnih 11 HNL-a. Više nije nikakav “amidžić” nego igrač s imenom i prezimenom pred kojim je lijepa perspektiva i unosan transfer.
