Izvršni odbor Fudbalskog saveza BiH ukazao je povjerenje Safetu Sušiću po treći put. Nakon lijepe brazilske priče, koja je nažalost kratko trajala, sada okrećemo novi list i pišemo novo poglavlje. Pisac ostaje isti, a vrlo vjerovatno i glavne uloge.
Sve ima svoje pozitivne i negativne strane, plus i minus, dobro i loše, pa tako i ovaj ponovni izbor Papeta na mjesto šefa stručnog štaba našeg nacionalnog tima. Neumjesno bi bilo samo kritizirati rad selektora, a ne izdvojiti i pozitivne strane iz njegova dosadašnja dva mandata. Naravno da ih je bilo. Pod njegovom dirigentskom palicom, “dječiji talent show“ odjednom je postao “Bečka filharmonija“. Lijepa i atraktivna igra, težište igre uvijek na protivničkoj polovini, mnogo šansi, mnogo golova i stalna težnja da se igra fudbal.
Promijenio stil
Rijetko su stoperi glumili kreativce izbijajući duge lopte na Džeku ili Ibiševića, uvijek se tražila igra “od noge do noge“. Izgradili smo karakterističan stil igre, koji je prepoznat u cijelom svijetu, a što je najvažnije i na smotri najboljih reprezentacija svijeta – u Brazilu na Svjetskom prvenstvu.
Mnogo je igrača prodefiliralo kroz reprezentaciju. Za neke je zeleni teren bio modna pista, pa su brže-bolje travnjak napuštali usljed manjka kvaliteta, ali je mnogo više onih koji su se pod vođstvom Sušića pokazali kao prava pojačanja. Lulić, Zukanović, Hajrović, Kolašinac i drugi, lista je duga, ali poenta ostaje ista. Naravno, ne trebamo se time zadovoljiti, uvijek treba težiti ka poboljšanju igračkog kadra. Ima igrača koji su opravdano ili neopravdano izostavljeni, a kvalitetom sigurno zaslužuju da se nađu na širem spisku.
Izostavljen kvalitet
Pojedine igrače od puta ka nacionalnom dresu sputavaju administrativne prepreke, naprimjer Dinu Arslanagića, stopera Standar Liegea, no, neki su na raspolaganju, ali je selektorova nejasna odluka da ih ne pozove razlog zašto nisu dio tima. Govorimo o Sanjinu Prciću, fudbaleru Sochauxa ili Aidinu Mahmutoviću, napadaču Teplica.
Dakle, skauting sistem je jedan od segmenata na kojima se treba poraditi.
Pojačanja u stručnom štabu
Kondicioni trener i psiholog. Ovo su dva vrlo značajna kotačića u reprezentativnoj mašineriji, a bez kojih smo se mi upustili u avanturu zvanu svjetsko prvenstvo. Malo li je reći neozbiljno. Fudbaleri spremu i kondiciju podižu i održavaju u klubovima, ali na pripremama reprezentacije, koje su uoči Mundijala trajale 4 sedmice, itekako je bio potreban kondicioni trener.
Rezultat smo vidjeli u Brazilu. Golim okom ocijenjeno, izgledali smo kao jedna od najsporijih i fizički najslabije pripremljeni u odnosu na druge selekcije. Opravdanje: vrućina, prevelika vlažnost? Mnogi su to prebrodili.
Bilo je loših odluka
Treća stvar, a ujedno i najvažnija, na kojoj bi novi-stari selektor trebao poraditi je taktičke prirode. U prošlosti se nije rijetko dešavalo da je Sušić imao neke, u najmanju ruku čudne, taktičke varijacije. Počevši od postavke bez desnog krila, kojeg u susretu “glumi“ Ibišević, preko igre bez zadnjeg veznog, što je samoubistvo u modernom fudbalu, pa konačno i do te mjere da protiv Nigerije susret počnemo bez lijevog beka, a Senad Lulić je sam ordinirao lijevom stranom. Ruku na srce, takvu ulogu ne bi mogao podnijeti jedan Philipp Lahm, Marcelo ili Jordi Alba, a kamoli Lulić, uz sve poštovanje prema našem fudbaleru.
Taktika iz pripremnih utakmica trebala bi mu biti urnek kako da u budućnosti gradi igru. Odlična postavka, igrači na prirodnim pozicijama, a na kraju je i konačan ishod bio više nego pozitivan. Zašto tako nismo igrali i protiv Nigerije? Taj odgovor zna samo Sušić.
Autoritet obavezan
Na kraju, uspostaviti ponovno vladavinu nad svlačionicom je imperativ koji Pape mora sam sebi zadati, ukoliko želi i dalje imati uspjeha s reprezentacijom. Previše je (po)pustio pojedinim fudbalerima, previše je povrijeđenog ega i sujeta, a to se sve mora izgladiti zarad uspjeha tima. Kapiten mora svoju priču pričati na terenu, a ne frustracije kanalizirati na aerodromima, u hotelima i pokušavati nametati ovlasti tamo gdje ih nema. Prave odgovore neka da na terenu, a ne putem twittera ili Facebooka. Neka manje glumi šerifa novinarima u mix-zoni, a neka više bude vođa svojim momcima na terenu.
Mnogo toga treba ispraviti, a vremena do novih pobjeda je ostalo malo. Uskoro će početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj. U septembru nas očekuje prva utakmica protiv Kipra. Vrijeme je da se stane na loptu, da se smire strasti, konsolidiraju redovi nakon ispadanja na Mundijalu i da krenemo u osvajanje novih vrhova. Francuska – dolazimo!
(Novo vrijeme)
Sve ima svoje pozitivne i negativne strane, plus i minus, dobro i loše, pa tako i ovaj ponovni izbor Papeta na mjesto šefa stručnog štaba našeg nacionalnog tima. Neumjesno bi bilo samo kritizirati rad selektora, a ne izdvojiti i pozitivne strane iz njegova dosadašnja dva mandata. Naravno da ih je bilo. Pod njegovom dirigentskom palicom, “dječiji talent show“ odjednom je postao “Bečka filharmonija“. Lijepa i atraktivna igra, težište igre uvijek na protivničkoj polovini, mnogo šansi, mnogo golova i stalna težnja da se igra fudbal.
Promijenio stil
Rijetko su stoperi glumili kreativce izbijajući duge lopte na Džeku ili Ibiševića, uvijek se tražila igra “od noge do noge“. Izgradili smo karakterističan stil igre, koji je prepoznat u cijelom svijetu, a što je najvažnije i na smotri najboljih reprezentacija svijeta – u Brazilu na Svjetskom prvenstvu.
Mnogo je igrača prodefiliralo kroz reprezentaciju. Za neke je zeleni teren bio modna pista, pa su brže-bolje travnjak napuštali usljed manjka kvaliteta, ali je mnogo više onih koji su se pod vođstvom Sušića pokazali kao prava pojačanja. Lulić, Zukanović, Hajrović, Kolašinac i drugi, lista je duga, ali poenta ostaje ista. Naravno, ne trebamo se time zadovoljiti, uvijek treba težiti ka poboljšanju igračkog kadra. Ima igrača koji su opravdano ili neopravdano izostavljeni, a kvalitetom sigurno zaslužuju da se nađu na širem spisku.
Izostavljen kvalitet
Pojedine igrače od puta ka nacionalnom dresu sputavaju administrativne prepreke, naprimjer Dinu Arslanagića, stopera Standar Liegea, no, neki su na raspolaganju, ali je selektorova nejasna odluka da ih ne pozove razlog zašto nisu dio tima. Govorimo o Sanjinu Prciću, fudbaleru Sochauxa ili Aidinu Mahmutoviću, napadaču Teplica.
Dakle, skauting sistem je jedan od segmenata na kojima se treba poraditi.
Pojačanja u stručnom štabu
Kondicioni trener i psiholog. Ovo su dva vrlo značajna kotačića u reprezentativnoj mašineriji, a bez kojih smo se mi upustili u avanturu zvanu svjetsko prvenstvo. Malo li je reći neozbiljno. Fudbaleri spremu i kondiciju podižu i održavaju u klubovima, ali na pripremama reprezentacije, koje su uoči Mundijala trajale 4 sedmice, itekako je bio potreban kondicioni trener.
Rezultat smo vidjeli u Brazilu. Golim okom ocijenjeno, izgledali smo kao jedna od najsporijih i fizički najslabije pripremljeni u odnosu na druge selekcije. Opravdanje: vrućina, prevelika vlažnost? Mnogi su to prebrodili.
Bilo je loših odluka
Treća stvar, a ujedno i najvažnija, na kojoj bi novi-stari selektor trebao poraditi je taktičke prirode. U prošlosti se nije rijetko dešavalo da je Sušić imao neke, u najmanju ruku čudne, taktičke varijacije. Počevši od postavke bez desnog krila, kojeg u susretu “glumi“ Ibišević, preko igre bez zadnjeg veznog, što je samoubistvo u modernom fudbalu, pa konačno i do te mjere da protiv Nigerije susret počnemo bez lijevog beka, a Senad Lulić je sam ordinirao lijevom stranom. Ruku na srce, takvu ulogu ne bi mogao podnijeti jedan Philipp Lahm, Marcelo ili Jordi Alba, a kamoli Lulić, uz sve poštovanje prema našem fudbaleru.
Taktika iz pripremnih utakmica trebala bi mu biti urnek kako da u budućnosti gradi igru. Odlična postavka, igrači na prirodnim pozicijama, a na kraju je i konačan ishod bio više nego pozitivan. Zašto tako nismo igrali i protiv Nigerije? Taj odgovor zna samo Sušić.
Autoritet obavezan
Na kraju, uspostaviti ponovno vladavinu nad svlačionicom je imperativ koji Pape mora sam sebi zadati, ukoliko želi i dalje imati uspjeha s reprezentacijom. Previše je (po)pustio pojedinim fudbalerima, previše je povrijeđenog ega i sujeta, a to se sve mora izgladiti zarad uspjeha tima. Kapiten mora svoju priču pričati na terenu, a ne frustracije kanalizirati na aerodromima, u hotelima i pokušavati nametati ovlasti tamo gdje ih nema. Prave odgovore neka da na terenu, a ne putem twittera ili Facebooka. Neka manje glumi šerifa novinarima u mix-zoni, a neka više bude vođa svojim momcima na terenu.
Mnogo toga treba ispraviti, a vremena do novih pobjeda je ostalo malo. Uskoro će početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2016. godine u Francuskoj. U septembru nas očekuje prva utakmica protiv Kipra. Vrijeme je da se stane na loptu, da se smire strasti, konsolidiraju redovi nakon ispadanja na Mundijalu i da krenemo u osvajanje novih vrhova. Francuska – dolazimo!
(Novo vrijeme)