Mnogi intenet fudbalski stručnjaci su prepuni ideja o tome ko sve treba, odnosno ne treba nositi dres fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Jedan od takvih tekstova objavljen je na adresi http://bhreprezentacija.wordpress.com.
Tekst vam prenosimo u cijelosti:
Potpuno odsustvo objektivnost je glavna karakteristika našeg Internet “novinarstva”, koje prati fudbal i bh. repku. Pristrasnost, selektivno obračanje pažnje, između ostalog, glavne su osobine mnogih kritičara, koji imaju različita mišljenja o mogućim promjenama igračkog kadra i potencijalnim kandidatima.
Pojavljuju se tekstovi u kojim se procjenjuju naši reprezentativci, od veterana do budućih. Neki golobradi mladići su već “strašna pojačanja” iako su tek okusili profesionalni fudbal, drugi podjednako dobri i perspektivni opet nisu.
Ili kao, na primjer, u slučaju Semira Štilića, iza kojeg je dobrih 4-5 godina međunarodnog iskustva u profesionalnom fudbala, a tek jedna osrednja ili solidna sezona, ova prošla u Visli iz Krakova i poljskoj ligi koja je za Semira, pokazalo se, definitivno više nego “plafon” – ipak se našao neko ko ga opisuje na Internetu naslovom “Ako je iko zaslužio poziv u reprezenntaciju BiH, onda je to ovaj igrać” (Štilić).
Mnogi još uvijek nisu u stanju da prepoznaju da naša selekcija više nije ona od prije 10 ili 15 godina, kad su svi mislili da su Musić, Hrgović, Hujdurević, Bešlija, svjetska klasa – bar dok nisu počeli standardno igrati.
S druge strane su tu fatalistička, “pukovnik il’ pokojnik”, preseravanja, krajnje neobjektivnih, euforičnih i pristrasnih kritičara i autora na mnogobrojnim “portalima” i blogovima. Ni jedni ni drugi ne pomažu nikome, ni selektoru, ni čitaocima, ni navijačima, da steknu uvid u mogućnosti naših sadašnjih i budućih igrača. Često potpuni bullshit !
Jedina razlika između “main stream” medija i blogera je u tome što blogeri nisu obavezni slijediti profesionalnu etiku i novinarski kod, pa je njihova neobjektivnost i pristrasnost njihovo pravo na slobodno mišljenje.
Na primjer, na Reprezentacija.ba se ovih dana može pročitati jedan veoma dobar tekst (U napad na EURO 2016 sa novim snagama ovo su najbolji debitanti koji ocekuju svoj poziv u zmajeve) o podmlađivanju repke. Za razliku od nekih tekstova sa ovog portala, u kojim su se autori bavili (re)izborom selektora, ovaj i slični tekstovi koji se bave isključivo igračima, potencijalnim reprezentativcima, mladim talentima i slično, su razlog zašto ovu stranicu vrijedi posjetiti, kao dobar izvor relevantnih i aktuelnih informacija.
Što se tiče samog teksty, autor se osvrnuo na desetak iskusnih, odnosno mladih fudbalera, kandidata, koji su po njegovom mišljenju zaslužili poziv ili su najbliži A selekciji.
Ne bih se složio:
- da je vranješ u opasnosti da ispadne iz repke, odnosno da ne pronađe neki solidan angažman;
- da nema sigurnog mjesta za Anela Hadžića, bar među 23 igrača;
- da Zukanović to mjesto ima osigurno među 23-25 igrača, pogotovo ako Bunoza ostvari dobar transfer i konačno počne konkurisati za lijevog beka;
- da bi se u skorije vrijeme mogao nametnuti Sead Hajrović, prije svega jer je otišao na posudbu u prilično slabu švicarsku drugu ligu;
- da je Prcić zaslužio da bude bliži A selekciji od Vrančića;
- da je Hajradinović bolja opcija od Bunoze za lijevi bok;
- da je Dilaver blizu A selekcije, i to zahvaljujući prelasku u lošiju mađarsku ligu i klub (Bešić je izuzetak).
Ne razumijem izostavljanje slijedečih igrača:
- Marka Maletića,
- Andreja Modića,
- Radeta Krunića,
- Joze Špikića,
- Gordana Bunoze i
- Zlatana Alomerovića, koji je jedini solidan kandidat za novog golmana, koji bi bio rezerva Begoviću.
Složio bih se:
- da Miske mora igrati, a da o završetko reprezentativne karijere treba i mora odlučiti samo on, uostalom poput svih legendi naše repke do sada, Kodre, Hibeta, Konje, Saketa (Salihamidžića), Bole i Barbareza, to jednostavno ne može i ne smije biti drugačije;
- da Ibričić, Vršajević i Avdukić više nemaju mjesto u reprezentaciji;
- da moramo imati zamjenu za tridesetogodišnjeg Mujdžu, veoma sklonog povredama, te da to ne može biti Vršajević ali može biti Stanić (ali i Vranješ);
- da moramo pronači dobrog golmana (ja tipujem na Alomerovića, ali i Tirića i Pirića);
- da Zolotić-Cimirot imaju izuzetan potencijal za blisku budućnost;
- da su Milošević i Arslanagić buduće zvijezde naše repke, ali i svjetskog fudbala.
Sušić je zaista najavio podmlađivanje, a šta to znači, odnosno šta je selektor namjerio da uradi, mislim da niko pa ni on sam ne zna. Kao selektor Sušić je najslabija karika repke – ni psiholog, ni pedagog, ni taktičar, ni karizmatičan, ni ambiciozan, ni motivisan, ni menađer, ni vođa, Sušić je tek poštar repke, i to loš !
Osim toga, imao je selektor priliku pred svjetsko prvenstvo najaviti podmlađivnje, i to tako što je mogao u onih famoznih “rezervnih šest”, umjesto ohrndalih nižerazrednih igrača koje je uvrstio na spisak, pozvati šest super-talentovanih i perspektivnih klinaca iz U-21, poput Modića, Maletića, Grahovca, Cimirota, Zolotića i Hodžića ili Đurića. Oni svakako ne bi ni išli, ali bi dobili ogroman poticaj.
Znamo kako su igrači koji su dokazali i raskošan talenat, i veliku perspektivu, čak i dozu zrelosti, teško dolazili u priliku da dobiju poziv od Safeta Sušića. Znamo kako su se prijateljske tekme koristile doslovno nizašto ! Znamo i kako je brat Sead i njegova agencija Germania Sportagentur vrlo uticajna u određivanju novih kandidata (link Avaz). Znamo i da savez taj posao obavlja samo djelimično, da su Jaha i Pirić nesposobni kadrovi, i da su “prespavali” mnoge naše klince iz dijaspore.
A sad uzmimo, na primjer, nevjerovatan slučaj američkog reprezentativca Džulijana Grina, koji ima samo 19 godina i suigrač je Nikole Jelisića u napadu u rezervama Bajerna iz Minhena (Bajern II). Njega je Klinsman odveo u Brazil praktično kao debitanta, sa samo jednom prethodno odigranom prijateljskom tekmom, iako dečko u svojoj karijerinije nije odigrao bukvalno ni minut za prvi tim u klubu. Debi za repku je imao protiv Meksika sa svega 18 godina, a onda ga je Klinsman uveo u igru protiv Belgije u 105. minuti, na šta mu se ovaj odužio prelijepim golom dvije minute kasnije koji je amerikancima dao nadu da mogu stići rezultatski zaostatak. To se zove podmlađivanje, a za to treba imati intelekt i stručnu sposobnost barem Klinsmana, a ne Safeta Sušića.
Klinsman je u Grinu vidio budućnost bez obzira na mladost i neiskustvo, on mu je dao priliku da stekne iskustvo za igranje u reprezentaciji i na slijedečim svjetskim prvenstvima. Sušić se jedva odlučio na dvojicu dvadesetjednogodišnjaka koji su već iskusni u igranju na najvišem klupskom nivou.
Pa ko je sad tu pametniji Klinsman ili Sušić, odnosno koja je reprezentacija ostvarila bolji rezultat, Klinsmanova ili Sušićeva !?!
Sada je pitanje od milion konvertibilnih maraka da li će ikad Nikola Jelisić, koji igra sa Grinom u napadu Bajerna II, a kotira kod klupskih stručnjaka, prije svega legendarnog Rumenigea, kao talentovaniji i perspektivniji igrač, ikad biti kontaktiran od strane saveza ili pozivima u neku selekciju, bez obzira što Jelisić očajnički šalje poruke preko medija da želi igrati samo za reprezentaciju BiH !?!
Opasnost je da ovo Sušićevo šizofreno i pompezno najavljeno podmlađivanje, donese više štete nego koristi. Na kome će se kola slomiti, vidjećemo – možda umjesto kozmetičkih promjena, koje su kozmetičke ako se radi o ionako odavno potpuno nepotrebnim igračima poput Avdukića, Ibričića, Vršajevića, stvarno bude nekih bitnih promjena. Prije svih blizu kraja reprezentativne karijere su Medunjanin, Mujdža i Spahić, ali Miske nikako !
Upravo je Reprezentacija.ba jedno od rijetkih mjesta gdje se o Misketu piše sa uvažavanjem i simpatijama. Tako i u ovom tekstu koji se bavi upravo podmlađivanjem repke, autor smatra da je Miske itekako potreban timu, te da je svojim igrama u Brazilu dokazao da još uvijek može da igra na visokom nivou, na koji nas je navikao u posljednjih 11 godina.
Naravno, u ovom tekstu ima dosta mišljenja i prijedloga s kojim se uopšte ne slažem, a pokušaću da pojasnim zašto dalje u tekstu. Takođe ću navesti i neke od potencijalnih reprezentativaca koje je autor gornjeg teksta zaboravio ili nije smatrao da zaslužuju da se nađu na njegovoj listi.
Jedan od takvih tekstova objavljen je na adresi http://bhreprezentacija.wordpress.com.
Tekst vam prenosimo u cijelosti:
Potpuno odsustvo objektivnost je glavna karakteristika našeg Internet “novinarstva”, koje prati fudbal i bh. repku. Pristrasnost, selektivno obračanje pažnje, između ostalog, glavne su osobine mnogih kritičara, koji imaju različita mišljenja o mogućim promjenama igračkog kadra i potencijalnim kandidatima.
Pojavljuju se tekstovi u kojim se procjenjuju naši reprezentativci, od veterana do budućih. Neki golobradi mladići su već “strašna pojačanja” iako su tek okusili profesionalni fudbal, drugi podjednako dobri i perspektivni opet nisu.
Ili kao, na primjer, u slučaju Semira Štilića, iza kojeg je dobrih 4-5 godina međunarodnog iskustva u profesionalnom fudbala, a tek jedna osrednja ili solidna sezona, ova prošla u Visli iz Krakova i poljskoj ligi koja je za Semira, pokazalo se, definitivno više nego “plafon” – ipak se našao neko ko ga opisuje na Internetu naslovom “Ako je iko zaslužio poziv u reprezenntaciju BiH, onda je to ovaj igrać” (Štilić).
Mnogi još uvijek nisu u stanju da prepoznaju da naša selekcija više nije ona od prije 10 ili 15 godina, kad su svi mislili da su Musić, Hrgović, Hujdurević, Bešlija, svjetska klasa – bar dok nisu počeli standardno igrati.
S druge strane su tu fatalistička, “pukovnik il’ pokojnik”, preseravanja, krajnje neobjektivnih, euforičnih i pristrasnih kritičara i autora na mnogobrojnim “portalima” i blogovima. Ni jedni ni drugi ne pomažu nikome, ni selektoru, ni čitaocima, ni navijačima, da steknu uvid u mogućnosti naših sadašnjih i budućih igrača. Često potpuni bullshit !
Jedina razlika između “main stream” medija i blogera je u tome što blogeri nisu obavezni slijediti profesionalnu etiku i novinarski kod, pa je njihova neobjektivnost i pristrasnost njihovo pravo na slobodno mišljenje.
Na primjer, na Reprezentacija.ba se ovih dana može pročitati jedan veoma dobar tekst (U napad na EURO 2016 sa novim snagama ovo su najbolji debitanti koji ocekuju svoj poziv u zmajeve) o podmlađivanju repke. Za razliku od nekih tekstova sa ovog portala, u kojim su se autori bavili (re)izborom selektora, ovaj i slični tekstovi koji se bave isključivo igračima, potencijalnim reprezentativcima, mladim talentima i slično, su razlog zašto ovu stranicu vrijedi posjetiti, kao dobar izvor relevantnih i aktuelnih informacija.
Što se tiče samog teksty, autor se osvrnuo na desetak iskusnih, odnosno mladih fudbalera, kandidata, koji su po njegovom mišljenju zaslužili poziv ili su najbliži A selekciji.
Ne bih se složio:
- da je vranješ u opasnosti da ispadne iz repke, odnosno da ne pronađe neki solidan angažman;
- da nema sigurnog mjesta za Anela Hadžića, bar među 23 igrača;
- da Zukanović to mjesto ima osigurno među 23-25 igrača, pogotovo ako Bunoza ostvari dobar transfer i konačno počne konkurisati za lijevog beka;
- da bi se u skorije vrijeme mogao nametnuti Sead Hajrović, prije svega jer je otišao na posudbu u prilično slabu švicarsku drugu ligu;
- da je Prcić zaslužio da bude bliži A selekciji od Vrančića;
- da je Hajradinović bolja opcija od Bunoze za lijevi bok;
- da je Dilaver blizu A selekcije, i to zahvaljujući prelasku u lošiju mađarsku ligu i klub (Bešić je izuzetak).
Ne razumijem izostavljanje slijedečih igrača:
- Marka Maletića,
- Andreja Modića,
- Radeta Krunića,
- Joze Špikića,
- Gordana Bunoze i
- Zlatana Alomerovića, koji je jedini solidan kandidat za novog golmana, koji bi bio rezerva Begoviću.
Složio bih se:
- da Miske mora igrati, a da o završetko reprezentativne karijere treba i mora odlučiti samo on, uostalom poput svih legendi naše repke do sada, Kodre, Hibeta, Konje, Saketa (Salihamidžića), Bole i Barbareza, to jednostavno ne može i ne smije biti drugačije;
- da Ibričić, Vršajević i Avdukić više nemaju mjesto u reprezentaciji;
- da moramo imati zamjenu za tridesetogodišnjeg Mujdžu, veoma sklonog povredama, te da to ne može biti Vršajević ali može biti Stanić (ali i Vranješ);
- da moramo pronači dobrog golmana (ja tipujem na Alomerovića, ali i Tirića i Pirića);
- da Zolotić-Cimirot imaju izuzetan potencijal za blisku budućnost;
- da su Milošević i Arslanagić buduće zvijezde naše repke, ali i svjetskog fudbala.
Sušić je zaista najavio podmlađivanje, a šta to znači, odnosno šta je selektor namjerio da uradi, mislim da niko pa ni on sam ne zna. Kao selektor Sušić je najslabija karika repke – ni psiholog, ni pedagog, ni taktičar, ni karizmatičan, ni ambiciozan, ni motivisan, ni menađer, ni vođa, Sušić je tek poštar repke, i to loš !
Osim toga, imao je selektor priliku pred svjetsko prvenstvo najaviti podmlađivnje, i to tako što je mogao u onih famoznih “rezervnih šest”, umjesto ohrndalih nižerazrednih igrača koje je uvrstio na spisak, pozvati šest super-talentovanih i perspektivnih klinaca iz U-21, poput Modića, Maletića, Grahovca, Cimirota, Zolotića i Hodžića ili Đurića. Oni svakako ne bi ni išli, ali bi dobili ogroman poticaj.
Znamo kako su igrači koji su dokazali i raskošan talenat, i veliku perspektivu, čak i dozu zrelosti, teško dolazili u priliku da dobiju poziv od Safeta Sušića. Znamo kako su se prijateljske tekme koristile doslovno nizašto ! Znamo i kako je brat Sead i njegova agencija Germania Sportagentur vrlo uticajna u određivanju novih kandidata (link Avaz). Znamo i da savez taj posao obavlja samo djelimično, da su Jaha i Pirić nesposobni kadrovi, i da su “prespavali” mnoge naše klince iz dijaspore.
A sad uzmimo, na primjer, nevjerovatan slučaj američkog reprezentativca Džulijana Grina, koji ima samo 19 godina i suigrač je Nikole Jelisića u napadu u rezervama Bajerna iz Minhena (Bajern II). Njega je Klinsman odveo u Brazil praktično kao debitanta, sa samo jednom prethodno odigranom prijateljskom tekmom, iako dečko u svojoj karijerinije nije odigrao bukvalno ni minut za prvi tim u klubu. Debi za repku je imao protiv Meksika sa svega 18 godina, a onda ga je Klinsman uveo u igru protiv Belgije u 105. minuti, na šta mu se ovaj odužio prelijepim golom dvije minute kasnije koji je amerikancima dao nadu da mogu stići rezultatski zaostatak. To se zove podmlađivanje, a za to treba imati intelekt i stručnu sposobnost barem Klinsmana, a ne Safeta Sušića.
Klinsman je u Grinu vidio budućnost bez obzira na mladost i neiskustvo, on mu je dao priliku da stekne iskustvo za igranje u reprezentaciji i na slijedečim svjetskim prvenstvima. Sušić se jedva odlučio na dvojicu dvadesetjednogodišnjaka koji su već iskusni u igranju na najvišem klupskom nivou.
Pa ko je sad tu pametniji Klinsman ili Sušić, odnosno koja je reprezentacija ostvarila bolji rezultat, Klinsmanova ili Sušićeva !?!
Sada je pitanje od milion konvertibilnih maraka da li će ikad Nikola Jelisić, koji igra sa Grinom u napadu Bajerna II, a kotira kod klupskih stručnjaka, prije svega legendarnog Rumenigea, kao talentovaniji i perspektivniji igrač, ikad biti kontaktiran od strane saveza ili pozivima u neku selekciju, bez obzira što Jelisić očajnički šalje poruke preko medija da želi igrati samo za reprezentaciju BiH !?!
Opasnost je da ovo Sušićevo šizofreno i pompezno najavljeno podmlađivanje, donese više štete nego koristi. Na kome će se kola slomiti, vidjećemo – možda umjesto kozmetičkih promjena, koje su kozmetičke ako se radi o ionako odavno potpuno nepotrebnim igračima poput Avdukića, Ibričića, Vršajevića, stvarno bude nekih bitnih promjena. Prije svih blizu kraja reprezentativne karijere su Medunjanin, Mujdža i Spahić, ali Miske nikako !
Upravo je Reprezentacija.ba jedno od rijetkih mjesta gdje se o Misketu piše sa uvažavanjem i simpatijama. Tako i u ovom tekstu koji se bavi upravo podmlađivanjem repke, autor smatra da je Miske itekako potreban timu, te da je svojim igrama u Brazilu dokazao da još uvijek može da igra na visokom nivou, na koji nas je navikao u posljednjih 11 godina.
Naravno, u ovom tekstu ima dosta mišljenja i prijedloga s kojim se uopšte ne slažem, a pokušaću da pojasnim zašto dalje u tekstu. Takođe ću navesti i neke od potencijalnih reprezentativaca koje je autor gornjeg teksta zaboravio ili nije smatrao da zaslužuju da se nađu na njegovoj listi.
