Te činjenice ništa ne može poništiti. Nijedna loša utakmica, nijedan poraz. Pape je, da pojednostavimo, prvo slovo naše nogometne abecede.
Safet Sušić nas je briljantno vodio kroz kvalifikacije za SP. Igrali smo napadački, otvorenog garda, poput najvećih fudbalskih šmekera zabijali smo tri gola po utakmici u trenutku dok je Evropom harala ultradosadna tika-taka.
Crna rupa
Međutim, i u tim sjajno odigranim kvalifikacijama desila se jedna crna rupa. Poraz od Slovačke u Zenici mnoge je šokirao. Poznavaoci prilika u našem timu kažu da je tada, ustvari, postalo jasno da Pape ne vlada svlačionicom. Kuloari su brujali o svađama kojima Sušić ne može stati ukraj, jer, jednostavno, nije tip koji će udariti šakom o sto.
Priče su postale glasnije nakon katastrofalne partije protiv Egipta u Inzbruku (0:2), a selektor je sebi dodatni problem svezao za vrat pozvavši bratića Tina Svena u izabranu vrstu. Zatim, tokom samih priprema za SP, uslijedio je slučaj „Zukanović“ i otkazivanje saradnje pouzdanom defanzivcu belgijskog Genta pod vrlo čudnim okolnostima. S porukom „Ne moraš dolaziti u Brazil“, selektor je hladno otpilio jednog, do tada, veoma bitnog reprezentativca.
Sve smo, ipak, zaboravili nakon dobre partije protiv Argentine (1:2), da bi potom uslijedio famozni meč s Nigerijom i još jedna neobjašnjivo loša igra „Zmajeva“. Šta se desilo prije i poslije utakmice u Kujabi, tokom koje su srušeni naši mundijalski snovi o osmini finala, znaju samo Sušić i igrači. Prosto je nevjerovatno koliko je pitanja dvoboj s afričkim prvacima otvorio.
Glatka pobjeda nad Iranom je, istina, razgalila sve nas i donijela umirujuće saznanje da nismo uzalud dolazili u Brazil, ali i taj naš posljednji susret na SP-u podigao je još jedan veliki upitnik - zašto nismo tako i u toj formaciji igrali protiv Nigerije? Zašto, recimo, protiv fizički moćnih „Superorlova“ nije igrao naš najspremniji nogometaš Kolašinac? Zašto je nekoliko nogometaša igralo na neprirodnim pozicijama? Zašto nismo igrali kao s Obalom Slonovače, u meču koji je, ustvari, bio test za Nigeriju?
Otvoriti dušu
Košmar u Kujabi, da se razumijemo, neće ni za miligram umanjiti uspjeh plasmana na Mundijal, ali da imamo za čim žaliti u tom susretu, to je jasno kao dan. I to ne samo zbog sudijske nepravde i Džekine stative. Stoga imamo dojam da bi upravo priča iz Kujabe raspetljala mnoge misterije u vezi s bh. reprezentacijom.
Ako u ekipi postoje problemi, onda ih ne treba zaključavati u ladicu. Javnost ima pravo znati istinu, toliko smo emocija trošili, toliko bdjeli nad „Zmajevima“, pratili svaki njihov korak... Jednostavno, želimo znati. Da se razumijemo, nikome se ne treba pravdati, nije sramota ispasti u prvom krugu SP-a, pogotovo se to tiče ovog brazilskog Mundijala, na kojem evropski timovi padaju kao muhe.
A ako iko treba progovoriti o tim problemima, onda je to prvi stručnjak „Zmajeva“. Minimalne ili ne šanse da će Sušić ostati na klupi reprezentacije i upravo zbog toga legenda bh. fudbala treba otvoriti dušu te svog nasljednika poštedjeti nevolja s kojima se on suočavao. Ako je sebi dozvolio ulogu žrtve, neka barem drugome ne prepušta istu rolu.
Impresivna biografija
Safet Sušić rođen je 13. aprila 1955. godine. Tokom izuzetne igračke karijere nosio je dresove Sarajeva, PSG-a i Red Stara. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije upisao je 54 nastupa i 21 pogodak.
Kao trener, sjedio je na klupi Kana, Istanbulspora, Al-Hilala, Konjaspora, Ankaragučua, Rizespora i Ankaraspora. Reprezentaciju BiH vodi od 2009. godine.
Legenda svjetskog nogometa. Legenda bh. nogometa. Vjerovatno i više od toga...
