Koliko je bio nepotreban i bolan poraz protiv reprezentacije Kipra na otvaranju kvalifikacija za Evropsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 2016. najbolje govori cinjenica da se o tome jos uvijek jako prisutno i zestoko raspravlja i prica, te da se tenzije nakon svega ne smiruju.
Interakcija cak i izmedju sudionika poraza i javnosti ne prestaje. Postoji mnogo prioriteta o kojima se na zalost mora i vise i sadrzajnije govoriti, ali nogomet je takav, cesto je on ispred svega i ne poznaje niti priznaje bilo sto drugo. Utrpa se preko reda. Kako se mnogi sa njim barem u necemu identifikuju, onda i pripada svima.
Za nogolopta.com: Muris Isić
Sudeci po brojnosti takvih aktivnosti, natpisa, clanaka i poziva – reaguju svi. Bune se i upozoravaju mnogi. I ko nista ne zna, a i ko prati ili radi u ovoj bransi. I to je razumljivo, pa se u najpozitivnijoj varijanti to moze okarakterisati i kao veliko iskazivanje brige i ljubavi prema ovoj igri, vaznosti kvalifikacija za nasu najbolju nogometnu vrstu i kontinuiteta sportskog uspjeha mogucim plasmanom na EP, tj. opstoj podrsci nasoj reprezentaciji do koje je mnogima jako stalo nakon ucesca na SP u Brazilu.
Medjutim, ipak preovladava i visi u vazduhu jedna negativna i u nekim slucajevima i ruzna atmosfera nakon svega. Opravdano je iskazivanje sumnje i bojaznosti da se jedna lijepa prica moze zavrsiti ruzno i tuzno te da je mnogo toga u toj prici nepotrebno. No, cesto nije opravdano neko primitivno artikulisanje i primitivni ‘’menadzment’’ nad vlastitim nervima i emocijama, kao i nad svojim mozgom. O tome, nesto kasnije.
U zemlji (a i njenoj ‘’vanjskoj’’ ekumeni, kako se to kaze? – dijaspori) sportski uspjesi nasih reprezentativaca u bilo kojem sportu su jos uvijek nedovoljno prisutni i odlucujuci, jos su ljudi gladni uspjeha, pa se o tome na bazi i emocija ‘’redovnog’’ plebsa, ali i struke stalno zeli i pokusava reci nesto vise. Zeli se dati neki konstruktivni prijedlog ili pozitivna kritika kao sto se pocesto i vice bez ikakve adekvatne cinjenice. U jednom su svi slozni. Ne postoji normalan i zdrav covjek koji o sramotno losoj utakmici protiv Kipra ima opravdanje, kao sto ne postoji niko ko ne zeli sve najbolje svojoj bosansko-hercegovackoj reprezentaciji. No, ovaj poraz moze otvoriti (a neki smatraju sa pravom da je vec i otvorio) onu opaku Pandorinu kutiju iz koje mogu izaci sve nase negativne osobenosti, navike, propusti i nedostatci. Pretpostavimo da je to tako i da je stanje eskaliralo i da imamo razloga za brigu. Sta onda? Moze li se to ikako kontrolisati, moze li se ograniciti? Kako nastaviti putem uspjeha? Moze, sasvim sigurno.
Kad god nastupi ovakva sitaucija, osnovno je pravilo ostati hladan i racionalno pronaci rjesenje. MORAJU se svi faktori kocenja jednog pozitivnog procesa jasno i bez uvijanja prepoznati. Isto tako mora se u tome biti iskren i hladne glavne o tome govoriti, inace ratio nema smisla i onda se o racionalnosti u pristupu problemu ne moze diskutovati, niti naci (makar i privremeno) rjesenje. Dakle, PREPOZNATI PROBLEM I NACI RAZLOG je korak broj 1. Pa dobro, sta je problem kod nas oko nogometne reprezentacije? Sasvim sigurno, to je supstrat oko nje, njen okvir i njeni sudionici. Pokusacemo to obrazloziti apsolutno ne zeleci rusiti niciji licni integritet, vec prepoznati greske i problem iskljucivo sa nivoa funkcije koja se obavlja.
GRESKA BROJ 1 – Produzenje ugovora selektoru Susicu
Nakon (za jednu stepenicu prije) ranog ispadanja na SP u Brazilu nogometni savez Bosne i Hercegovine napravio je znacajnu pogresku. Mozda i najvazniju pogresku. Nisu se prvenstvo i nas nastup u egzoticnom Brazilu cestito ni zavrsili, a iz naseg N/FS-a smo primili vijest da nas selektor Safet Susic – Pape vise nema povjerenje saveza i da je njegov mandat zavrsen radi neispunjenja cilja u Brazilu.
Nije proslo ni par dana ta je odluka vracena na ‘’kiseljenje’’, cilj se redefinisao (NAKON PRVENSTVA!?) i mogli smo cuti da selektor, (vjerovatno u nedostatku alternativnih strucnjaka koji bi mogli raditi sa nasim momcima pod uvjetima i mogucnostima saveza), IPAK ima podrsku saveza, te ce dobiti cak i neka prosirenija ovlastenja i bolje uslove rada. I ne samo selektor, vec i kompletan njegov strucni stab! GRESKA BROJ 1! Ma o kome se radi, to nikada nije dobro. I nigdje se drugdje to ne radi. Niti je pravilo, niti je potreba. Mnogo je korisnih i poucnih izreka, a jedna kaze da se ohladjena kafa ne podgrijava. Mi ne samo da smo reselekcijom selektora podgrijali staru kafu, vec smo je poceli piti kao maloumnici (po starom obicaju!) sa svim rizicima. Nigdje na svijetu, ni u mnogo manje uspjesnim savezima od naseg se sa (ne)postignutim rezultatima ovako ne lebdi, niti balansira, niti cereta. Ako je nesto, ili neko oznacen negativno, ili nije postigao ono zacrtano, onda je ponovni mandat iskorak od nauticke milje unazad. Time se rusi svaki napredak, svaki logican slijed dogadjanja. I ne vrijedi vise niti jedan argument za takav cin. Prestaje ozbiljnost, povjerenje potcinjenih uposlenika (tj. igraca), nestaje plana i nema (evo, odmah se vidi) niti igre, kao ni uspjeha i rezultata. Ako je savez nekada bolovao od ovakvih djecijih bolesti, sada vise, a posebno nakon Brazila kada treba dizati ljestvicu u vis – ne smije! Inace se na ovakav nacin prikazaju kao najnesposobnije organizovano preduzece. Gospodo iz nogometnog saveza, suocite se sa tim!
GRESKA BROJ 2 – Potcijenjivanje protivnika
Jedan od pokazatelja takvog sportskog, pa i poslovnog zakona (reprezentacija i savez bi morali biti kako rekosmo, preduzece gdje se konstantno testira i kontrolise kvalitet) je i cinjenica da se u medjuvremenu od reprezentacije prirodnim, tj. gubitkom kvaliteta, pa hajde da kazemo, i starosnim kriterijem oprostio jedan broj igraca, a da se selektorovim taktickim akrobacijama sa novim igracima na terenu to (realno je bilo itekako moguce) nije okrenulo u nasu korist. I ne samo to. Stvorio se ociti licni sukob oko koncepcije, formacije i izvrsavanja zadataka izmedju selektora i jako korisnih i dobrih nasih igraca u ovom trenutku. GRESKA BROJ 2! Selektor je opet, na njemu svojstven nacin, pokazao nedovoljno takta u tom odnosu selektiranja i odnosa ‘’covjek na covjeka’’ unutar svoje ekipe, ali i ogromnu dozu negativne profesionalne posvecenosti u pripremi utamice protiv Kipra. To je znao raditi i prije. I tada i sada je izjavio da niti je protivnika posmatrao u pripremnim utakmicama, niti je smatrao potrebnim poslati nekoga od saradnika da pogleda njihovu igru. Pred pocetak, a pogotovo tokom utakmice u Zenici protiv Kipra, opet nas je negativno iznenadio postavkom i izvrsavanjem strategije i zadataka. Jos vise nas je zatekao svojim slabo argumentiranim i slabo baziranim kritikama u analizi utakmice u pravcu svojih igraca, i posebno odsustvom vlastite odgovornosti s tim u vezi. Za ovakve stvari i ovako ponasanje ne postoji opravdanje, vec na zalost mjera. I to ona disciplinska. I kao sportas, i kao vodja, i kao strucnjak, a i na kraju krajeva kao uposlenik vezan ugovorom ovako se niko ne smije ponasati. Tako se ne stvara harmonija, vec neposluh i kaos. Selektore, suoci se sa tim!
GRESKA BROJ 3 – Komunikacija i nedostatak iste
Ona se prirodno nastavlja i dolazi sama po sebi na gresku broj 2 i direktna je posljedica prije nje. Izvrsioci makar i takvog cudnog (da budemo blagi) plana moraju na vrijeme ukazati selektoru u fazi pripreme utakmice na takve propuste. Tako je, moraju. I igraci su odgovorni za najbolji moguci prijenos i odredjeni stadij rada. Ukoliko je vec doslo do zahladjenja odnosa, pa je normalna konverzacija postala otezana ili cak i nemoguca, onda postoji strucni stab. Taj isti strucni stab koji je sam po sebi vise nego inertan duzan je opravdati razlog svog bivstvovanja. Gospoda Baljic, Piplica i Sredojevic su duzni ponuditi ‘’rame za plakanje’’ i kanalisati zelje i prijedloge igraca ka selektoru ukoliko ne moze drugacije. Duzni su opravdati svoje (inertno) postojanje. I to trebaju znati uvijek kao sto to trebaju znati i igraci i vodja ekipe tj. kapiten. I to posebno mora znati selektor. Postoji proces u svemu, pa i u izradi zadataka. I to se mora uraditi na vrijeme. Kasno je na terenu siriti ruke, a pogotovo nakon utakmice. Inace se pravi velika greska, u ovom slucaju GRESKA BROJ 3. Neprirodno je raditi u kolektivu ono sto nije tvoja specijalnost i tvoje je puno pravo traziti na normalan i ljudski nacin najbolje uvjete za rad, ili traziti igrati svoju poziciju. Time se cuva zdravlje, popravlja forma i razvija kolektiv. Osnovno i najnormalnije pravilo i pravo bilo kojim se poslom neko bavio je upravo to.
U svakom drugom slucaju sve izgleda kao sabotaza u kojoj ni kriv ni duzan izazivas prezir javnosti, a posebno onih zbog kojih uvijek sa postovanjem moras raditi, tj. igrati, a to su navijaci. Nikome ne ide u prilog da se takvo sto sve cesce desava. Oni su pogotovo osjetljiva kategorija i sposobni su ti oprostiti sve i bodriti do iznemoglosti, kao sto to uvijek i rade, ali i kada ti je veselje, a i kada ti je zalost pridji im i pozdravi ih! Ne trebas im nista reci, niti oni to traze od tebe! Ako nista drugo, samo ih pogledaj! Zastani na dvije minute pred kapijom iza koje su oni, pogledaj ka njihovom kopu i tribini! Podigni ruku, ili je stavi na srce ako hoces pokazati da ti je zao i da se zelis izviniti, ako se smatras odgovornim za neuspjeh! Nemoj izaci sa terena tek tako razocaran i ne pravi tek tako tu gresku! Oni pravi navijaci ce te uvijek osokoliti ma kako ti igrao. Isto tako to treba uraditi i strucni stab. Nemojte dozvoliti sebi da svjesno u takvom stanju cinite i taj ljudski, a i ugovorni prekrsaj. Vi imate ugovor u kojem ste duzni odvojiti vrijeme i za navijace nakon utakmice bez obzira na rezultat. Ako ste to kojim slucajem zaboravili, onda bi to kapiten morao imati uvijek na umu i uraditi to, a ako je on onemogucen raznim situacijama, onda bi gospoda iz nogometnog saveza morala imati nekog djelatnika, poput press-sefa, da vas podsjeti na to. Strucni stab i igraci, suocite se sa tim!
GRESKA BROJ 4 – (Ra)zbijeni redovi i razne struje
U takvoj situaciji postoji mnogo navijaca koji su pod emocijama nerijetko jako neugodni. To je sasvim razumljivo, jer emocije su nakon poraza cesto negativne. No, neki od njih se moraju sami kontrolisati, pa onda nije razumljivo kako oni te emocije pretvaraju u puki idiotizam. Neki od njih nastupaju prljavo. Tada se inate, tada su jako nekulturni i tada su jako nepravedni. Idu udarom na privatnu licnost, na privatne zivote igraca i njihovih najblizih. Necija majka, sestra, supruga, DJECA, brat, otac..nisu i ne mogu biti krivi za poraz kojeg oni ne mogu svariti kada bez razloga vrijedjaju neciji privatni zivot, a ne bave se jedino i iskljucivo njegovim radom ili ucinkom. Licnim primitivizmom i kretenoidnim seljaklukom sve ovo izgleda jos strasnije i sve dalje od rjesenja.
Ova konstatacija vrijedi i za siroku publiku kao i za sve, nazovi medije. Svi oni tada cine veliku gresku, ili u ovom slucaju GRESKU BROJ 4. U principu svi (od takvih) pocinju mrmljati, svi nesto traze, svi bi to odmah prekinuli, a da pojma nemaju sta je to i ko je to sto traze, sta je posljedica ako nekoga naprasno medijski ili direktno na terenu zelis otjerati kad je ovakvo TRENUTNO STANJE. Nastavljaju U OVAKVOM TRENUTNOM STANJU “loziti” igrace protiv strucnog vodjstva i obratno, nastavljaju ‘’selektirati’’ nove izmisljene i za nas nedohvatljive selektore, nastavljaju ‘’dovoditi’’ neke nove, ili ‘’vracati’’ stare igrace, nastavljaju u stanju kada su nam prijeko potrebni bodovi u naredna dva meca (inace bi EP2016 moglo ostati samo nedosanjani san) izmisljati toplu vodu.
Ne vide potrebu da sada, VISE NEGO IKAD PRIJE ne stvaraju nemir NAKON JEDNE ILI PRVE UTAKMICE, vec pruze podrsku i stabu i igracima da u naredne dvije utakmice dodjemo do bodova i da nakon svega, kada vratimo mjesto na tabeli gdje i pripadamo, tek tada sve ove prethodno nabrojane greske koje imamo jednom i ispravimo. Jednostavnim jezikom receno: Ovo je sad tako kako jeste, ali promjeniti i stanje i ljude koji vode ovo moze se jedino NAKON sto se rezultatski obezbjedimo u toj mjeri da smo na kursu ka EP. NIKAKO bez dobre alternative nakon samo jedne utakmice!
Hoce li to sto je zaista potrebno biti odmah nakon 3 ili 4 naredne utakmice, hoce li to biti i nesto kasnije, u ovom trenutku nije vazno. Vazno je shvatiti da se greske moraju prepoznati i da se moraju rijesiti. Bile one strukturalne ili personalne. One i jesu i strukturalne i personalne. No, sad, SAD je potrebna podrska i mir da se iz ove neugodne situacije reprezentacija iscupa. Nikome nije stalo da padnemo dok imamo ovako dobru generaciju na jedan tako nepotreban nacin. ‘’Navijacine’’ i kojekavi ‘’mediji’’, prepoznajte se u tome i suocite se sa tim! Na nasu zalost, postoji jos mnogo gresaka i njih jednako tako moramo znati prepoznati i rijesiti. No, ovo su sad one od primarnog znacanja. U rjesavanju i onih najprimarnijih i onih manje vaznih potrebno je mirno i strucno razgovarati. Jednako je bitno razgovarati sa navijacima. Prije svega otvoreno razgovarati. Sa svim relavantnim ucesnicima u problemu. Moramo se vec jednom oduciti od trpanja problema pod tepih i zivota sa ad hoc rjesenjima koja uvijek i u koncepcijskom i u izvrsnom dijelu kad tad sve vise i sve skuplje kostaju. Inace, postoji velika opasnost da ne dodjemo do cilja. Svi mi zelimo na EP, i igraci i savez i navijaci pa na koncu i selektor. Bruka je i sramota ovako voditi stvari i ovako se kockati sa necim sto je tako lijepo i tako vazno. Bruka je i sramota ponasati se kao princeza na zrnu graska. Ovo nije bajka. Ovo je nas sport i nasa reprezentacija. Niti je vrijeme za bajke, niti je vrijeme za privatne proracune i obracune, niti je na danasnjem vremenu lako nesto prikriti.
Imamo problem, rjesimo ga!
Za nogolopta.com: Muris Isić
Interakcija cak i izmedju sudionika poraza i javnosti ne prestaje. Postoji mnogo prioriteta o kojima se na zalost mora i vise i sadrzajnije govoriti, ali nogomet je takav, cesto je on ispred svega i ne poznaje niti priznaje bilo sto drugo. Utrpa se preko reda. Kako se mnogi sa njim barem u necemu identifikuju, onda i pripada svima.
Za nogolopta.com: Muris Isić
Sudeci po brojnosti takvih aktivnosti, natpisa, clanaka i poziva – reaguju svi. Bune se i upozoravaju mnogi. I ko nista ne zna, a i ko prati ili radi u ovoj bransi. I to je razumljivo, pa se u najpozitivnijoj varijanti to moze okarakterisati i kao veliko iskazivanje brige i ljubavi prema ovoj igri, vaznosti kvalifikacija za nasu najbolju nogometnu vrstu i kontinuiteta sportskog uspjeha mogucim plasmanom na EP, tj. opstoj podrsci nasoj reprezentaciji do koje je mnogima jako stalo nakon ucesca na SP u Brazilu.
Medjutim, ipak preovladava i visi u vazduhu jedna negativna i u nekim slucajevima i ruzna atmosfera nakon svega. Opravdano je iskazivanje sumnje i bojaznosti da se jedna lijepa prica moze zavrsiti ruzno i tuzno te da je mnogo toga u toj prici nepotrebno. No, cesto nije opravdano neko primitivno artikulisanje i primitivni ‘’menadzment’’ nad vlastitim nervima i emocijama, kao i nad svojim mozgom. O tome, nesto kasnije.
U zemlji (a i njenoj ‘’vanjskoj’’ ekumeni, kako se to kaze? – dijaspori) sportski uspjesi nasih reprezentativaca u bilo kojem sportu su jos uvijek nedovoljno prisutni i odlucujuci, jos su ljudi gladni uspjeha, pa se o tome na bazi i emocija ‘’redovnog’’ plebsa, ali i struke stalno zeli i pokusava reci nesto vise. Zeli se dati neki konstruktivni prijedlog ili pozitivna kritika kao sto se pocesto i vice bez ikakve adekvatne cinjenice. U jednom su svi slozni. Ne postoji normalan i zdrav covjek koji o sramotno losoj utakmici protiv Kipra ima opravdanje, kao sto ne postoji niko ko ne zeli sve najbolje svojoj bosansko-hercegovackoj reprezentaciji. No, ovaj poraz moze otvoriti (a neki smatraju sa pravom da je vec i otvorio) onu opaku Pandorinu kutiju iz koje mogu izaci sve nase negativne osobenosti, navike, propusti i nedostatci. Pretpostavimo da je to tako i da je stanje eskaliralo i da imamo razloga za brigu. Sta onda? Moze li se to ikako kontrolisati, moze li se ograniciti? Kako nastaviti putem uspjeha? Moze, sasvim sigurno.
Kad god nastupi ovakva sitaucija, osnovno je pravilo ostati hladan i racionalno pronaci rjesenje. MORAJU se svi faktori kocenja jednog pozitivnog procesa jasno i bez uvijanja prepoznati. Isto tako mora se u tome biti iskren i hladne glavne o tome govoriti, inace ratio nema smisla i onda se o racionalnosti u pristupu problemu ne moze diskutovati, niti naci (makar i privremeno) rjesenje. Dakle, PREPOZNATI PROBLEM I NACI RAZLOG je korak broj 1. Pa dobro, sta je problem kod nas oko nogometne reprezentacije? Sasvim sigurno, to je supstrat oko nje, njen okvir i njeni sudionici. Pokusacemo to obrazloziti apsolutno ne zeleci rusiti niciji licni integritet, vec prepoznati greske i problem iskljucivo sa nivoa funkcije koja se obavlja.
GRESKA BROJ 1 – Produzenje ugovora selektoru Susicu
Nakon (za jednu stepenicu prije) ranog ispadanja na SP u Brazilu nogometni savez Bosne i Hercegovine napravio je znacajnu pogresku. Mozda i najvazniju pogresku. Nisu se prvenstvo i nas nastup u egzoticnom Brazilu cestito ni zavrsili, a iz naseg N/FS-a smo primili vijest da nas selektor Safet Susic – Pape vise nema povjerenje saveza i da je njegov mandat zavrsen radi neispunjenja cilja u Brazilu.
Nije proslo ni par dana ta je odluka vracena na ‘’kiseljenje’’, cilj se redefinisao (NAKON PRVENSTVA!?) i mogli smo cuti da selektor, (vjerovatno u nedostatku alternativnih strucnjaka koji bi mogli raditi sa nasim momcima pod uvjetima i mogucnostima saveza), IPAK ima podrsku saveza, te ce dobiti cak i neka prosirenija ovlastenja i bolje uslove rada. I ne samo selektor, vec i kompletan njegov strucni stab! GRESKA BROJ 1! Ma o kome se radi, to nikada nije dobro. I nigdje se drugdje to ne radi. Niti je pravilo, niti je potreba. Mnogo je korisnih i poucnih izreka, a jedna kaze da se ohladjena kafa ne podgrijava. Mi ne samo da smo reselekcijom selektora podgrijali staru kafu, vec smo je poceli piti kao maloumnici (po starom obicaju!) sa svim rizicima. Nigdje na svijetu, ni u mnogo manje uspjesnim savezima od naseg se sa (ne)postignutim rezultatima ovako ne lebdi, niti balansira, niti cereta. Ako je nesto, ili neko oznacen negativno, ili nije postigao ono zacrtano, onda je ponovni mandat iskorak od nauticke milje unazad. Time se rusi svaki napredak, svaki logican slijed dogadjanja. I ne vrijedi vise niti jedan argument za takav cin. Prestaje ozbiljnost, povjerenje potcinjenih uposlenika (tj. igraca), nestaje plana i nema (evo, odmah se vidi) niti igre, kao ni uspjeha i rezultata. Ako je savez nekada bolovao od ovakvih djecijih bolesti, sada vise, a posebno nakon Brazila kada treba dizati ljestvicu u vis – ne smije! Inace se na ovakav nacin prikazaju kao najnesposobnije organizovano preduzece. Gospodo iz nogometnog saveza, suocite se sa tim!
GRESKA BROJ 2 – Potcijenjivanje protivnika
Jedan od pokazatelja takvog sportskog, pa i poslovnog zakona (reprezentacija i savez bi morali biti kako rekosmo, preduzece gdje se konstantno testira i kontrolise kvalitet) je i cinjenica da se u medjuvremenu od reprezentacije prirodnim, tj. gubitkom kvaliteta, pa hajde da kazemo, i starosnim kriterijem oprostio jedan broj igraca, a da se selektorovim taktickim akrobacijama sa novim igracima na terenu to (realno je bilo itekako moguce) nije okrenulo u nasu korist. I ne samo to. Stvorio se ociti licni sukob oko koncepcije, formacije i izvrsavanja zadataka izmedju selektora i jako korisnih i dobrih nasih igraca u ovom trenutku. GRESKA BROJ 2! Selektor je opet, na njemu svojstven nacin, pokazao nedovoljno takta u tom odnosu selektiranja i odnosa ‘’covjek na covjeka’’ unutar svoje ekipe, ali i ogromnu dozu negativne profesionalne posvecenosti u pripremi utamice protiv Kipra. To je znao raditi i prije. I tada i sada je izjavio da niti je protivnika posmatrao u pripremnim utakmicama, niti je smatrao potrebnim poslati nekoga od saradnika da pogleda njihovu igru. Pred pocetak, a pogotovo tokom utakmice u Zenici protiv Kipra, opet nas je negativno iznenadio postavkom i izvrsavanjem strategije i zadataka. Jos vise nas je zatekao svojim slabo argumentiranim i slabo baziranim kritikama u analizi utakmice u pravcu svojih igraca, i posebno odsustvom vlastite odgovornosti s tim u vezi. Za ovakve stvari i ovako ponasanje ne postoji opravdanje, vec na zalost mjera. I to ona disciplinska. I kao sportas, i kao vodja, i kao strucnjak, a i na kraju krajeva kao uposlenik vezan ugovorom ovako se niko ne smije ponasati. Tako se ne stvara harmonija, vec neposluh i kaos. Selektore, suoci se sa tim!
GRESKA BROJ 3 – Komunikacija i nedostatak iste
Ona se prirodno nastavlja i dolazi sama po sebi na gresku broj 2 i direktna je posljedica prije nje. Izvrsioci makar i takvog cudnog (da budemo blagi) plana moraju na vrijeme ukazati selektoru u fazi pripreme utakmice na takve propuste. Tako je, moraju. I igraci su odgovorni za najbolji moguci prijenos i odredjeni stadij rada. Ukoliko je vec doslo do zahladjenja odnosa, pa je normalna konverzacija postala otezana ili cak i nemoguca, onda postoji strucni stab. Taj isti strucni stab koji je sam po sebi vise nego inertan duzan je opravdati razlog svog bivstvovanja. Gospoda Baljic, Piplica i Sredojevic su duzni ponuditi ‘’rame za plakanje’’ i kanalisati zelje i prijedloge igraca ka selektoru ukoliko ne moze drugacije. Duzni su opravdati svoje (inertno) postojanje. I to trebaju znati uvijek kao sto to trebaju znati i igraci i vodja ekipe tj. kapiten. I to posebno mora znati selektor. Postoji proces u svemu, pa i u izradi zadataka. I to se mora uraditi na vrijeme. Kasno je na terenu siriti ruke, a pogotovo nakon utakmice. Inace se pravi velika greska, u ovom slucaju GRESKA BROJ 3. Neprirodno je raditi u kolektivu ono sto nije tvoja specijalnost i tvoje je puno pravo traziti na normalan i ljudski nacin najbolje uvjete za rad, ili traziti igrati svoju poziciju. Time se cuva zdravlje, popravlja forma i razvija kolektiv. Osnovno i najnormalnije pravilo i pravo bilo kojim se poslom neko bavio je upravo to.
U svakom drugom slucaju sve izgleda kao sabotaza u kojoj ni kriv ni duzan izazivas prezir javnosti, a posebno onih zbog kojih uvijek sa postovanjem moras raditi, tj. igrati, a to su navijaci. Nikome ne ide u prilog da se takvo sto sve cesce desava. Oni su pogotovo osjetljiva kategorija i sposobni su ti oprostiti sve i bodriti do iznemoglosti, kao sto to uvijek i rade, ali i kada ti je veselje, a i kada ti je zalost pridji im i pozdravi ih! Ne trebas im nista reci, niti oni to traze od tebe! Ako nista drugo, samo ih pogledaj! Zastani na dvije minute pred kapijom iza koje su oni, pogledaj ka njihovom kopu i tribini! Podigni ruku, ili je stavi na srce ako hoces pokazati da ti je zao i da se zelis izviniti, ako se smatras odgovornim za neuspjeh! Nemoj izaci sa terena tek tako razocaran i ne pravi tek tako tu gresku! Oni pravi navijaci ce te uvijek osokoliti ma kako ti igrao. Isto tako to treba uraditi i strucni stab. Nemojte dozvoliti sebi da svjesno u takvom stanju cinite i taj ljudski, a i ugovorni prekrsaj. Vi imate ugovor u kojem ste duzni odvojiti vrijeme i za navijace nakon utakmice bez obzira na rezultat. Ako ste to kojim slucajem zaboravili, onda bi to kapiten morao imati uvijek na umu i uraditi to, a ako je on onemogucen raznim situacijama, onda bi gospoda iz nogometnog saveza morala imati nekog djelatnika, poput press-sefa, da vas podsjeti na to. Strucni stab i igraci, suocite se sa tim!
GRESKA BROJ 4 – (Ra)zbijeni redovi i razne struje
U takvoj situaciji postoji mnogo navijaca koji su pod emocijama nerijetko jako neugodni. To je sasvim razumljivo, jer emocije su nakon poraza cesto negativne. No, neki od njih se moraju sami kontrolisati, pa onda nije razumljivo kako oni te emocije pretvaraju u puki idiotizam. Neki od njih nastupaju prljavo. Tada se inate, tada su jako nekulturni i tada su jako nepravedni. Idu udarom na privatnu licnost, na privatne zivote igraca i njihovih najblizih. Necija majka, sestra, supruga, DJECA, brat, otac..nisu i ne mogu biti krivi za poraz kojeg oni ne mogu svariti kada bez razloga vrijedjaju neciji privatni zivot, a ne bave se jedino i iskljucivo njegovim radom ili ucinkom. Licnim primitivizmom i kretenoidnim seljaklukom sve ovo izgleda jos strasnije i sve dalje od rjesenja.
Ova konstatacija vrijedi i za siroku publiku kao i za sve, nazovi medije. Svi oni tada cine veliku gresku, ili u ovom slucaju GRESKU BROJ 4. U principu svi (od takvih) pocinju mrmljati, svi nesto traze, svi bi to odmah prekinuli, a da pojma nemaju sta je to i ko je to sto traze, sta je posljedica ako nekoga naprasno medijski ili direktno na terenu zelis otjerati kad je ovakvo TRENUTNO STANJE. Nastavljaju U OVAKVOM TRENUTNOM STANJU “loziti” igrace protiv strucnog vodjstva i obratno, nastavljaju ‘’selektirati’’ nove izmisljene i za nas nedohvatljive selektore, nastavljaju ‘’dovoditi’’ neke nove, ili ‘’vracati’’ stare igrace, nastavljaju u stanju kada su nam prijeko potrebni bodovi u naredna dva meca (inace bi EP2016 moglo ostati samo nedosanjani san) izmisljati toplu vodu.
Ne vide potrebu da sada, VISE NEGO IKAD PRIJE ne stvaraju nemir NAKON JEDNE ILI PRVE UTAKMICE, vec pruze podrsku i stabu i igracima da u naredne dvije utakmice dodjemo do bodova i da nakon svega, kada vratimo mjesto na tabeli gdje i pripadamo, tek tada sve ove prethodno nabrojane greske koje imamo jednom i ispravimo. Jednostavnim jezikom receno: Ovo je sad tako kako jeste, ali promjeniti i stanje i ljude koji vode ovo moze se jedino NAKON sto se rezultatski obezbjedimo u toj mjeri da smo na kursu ka EP. NIKAKO bez dobre alternative nakon samo jedne utakmice!
Hoce li to sto je zaista potrebno biti odmah nakon 3 ili 4 naredne utakmice, hoce li to biti i nesto kasnije, u ovom trenutku nije vazno. Vazno je shvatiti da se greske moraju prepoznati i da se moraju rijesiti. Bile one strukturalne ili personalne. One i jesu i strukturalne i personalne. No, sad, SAD je potrebna podrska i mir da se iz ove neugodne situacije reprezentacija iscupa. Nikome nije stalo da padnemo dok imamo ovako dobru generaciju na jedan tako nepotreban nacin. ‘’Navijacine’’ i kojekavi ‘’mediji’’, prepoznajte se u tome i suocite se sa tim! Na nasu zalost, postoji jos mnogo gresaka i njih jednako tako moramo znati prepoznati i rijesiti. No, ovo su sad one od primarnog znacanja. U rjesavanju i onih najprimarnijih i onih manje vaznih potrebno je mirno i strucno razgovarati. Jednako je bitno razgovarati sa navijacima. Prije svega otvoreno razgovarati. Sa svim relavantnim ucesnicima u problemu. Moramo se vec jednom oduciti od trpanja problema pod tepih i zivota sa ad hoc rjesenjima koja uvijek i u koncepcijskom i u izvrsnom dijelu kad tad sve vise i sve skuplje kostaju. Inace, postoji velika opasnost da ne dodjemo do cilja. Svi mi zelimo na EP, i igraci i savez i navijaci pa na koncu i selektor. Bruka je i sramota ovako voditi stvari i ovako se kockati sa necim sto je tako lijepo i tako vazno. Bruka je i sramota ponasati se kao princeza na zrnu graska. Ovo nije bajka. Ovo je nas sport i nasa reprezentacija. Niti je vrijeme za bajke, niti je vrijeme za privatne proracune i obracune, niti je na danasnjem vremenu lako nesto prikriti.
Imamo problem, rjesimo ga!
Za nogolopta.com: Muris Isić
