Od samih početaka, reprezentacija Bosne i Hercegovine imala je fudbalere u jakim evropskim klubovima, ali njihova koncentracija u jakim ligama nikada nije bila velika.
Meho Kodro je u dresu Real Sosijedada u sezoni 1993/1994. zabio 23, a sezonu poslije 25 golova (manje samo od Ivana Zamorana na listi strijelaca), što ga je lansiralo do Barcelone.
Od devet golova koje je postigao za Katalonce, dva je zabilježio protiv Reala. Poslije je nastupao za Tenerife (došli do polufinala Kupa UEFA) i Alaves.
Dalje, vrtoglavi transfer Elvira Baljića iz Fenerbahčea u Real za današnjih 26 miliona eura nadmašio je tek Džekin u Mančester siti. Uz Hasana Salihamidžića, čovjeka koji je s Bajernom osvojio čak 16 značajnijih trofeja, Baljić je jedini naš fudbaler koji je učestvovao u pohodu na naslov prvaka Evrope.
Sjetimo se, zatim, sjajnog tandema Muhamed Konjić - Mirsad Hibić, vjerovatno najboljeg stoperskog para u historiji naše reprezentacije. Dok je Hibić žario i palio Seviljom i Atletikom, čiji je čak bio i kapiten, Konjić je u Engleskoj, noseći dresove Derbija i Koventrija, stekao kultni status.
Muhamed je ujedno, do dolaska Miralema Pjanića, bio naš najuspješniji fudbaler u francuskoj ligi. Sa Monakom, čiju je odbranu predvodio, Konjić je 1998. godine izbacio Mančester junajted iz Lige prvaka, isti onaj Junajted koji je sljedeće godine pokorio Evropu.
U Francuskoj, imali smo još Vedada Ibiševića, koji se nije naigrao u Pari Sen Žermenu, te Miralema Pjanića, koji je igrao za Mec i Lion.
Jedan od onih koje su navijači najviše voljeli - Sergej Barbarez 2001. godine je, igrajući za Hamburg, s Ebeom Sandom (Ebbe) podijelio naslov najboljeg strijelca njemačke lige. U 174 ligaške utakmice u dresu HSV-a postigao je 65 golova, a igrao je još za Borusiju Dortmund i Bajer.
U Njemačkoj, veoma talentiranog i borbenog Zlatana Bajramovića samo su povrede spriječile da postane jedan od najboljih fudbalera Bundeslige. Umjesto toga, u njemačkoj javnosti ponio je epitet najnesretnijeg. U Bundesligi smo imali veliki broj fudbalera, ali nijedan do dolaska aktuelne generacije nije bio toliko uspješan.
U Italiji, tek smo u posljednje vrijeme dobili respektabilne predstavnike. Marko Topić potpisao je svojevremeno za Milan, ali je igrao samo za njegovu nižerazrednu filijalu Moncu. Vedin Musić je sa Modenom igrao u Seriji A, dok je Zlatan Muslimović, osim velikog broja klubova iz nižih liga, u sezoni 2007/2008. igrao za Atalantu, za koju je u 10 ligaških nastupa postigao dva gola.
Gdje su sve igrale naše zvijezde
Španija
Elvir Baljić (Real Madrid)
Meho Kodro (Real Sosijedad, Barcelona, Tenerife, Alaves)
Elvir Bolić (Rajo)
Mirsad Hibić (Sevilja, Atletiko)
Engleska
Muhamed Konjić (Koventri)
Njemačka
Sergej Barbarez (Hamburg, Borusija D., Bajer)
Hasan Salihamidžić (HSV, Bajern, Volfsburg)
Zlatan Bajramović (Sent Pauli, Frajburg, Šalke)
Ivica Grlić (Duisburg)
Bruno Akrapović (Energi)
Marko Topić (Energi)
Faruk Hujdurović (Energi)
Francuska
Muhamed Konjić (Monako)
Italija
Vedin Musić (Modena)
Zlatan Muslimović (Atalanta)
Meho Kodro je u dresu Real Sosijedada u sezoni 1993/1994. zabio 23, a sezonu poslije 25 golova (manje samo od Ivana Zamorana na listi strijelaca), što ga je lansiralo do Barcelone.
Od devet golova koje je postigao za Katalonce, dva je zabilježio protiv Reala. Poslije je nastupao za Tenerife (došli do polufinala Kupa UEFA) i Alaves.
Dalje, vrtoglavi transfer Elvira Baljića iz Fenerbahčea u Real za današnjih 26 miliona eura nadmašio je tek Džekin u Mančester siti. Uz Hasana Salihamidžića, čovjeka koji je s Bajernom osvojio čak 16 značajnijih trofeja, Baljić je jedini naš fudbaler koji je učestvovao u pohodu na naslov prvaka Evrope.
Sjetimo se, zatim, sjajnog tandema Muhamed Konjić - Mirsad Hibić, vjerovatno najboljeg stoperskog para u historiji naše reprezentacije. Dok je Hibić žario i palio Seviljom i Atletikom, čiji je čak bio i kapiten, Konjić je u Engleskoj, noseći dresove Derbija i Koventrija, stekao kultni status.
Muhamed je ujedno, do dolaska Miralema Pjanića, bio naš najuspješniji fudbaler u francuskoj ligi. Sa Monakom, čiju je odbranu predvodio, Konjić je 1998. godine izbacio Mančester junajted iz Lige prvaka, isti onaj Junajted koji je sljedeće godine pokorio Evropu.
U Francuskoj, imali smo još Vedada Ibiševića, koji se nije naigrao u Pari Sen Žermenu, te Miralema Pjanića, koji je igrao za Mec i Lion.
Jedan od onih koje su navijači najviše voljeli - Sergej Barbarez 2001. godine je, igrajući za Hamburg, s Ebeom Sandom (Ebbe) podijelio naslov najboljeg strijelca njemačke lige. U 174 ligaške utakmice u dresu HSV-a postigao je 65 golova, a igrao je još za Borusiju Dortmund i Bajer.
U Njemačkoj, veoma talentiranog i borbenog Zlatana Bajramovića samo su povrede spriječile da postane jedan od najboljih fudbalera Bundeslige. Umjesto toga, u njemačkoj javnosti ponio je epitet najnesretnijeg. U Bundesligi smo imali veliki broj fudbalera, ali nijedan do dolaska aktuelne generacije nije bio toliko uspješan.
U Italiji, tek smo u posljednje vrijeme dobili respektabilne predstavnike. Marko Topić potpisao je svojevremeno za Milan, ali je igrao samo za njegovu nižerazrednu filijalu Moncu. Vedin Musić je sa Modenom igrao u Seriji A, dok je Zlatan Muslimović, osim velikog broja klubova iz nižih liga, u sezoni 2007/2008. igrao za Atalantu, za koju je u 10 ligaških nastupa postigao dva gola.
Gdje su sve igrale naše zvijezde
Španija
Elvir Baljić (Real Madrid)
Meho Kodro (Real Sosijedad, Barcelona, Tenerife, Alaves)
Elvir Bolić (Rajo)
Mirsad Hibić (Sevilja, Atletiko)
Engleska
Muhamed Konjić (Koventri)
Njemačka
Sergej Barbarez (Hamburg, Borusija D., Bajer)
Hasan Salihamidžić (HSV, Bajern, Volfsburg)
Zlatan Bajramović (Sent Pauli, Frajburg, Šalke)
Ivica Grlić (Duisburg)
Bruno Akrapović (Energi)
Marko Topić (Energi)
Faruk Hujdurović (Energi)
Francuska
Muhamed Konjić (Monako)
Italija
Vedin Musić (Modena)
Zlatan Muslimović (Atalanta)
