Često se zapitam kakva smo mi to nacija? Da li smo zaista, kako pisci kažu, prkosni i ponosni, ili je došao takav vakat da nemamo strpljenja, da ne posjedujemo vlastiti stav i da manipulira s nama ko kako hoće?
Pratim, komentare vezane za meč... Dobio nas je Kipar, pa? Je li možda smak svijeta? Dosta je bilo omaložavanja pojedinaca i pljuvanja po igračima ili selektoru. Da i ja sam se potajno nadao, da će nakon Mundijala, na čelo možda doći Vaha ili neko ko ima autoritet sličan njemu.
Nije, no imamo i dalje Papeta, zašto smo tako odjednom uzdignuti, zar nam on nije dovoljan? Gdje nam je ta skromnost? Gdje je zahvalnost prema njegovim uspjesima? Uradio je u prvim kvalifikacijama kao rijetki prije njeg, nastavio je gdje je stao Ćiro, a onda je nadmašio i sve prethodne uspjehe i opet uveselio narod, ove naše, male Bosne i Hercegovine.
Jednostavno, desi se, možda nema toliko iskustvo, ali sigurno on želi što i mi, sigurno on želi pobjeđivati i donositi radost u naše skromne domove. A kako da uspije, kada za sobom ima armiju koja ga napada, omaložava, tjera?
Znate svi, da mi imamo peh koji nas prati u svim poslovima, taj naš mentalitet, ta „naša posla“. Ne znamo mi „smiriti loptu“, kako u fudbalu tako i općenito.
Desi se kada najviše očekujemo, da napravimo kiks, tako nam je suđeno. U rukometu vodimo 6 razlike, pa se kasnije „vadimo“, ali naša snaga nas i odvede na prvenstvno. Košarka, vodimo više od 20 razlike, pa u završnici strepimo, ali eto i na Eurobasket se plasirasmo. A što ne tako i fudbal?
Dobila nas je i Slovačka, pa je krenulo pljuvanje? Pa je pokazana sposobnost u Žilini, pa gdje nestadoste miševi? Uslijedio je i poraz od Egipta, pa je krenulo vrijeđanje, medijske hajke na ekipu. Pa onda tri pobjede pred pripreme za Svjetsko, pa gdje nestadoše miševi?
I Nigerija, jednostavno nije bio naš dan? Pa onda opet se digla prašina, opet su miševi izašli na vidjelo, ali brzo ispariše? Rekoh, naša posla. Gdje nam je ponos ljudi moji?
Šta mislite da damo podršku Sven Sušiću, momak je kvalitetan, ali jednostavno previše je optužbi, previše tražimo od njeg, a to je želimo da se ističe u društvu igrača iz najjačih svjetskih liga. 'Ajmo podržati ove momke, oni su naši, oni igraju za nas, 'ajmo podržati Safeta, tražiti od njega da radi kako većina nacije misli da je ispravno, a zauzvrat mu dati poštenje koje zaslužuje i podršku, koji je zaslužio nakon svih ovih godina.
Pratim, komentare vezane za meč... Dobio nas je Kipar, pa? Je li možda smak svijeta? Dosta je bilo omaložavanja pojedinaca i pljuvanja po igračima ili selektoru. Da i ja sam se potajno nadao, da će nakon Mundijala, na čelo možda doći Vaha ili neko ko ima autoritet sličan njemu.
Nije, no imamo i dalje Papeta, zašto smo tako odjednom uzdignuti, zar nam on nije dovoljan? Gdje nam je ta skromnost? Gdje je zahvalnost prema njegovim uspjesima? Uradio je u prvim kvalifikacijama kao rijetki prije njeg, nastavio je gdje je stao Ćiro, a onda je nadmašio i sve prethodne uspjehe i opet uveselio narod, ove naše, male Bosne i Hercegovine.
Jednostavno, desi se, možda nema toliko iskustvo, ali sigurno on želi što i mi, sigurno on želi pobjeđivati i donositi radost u naše skromne domove. A kako da uspije, kada za sobom ima armiju koja ga napada, omaložava, tjera?
Znate svi, da mi imamo peh koji nas prati u svim poslovima, taj naš mentalitet, ta „naša posla“. Ne znamo mi „smiriti loptu“, kako u fudbalu tako i općenito.
Desi se kada najviše očekujemo, da napravimo kiks, tako nam je suđeno. U rukometu vodimo 6 razlike, pa se kasnije „vadimo“, ali naša snaga nas i odvede na prvenstvno. Košarka, vodimo više od 20 razlike, pa u završnici strepimo, ali eto i na Eurobasket se plasirasmo. A što ne tako i fudbal?
Dobila nas je i Slovačka, pa je krenulo pljuvanje? Pa je pokazana sposobnost u Žilini, pa gdje nestadoste miševi? Uslijedio je i poraz od Egipta, pa je krenulo vrijeđanje, medijske hajke na ekipu. Pa onda tri pobjede pred pripreme za Svjetsko, pa gdje nestadoše miševi?
I Nigerija, jednostavno nije bio naš dan? Pa onda opet se digla prašina, opet su miševi izašli na vidjelo, ali brzo ispariše? Rekoh, naša posla. Gdje nam je ponos ljudi moji?
Šta mislite da damo podršku Sven Sušiću, momak je kvalitetan, ali jednostavno previše je optužbi, previše tražimo od njeg, a to je želimo da se ističe u društvu igrača iz najjačih svjetskih liga. 'Ajmo podržati ove momke, oni su naši, oni igraju za nas, 'ajmo podržati Safeta, tražiti od njega da radi kako većina nacije misli da je ispravno, a zauzvrat mu dati poštenje koje zaslužuje i podršku, koji je zaslužio nakon svih ovih godina.
