Ugledni banjalučki novinar Slavko Basara piše u tekstu za portal Sportlive.ba, kako je predsjednik N/FSBiH Elvedin Begić radio selektoru Zmajeva Safetu Sušića iza leđa.
Tekst vam prenosimo u cijelosti:
Legendarni špageti-vestern dobar, loš i zao (The good, the bad and the Ugly) Serđa Leonea iz 1966. godine dao mi je inspiraciju za tekst koji upravo pišem.
Karakteri Klinta Istvuda, Lija van Klifa i Elija Valača na filmskoj traci su kao preslikani na one koji su glavni protagonisti u Fudbalskom savezu BiH u postmundijalskom vremenu, po jednima uspješnom, a po drugima neuspješnom. Oko te tanke niti, kao i u svim sferama života, uvijek se sukobljavaju neistomišljenici.
Mnogo toga smo čuli pred, za vrijeme i poslije Mundijala u Brazilu. Teško je naći istinitost i iskrenost, ali zaključci se izvode sami od sebe.
Iskreno, drago mi je što je Safet Sušić, najuspješniji selektor u istoriji reprezentacije Bosne i Hercegovine ostao na klupi zmajeva. Popularni Pape je u prethodna dva kvalifikaciona ciklusa „utegao“ reprezentaciju i lansirao je u svjetsku fudbalsku orbitu, anonimuse je pretvorio u mundijalske zvijezde. A radio je u paklenim uslovima, noseći na grbači i Kurte i Murte, i znance i provincijalce, luzere i kabadahije. Sve je izdržao. Kao što kaže Robert Šulje: „Teška vremena nikad ne traju, traju izdržljivi ljudi“.
Safet Sušić je izdržao atake reprezentativaca, osionost kapitena Emira Spahića koja je ličila na onu narodnu „svaka sjekira sebi malj usječe“, ali i nekorektnost predsjednika Saveza Elvedina Begića koji je sve te „buntovnike“ iza leđa selektora, na svoj način, huškao. I ko zna ko je sve bio umješan u te prljave rabote. Samo Sušić zna kakva je bila „bomba“ u svlačionici! Dobrotom je zaslužio još jedan mandat na klupi zmajeva.
DOBAR!
Nije mi drago, bez obzira na sve, što je protiv predsjednika Saveza BiH Elvedina Begića podnesena krivična prijava za zloupotrebu položaja i sve nabrojane mahinacije u Aerodromu Sarajevo. Ako je neko navikao to da radi kao pomoćni direktor, možemo samo da zamislimo šta radi tamo gdje je glavni šef parade i gdje se pita?!
Očigledno se Begića malo više zaigrao pa ga je zveket oraha u džepu otkrio i odao. Kada se klupko odmota mogli bi svega da se nađe u njegom „jezgru“. Nije nam cilj da prejudiciramo stvari i upiremo prstom u bilo koga uz riječi „kriv je“ dok se sve to ne dokaže tamo gdje se dokazuje. Ili opovrgne. Ali, bez obzira na sve, kakav god epilog bude, ostaće jedna velika mrlja na Fudbalskom savezu BiH, samoj predsjedničkoj funkciji i Elvedinu Begiću.
Taman kada smo se ponadali da su u Savez došli „pravi ljudi“ stigao je demant. Čini nam se, a rijetko kad pogriješimo, da su Sulejman Čolaković, Iljo Dominković i Bogdan Čeko bili „male mace“ za Elvedina Begića i njegove najbliže saradnike. Lošim radom i postupcima pravda brzo zakuca na vrata.
LOŠ!
Obično, svako od nas bi trebalo da ima anđela čuvara, ali u postmundijalskoj priči u Fudbalskom savezu BiH postoje oni što potpiruju vatru. Mnogo je danas takvih na svijetu koji tuđi uspjeh nipodaštavaju i žele da sruše, a tuđu muku i grijehe preuveličavaju pri tom ne obazirući se na ogledalo ispred sebe.
Iza onih što vazduhom raspiruju vatru, u ovakvim slučajevima, u redovima stoje, i čekaju, oni sa benzinom koji žele da ga doliju na vatru. Neko je dobar, neko loš, a oni treći su, nažalost, najmasovniji. E upravo ti se danas mnogo pitaju i ovaj svijet vode u kontra pravcu.
Kod njih ne može da prođe ni dobri Safet Sušić, čovjek evropskog formata kakvog reprezentacija BiH nikada do sada na klupi nije imala. Begića su svojatali u vlastitom kolu, dok nije postao loš, a sada žele da ga se kotarišu. Odlike su to zlih ćudi.
Od drveta, oni, treći, šumu ne vide. Ogledalo su okačili naizvrat, a na fudbal gledaju kao jedinu priliku da igrade svoj društveni status i dobro zarade. Otud takva i tolika tuča. Oko svega i svačega. Takvi će, vrlo brzo da padnu znojavi u prašinu. Po čistoj zasluzi.
ONI TREĆI!
Pravda je, ipak, spora, ali uvijek dostižna. A istina jedina nepokolebljiva činjenica i argument za budući život.
Kada se sudare pravda, grijeh i pogan dolazi do gadnog obračuna – praska.
I uvijek pobijedi – istina!
Tekst vam prenosimo u cijelosti:
Legendarni špageti-vestern dobar, loš i zao (The good, the bad and the Ugly) Serđa Leonea iz 1966. godine dao mi je inspiraciju za tekst koji upravo pišem.
Karakteri Klinta Istvuda, Lija van Klifa i Elija Valača na filmskoj traci su kao preslikani na one koji su glavni protagonisti u Fudbalskom savezu BiH u postmundijalskom vremenu, po jednima uspješnom, a po drugima neuspješnom. Oko te tanke niti, kao i u svim sferama života, uvijek se sukobljavaju neistomišljenici.
Mnogo toga smo čuli pred, za vrijeme i poslije Mundijala u Brazilu. Teško je naći istinitost i iskrenost, ali zaključci se izvode sami od sebe.
Iskreno, drago mi je što je Safet Sušić, najuspješniji selektor u istoriji reprezentacije Bosne i Hercegovine ostao na klupi zmajeva. Popularni Pape je u prethodna dva kvalifikaciona ciklusa „utegao“ reprezentaciju i lansirao je u svjetsku fudbalsku orbitu, anonimuse je pretvorio u mundijalske zvijezde. A radio je u paklenim uslovima, noseći na grbači i Kurte i Murte, i znance i provincijalce, luzere i kabadahije. Sve je izdržao. Kao što kaže Robert Šulje: „Teška vremena nikad ne traju, traju izdržljivi ljudi“.
Safet Sušić je izdržao atake reprezentativaca, osionost kapitena Emira Spahića koja je ličila na onu narodnu „svaka sjekira sebi malj usječe“, ali i nekorektnost predsjednika Saveza Elvedina Begića koji je sve te „buntovnike“ iza leđa selektora, na svoj način, huškao. I ko zna ko je sve bio umješan u te prljave rabote. Samo Sušić zna kakva je bila „bomba“ u svlačionici! Dobrotom je zaslužio još jedan mandat na klupi zmajeva.
DOBAR!
Nije mi drago, bez obzira na sve, što je protiv predsjednika Saveza BiH Elvedina Begića podnesena krivična prijava za zloupotrebu položaja i sve nabrojane mahinacije u Aerodromu Sarajevo. Ako je neko navikao to da radi kao pomoćni direktor, možemo samo da zamislimo šta radi tamo gdje je glavni šef parade i gdje se pita?!
Očigledno se Begića malo više zaigrao pa ga je zveket oraha u džepu otkrio i odao. Kada se klupko odmota mogli bi svega da se nađe u njegom „jezgru“. Nije nam cilj da prejudiciramo stvari i upiremo prstom u bilo koga uz riječi „kriv je“ dok se sve to ne dokaže tamo gdje se dokazuje. Ili opovrgne. Ali, bez obzira na sve, kakav god epilog bude, ostaće jedna velika mrlja na Fudbalskom savezu BiH, samoj predsjedničkoj funkciji i Elvedinu Begiću.
Taman kada smo se ponadali da su u Savez došli „pravi ljudi“ stigao je demant. Čini nam se, a rijetko kad pogriješimo, da su Sulejman Čolaković, Iljo Dominković i Bogdan Čeko bili „male mace“ za Elvedina Begića i njegove najbliže saradnike. Lošim radom i postupcima pravda brzo zakuca na vrata.
LOŠ!
Obično, svako od nas bi trebalo da ima anđela čuvara, ali u postmundijalskoj priči u Fudbalskom savezu BiH postoje oni što potpiruju vatru. Mnogo je danas takvih na svijetu koji tuđi uspjeh nipodaštavaju i žele da sruše, a tuđu muku i grijehe preuveličavaju pri tom ne obazirući se na ogledalo ispred sebe.
Iza onih što vazduhom raspiruju vatru, u ovakvim slučajevima, u redovima stoje, i čekaju, oni sa benzinom koji žele da ga doliju na vatru. Neko je dobar, neko loš, a oni treći su, nažalost, najmasovniji. E upravo ti se danas mnogo pitaju i ovaj svijet vode u kontra pravcu.
Kod njih ne može da prođe ni dobri Safet Sušić, čovjek evropskog formata kakvog reprezentacija BiH nikada do sada na klupi nije imala. Begića su svojatali u vlastitom kolu, dok nije postao loš, a sada žele da ga se kotarišu. Odlike su to zlih ćudi.
Od drveta, oni, treći, šumu ne vide. Ogledalo su okačili naizvrat, a na fudbal gledaju kao jedinu priliku da igrade svoj društveni status i dobro zarade. Otud takva i tolika tuča. Oko svega i svačega. Takvi će, vrlo brzo da padnu znojavi u prašinu. Po čistoj zasluzi.
ONI TREĆI!
Pravda je, ipak, spora, ali uvijek dostižna. A istina jedina nepokolebljiva činjenica i argument za budući život.
Kada se sudare pravda, grijeh i pogan dolazi do gadnog obračuna – praska.
I uvijek pobijedi – istina!
