Zvjezdan Misimović je punu deceniju nosio dres Bosne i Hercegovine, države u kojoj se gotovo sve mjeri nacionalnim prizvukom...
Rođen u Minhenu, porijekom iz okoline Gradiške, Srbin po nacionalnosti...U karijeri je igrao za Bajern, Bohum, Nirnberg, Volfsburg, Galatasaraj, Dinamo iz Moskve i kineski Guižu Rene, čije boje brani i danas.
Svoj prvi nastup u dresu BiH upisao je 2004. godine u prijateljskom meču protiv Makedonije, a posljednji protiv Irana na Mundijalu u Brazilu, koji je i kruna njegove reprezentativne karijere.
A počelo je tako što je Hasan Salihamidžić pozvao tadašnjeg selektora BiH Blaža Sliškovića i preporučio ga, a Baka poslušao, za razliku od kormilara SR Jugoslavije Vladimira Petrovića Pižona, kojem se nije dopadao Misketov "višak kilograma".
Od tada, pa do danas Miske je igrao svim srcem za "razjedinjenu" državu i za deset godina postao je rekorder po broju odigranih mečeva (83), najbolji asistent ikad i drugi strijelac svih vremena (25) iza Edina Džeke, čovjeka kojem je "spakovao" barem pola pogodaka koje je dao u dresu "zmajeva", ali i Volfsburga, dok su žarili i palili Bundesligom.
Nije se bunio Misimović ni kad mu je neopravdano oduzeta kapitenska traka od tadašnjeg selektora Mehe Kodre i dodijeljena "problematičnom" Emiru Spahiću, niti kad je direktno optužen od Kodrinog nasljednika na klupi BiH Miroslava Blaževića da je "krivac" za poraz u baražu od Portugala... Rekao je "trener svih trenera" tada da je Miske u saradnji sa rukovodstvom Republike Srpske i lično Miloradom Dodikom "prodao" ili "izdao" nacionalni tim i ostao živ! A upravo je popularni Ćiro nedugo zatim ordinirao kao jedan od glavnih kandidata za selektora Republike Srpske i čak priznao da bi je rado vodio.
Ipak, mnogo važnije je da su mnogi u tom periodu, a i poslije, povjerovali u tu priču o Zvjezdanovoj izdaji BiH i k'obiva prikrivenom "četništvu" ili šta već.
Misimović je probao da se odbrani, da kaže da to što je Ćiro rekao "pas s maslom ne bi pojeo" i da nikad nije bio nacionalista, da ga je povreda spriječila da se pokaže u boljem izdanju ali uzalud. Tastature i "hejtovi" su bili spremni i odapeli su razne koještarije koje su objavljivane i na stranicama eminentnih medija u BiH. Ko može i želi da ih čita, neka "gugla"...
Uvidjevši da se "prosuto perje" ne može tako lako sakupiti, odustao je i istrpio i uvrede, ali nije odustao od nastupa u dresu nacionalnog tima BiH čiji je bio "mozak" i ostao punih deset ljeta.
I aktuelni selektor "zmajeva" Safet Sušić često nije bio "pošten" prema Misimoviću, opominjujući da je odlaskom u Kinu napola zatvorio vrata reprezentacije i da nema namjeru da ga poziva za prijateljske utakmice. Miske nije nikad želio da polemiše preko štampe ali se gotovo dječački čudio i pravdao da njemu nije problem doletjeti odakle god, objašnjavao da ima redovnu avionsku liniju, da neće biti umoran, da je fizički spreman i bez ijednog kilograma viška...
Čim bi odigrao za "mrvu" lošije nego što nas je navikao (a to je minimum jedan gol i dvije asistencije), odmah su "patriotski" mediji u Sarajevu počeli da urlaju o njegovom hitnom "penzionisanju" iz reprezentacije i imenovanjem "nasljednika". Ni za to se nije previše "jedio".
Igrao je i dao najviše od svih drugih tzv. legendi. Ruku na srce, više je BiH trebala Zvjezdana nego što je Zvjezdan trebao BiH igrajući u Minhenu, Volsfburgu, Istanbulu, Moskvi ili Kini.
A danas, poslije "cenera" godina fudbalski, sportski i ljudski je rekao "zbogom, neka igraju mlađi".
Džekina reakcija na njegovo penzionisanje je bila jednostavna - Bio si i ostao "Grande Miske". Pametnom dosta.
MONDO
Rođen u Minhenu, porijekom iz okoline Gradiške, Srbin po nacionalnosti...U karijeri je igrao za Bajern, Bohum, Nirnberg, Volfsburg, Galatasaraj, Dinamo iz Moskve i kineski Guižu Rene, čije boje brani i danas.
Svoj prvi nastup u dresu BiH upisao je 2004. godine u prijateljskom meču protiv Makedonije, a posljednji protiv Irana na Mundijalu u Brazilu, koji je i kruna njegove reprezentativne karijere.
A počelo je tako što je Hasan Salihamidžić pozvao tadašnjeg selektora BiH Blaža Sliškovića i preporučio ga, a Baka poslušao, za razliku od kormilara SR Jugoslavije Vladimira Petrovića Pižona, kojem se nije dopadao Misketov "višak kilograma".
Od tada, pa do danas Miske je igrao svim srcem za "razjedinjenu" državu i za deset godina postao je rekorder po broju odigranih mečeva (83), najbolji asistent ikad i drugi strijelac svih vremena (25) iza Edina Džeke, čovjeka kojem je "spakovao" barem pola pogodaka koje je dao u dresu "zmajeva", ali i Volfsburga, dok su žarili i palili Bundesligom.
Nije se bunio Misimović ni kad mu je neopravdano oduzeta kapitenska traka od tadašnjeg selektora Mehe Kodre i dodijeljena "problematičnom" Emiru Spahiću, niti kad je direktno optužen od Kodrinog nasljednika na klupi BiH Miroslava Blaževića da je "krivac" za poraz u baražu od Portugala... Rekao je "trener svih trenera" tada da je Miske u saradnji sa rukovodstvom Republike Srpske i lično Miloradom Dodikom "prodao" ili "izdao" nacionalni tim i ostao živ! A upravo je popularni Ćiro nedugo zatim ordinirao kao jedan od glavnih kandidata za selektora Republike Srpske i čak priznao da bi je rado vodio.
Ipak, mnogo važnije je da su mnogi u tom periodu, a i poslije, povjerovali u tu priču o Zvjezdanovoj izdaji BiH i k'obiva prikrivenom "četništvu" ili šta već.
Misimović je probao da se odbrani, da kaže da to što je Ćiro rekao "pas s maslom ne bi pojeo" i da nikad nije bio nacionalista, da ga je povreda spriječila da se pokaže u boljem izdanju ali uzalud. Tastature i "hejtovi" su bili spremni i odapeli su razne koještarije koje su objavljivane i na stranicama eminentnih medija u BiH. Ko može i želi da ih čita, neka "gugla"...
Uvidjevši da se "prosuto perje" ne može tako lako sakupiti, odustao je i istrpio i uvrede, ali nije odustao od nastupa u dresu nacionalnog tima BiH čiji je bio "mozak" i ostao punih deset ljeta.
I aktuelni selektor "zmajeva" Safet Sušić često nije bio "pošten" prema Misimoviću, opominjujući da je odlaskom u Kinu napola zatvorio vrata reprezentacije i da nema namjeru da ga poziva za prijateljske utakmice. Miske nije nikad želio da polemiše preko štampe ali se gotovo dječački čudio i pravdao da njemu nije problem doletjeti odakle god, objašnjavao da ima redovnu avionsku liniju, da neće biti umoran, da je fizički spreman i bez ijednog kilograma viška...
Čim bi odigrao za "mrvu" lošije nego što nas je navikao (a to je minimum jedan gol i dvije asistencije), odmah su "patriotski" mediji u Sarajevu počeli da urlaju o njegovom hitnom "penzionisanju" iz reprezentacije i imenovanjem "nasljednika". Ni za to se nije previše "jedio".
Igrao je i dao najviše od svih drugih tzv. legendi. Ruku na srce, više je BiH trebala Zvjezdana nego što je Zvjezdan trebao BiH igrajući u Minhenu, Volsfburgu, Istanbulu, Moskvi ili Kini.
A danas, poslije "cenera" godina fudbalski, sportski i ljudski je rekao "zbogom, neka igraju mlađi".
Džekina reakcija na njegovo penzionisanje je bila jednostavna - Bio si i ostao "Grande Miske". Pametnom dosta.
MONDO