Reprezentacija Bosne i Hercegovine je u utorak u tri sata ujutro po lokalnom vremenu stigla u Saint Louis.
Zbog nevremena su kasnili ali na svu srecu cijeli put je prosao bez vecih problema.
Ono sto ih je docekalo kada su se probudili je izjava bivseg saigraca Borisa Pandze, nekadasnjeg stopera Sirokog Brijega, Hajduka, Mechelena i Gornika koji se pojadao uvijek ”dobronamjernim” Sportskim novostima kako je otpao sa spiska samo zato sto je Hrvat a navodno je bilo samo jedno mjesto namjenjeno za Hrvate. Posto se kockasti (ovo nema veze sa kockama na dresu, decko fakat izgleda kockast) Boris poceo baviti prebrojavanjem krvnih zrnaca onda da i mi uradimo isto.
Pandza, Sunjic, Kvrzic, Sesar i Vrancic. Tih pet Hrvata je nosilo dres reprezentacije BiH u prethodnim kvalifikacijama. Boris je sam sebe diskvalifikovao neigrajuci za poljski Gornik.
Da li se tu radilo o ekonomskim problemima koji su zadesili klub ili o manjku kvalitete, to zaista ne znam ali cinjenica je da bi Boris, sve i da je izborio mjesto, najvjerovatnije zavrsio kao cetvrti stoper iza Spahica, Bicakcica i Zukanovica. Papetu se svasta moze prigovoriti ali da mu nacionalni kljuc kroji sastav, to zvuci malo vise kao naucna-fantastika proizvedena u glavi igraca sa povrijedjenom sujetom.
Zoran Kvrzic je odigrao jesenji dio prvenstva i Europalige kao u transu, bio je jedan od najboljih igraca Rijeke u tom periodu a onda su uslijedile povrede zbog kojih je propustio veliki dio proljetnog dijela. Dakle, opravdano otpisan.
Ivan Sesar se poigrao sa svojom karijerom kada je nakon povratka sa posudbe u Turskoj odbio da se vrati u FK Sarajevo sa kojim je imao ugovor. Izgubio je tu jedan odredjeni vremenski period ali uspio se vratiti i izboriti mjesto u Akhisar Beledyesporu. Ipak, konkurencija na sredini terena je ubitacna i zaista ne vidim ni potrebu ni prostor za jos jednog veznjaka. Istina, tu je ”uljez” Sven Tino ali iskreno, STS, Sesar, Svraka, D. Vrancic ili neko peti.. Nebitno, nijedan od njih nece dobiti niti bi dobio ni minute na SP.
Damir Vrancic je slican slucaj kao i Sesar. Spor, neredovan starter u svom timu. Ono sto je odigrao za nacionalni tim ne bi trebalo biti dovoljno da ga se pozove na SP.
Osim navedenih igraca, Boris Pandza se dotakao i Branimira Hrgote. Pitao se zasto niko iz NFS-a nije pio kafu sa njegovim roditeljima kao sto su to uradili sa roditeljima Seada Kolasinca.
Pitanje na mjestu i mogao bih se sloziti sa ovom primjedbom da nije usporedio Hrgotin i Kolasincev slucaj. Kolasinac je dvije sezone igrao Ligu prvaka, u zadnje dvije sezone je skupio 50 nastupa u Bundesligi dok je Hrgota, iako i po meni strasno talentovan i koristan igrac, jos uvijek neizbruseni dijamant, igrac koji je za dvije sezone tek 5-6 puta zapoceo utakmicu i koji za citavo proljece nije skupio 360 minuta igranja za svoj tim.
Borisu ovo nije trebalo mada nije nemoguce i da je istina to sto kaze da mu je neki idiot iz NFS-a sapnuo da ce na SP samo jedan Hrvat ali ako se stvari pogledaju realno, osim Vrsajevica i Susica, svi drugi su zasluzili svoje pozive. Ako Boris ima nekog dobrog desnog beka Hrvata a da je kompitabilan Mujdzi neka ga slobodno prijavi u slijedecem intervjuu, bicu prvi koji ce da ga podrzi!
Sto se tice tih dusebriznika iz NFS-a, sjecam se situacije sa kapitenom Spahicem kojem su podkraj 2007. tadasnji dobronamjernici sapnuli kako su mu BHFanaticosi okrenuli ledja i kada im je on povjerovao. To je bilo vrijeme bojkota, vrijeme kada je Muzurovic pokusavao spasiti sta se spasiti da sa tri vezane pobjede a taj neko iz NFS-a je pokusavao vratiti Spahu tako sto mu je svastao nalagao o BHF-u, kako smo mu izmedju ostalog psovali majku i jos masu drugih nebuloza koje su bile van svake pameti.
To mi je bio najtezi razgovor u zivotu, pale su i neke teske rijeci izmedju nas a ja sam uvidio da je zgrada na Slatkom cosetu jedno veliko leglo zmija i glodara koje jedva cekaju da bace kost i da se zatalasa unutar nacionalnog tima. Zato me ne cudi kada procitam da je Boris nasjeo na pricu tog nekog ”majstora iz sjene” koji mu je podvalio ”muda pod bubrege”..
Za kraj, moje misljenje o Borisu.. Ratovao sam godinama sa ljudima zbog Borisa, pripisivan mi je nacionalizam (da ga ne volim samo zato sto sam ja Ismet a on Boris), neznanje (”Ne kontas ti jarane, Pandza igra srcem”) i sta sve ne a Boris je prozivan ikonom mozda bas zato sto se zvao Boris i sto je bio veliki borac. Po mom misljenju, biti borac ne moze i ne smije biti dovoljno da bi se nasao na spisku nacionalnog tima i smatrao sam da je Pandza jedan jako ogranicen igrac.
I onda je dosao taj period 2010-2012 kada je Boris igrao kao u transu, kada je valjda postao svjestan svog (ne)znanja i rjesavao je sve probleme sto jednostavnije. Zajedno sa Spahicem je bio nepremostiva prepreka za sve protivnicke napadace u kvalifikacijama kada nas je nes(p)retni penal Nasrija odvojio od sna zvanog EP 2012. Igrom u tim kvalifikacijama me kupio, taman sam pomislio da su ljudi zaista bili u pravu ali nedugo nakon toga uslijedila je teska povreda koljena koja ga je kostala nastavka karijere u Mechelenu ali i reprezentativnog dresa. Sto bi Zabranjeno pusenje u pjesmi ”Halid mjesto Halida” reklo ”Prestigli ga novi, pastuhi brzi..”
Sigurno je da je Boris Pandza duzan objasnjenje svojim saigracima ali o tome mozemo i nakon Brazila, nacionalizam nije tema koja ce nestati preko ljeta, ona je prisutna u svim zivotnim sferama Bosanaca i Hercegovaca. Do tad uzivajmo u SP-u.
(Nogolopta)
Zbog nevremena su kasnili ali na svu srecu cijeli put je prosao bez vecih problema.
Ono sto ih je docekalo kada su se probudili je izjava bivseg saigraca Borisa Pandze, nekadasnjeg stopera Sirokog Brijega, Hajduka, Mechelena i Gornika koji se pojadao uvijek ”dobronamjernim” Sportskim novostima kako je otpao sa spiska samo zato sto je Hrvat a navodno je bilo samo jedno mjesto namjenjeno za Hrvate. Posto se kockasti (ovo nema veze sa kockama na dresu, decko fakat izgleda kockast) Boris poceo baviti prebrojavanjem krvnih zrnaca onda da i mi uradimo isto.
Pandza, Sunjic, Kvrzic, Sesar i Vrancic. Tih pet Hrvata je nosilo dres reprezentacije BiH u prethodnim kvalifikacijama. Boris je sam sebe diskvalifikovao neigrajuci za poljski Gornik.
Da li se tu radilo o ekonomskim problemima koji su zadesili klub ili o manjku kvalitete, to zaista ne znam ali cinjenica je da bi Boris, sve i da je izborio mjesto, najvjerovatnije zavrsio kao cetvrti stoper iza Spahica, Bicakcica i Zukanovica. Papetu se svasta moze prigovoriti ali da mu nacionalni kljuc kroji sastav, to zvuci malo vise kao naucna-fantastika proizvedena u glavi igraca sa povrijedjenom sujetom.
Zoran Kvrzic je odigrao jesenji dio prvenstva i Europalige kao u transu, bio je jedan od najboljih igraca Rijeke u tom periodu a onda su uslijedile povrede zbog kojih je propustio veliki dio proljetnog dijela. Dakle, opravdano otpisan.
Ivan Sesar se poigrao sa svojom karijerom kada je nakon povratka sa posudbe u Turskoj odbio da se vrati u FK Sarajevo sa kojim je imao ugovor. Izgubio je tu jedan odredjeni vremenski period ali uspio se vratiti i izboriti mjesto u Akhisar Beledyesporu. Ipak, konkurencija na sredini terena je ubitacna i zaista ne vidim ni potrebu ni prostor za jos jednog veznjaka. Istina, tu je ”uljez” Sven Tino ali iskreno, STS, Sesar, Svraka, D. Vrancic ili neko peti.. Nebitno, nijedan od njih nece dobiti niti bi dobio ni minute na SP.
Damir Vrancic je slican slucaj kao i Sesar. Spor, neredovan starter u svom timu. Ono sto je odigrao za nacionalni tim ne bi trebalo biti dovoljno da ga se pozove na SP.
Osim navedenih igraca, Boris Pandza se dotakao i Branimira Hrgote. Pitao se zasto niko iz NFS-a nije pio kafu sa njegovim roditeljima kao sto su to uradili sa roditeljima Seada Kolasinca.
Pitanje na mjestu i mogao bih se sloziti sa ovom primjedbom da nije usporedio Hrgotin i Kolasincev slucaj. Kolasinac je dvije sezone igrao Ligu prvaka, u zadnje dvije sezone je skupio 50 nastupa u Bundesligi dok je Hrgota, iako i po meni strasno talentovan i koristan igrac, jos uvijek neizbruseni dijamant, igrac koji je za dvije sezone tek 5-6 puta zapoceo utakmicu i koji za citavo proljece nije skupio 360 minuta igranja za svoj tim.
Borisu ovo nije trebalo mada nije nemoguce i da je istina to sto kaze da mu je neki idiot iz NFS-a sapnuo da ce na SP samo jedan Hrvat ali ako se stvari pogledaju realno, osim Vrsajevica i Susica, svi drugi su zasluzili svoje pozive. Ako Boris ima nekog dobrog desnog beka Hrvata a da je kompitabilan Mujdzi neka ga slobodno prijavi u slijedecem intervjuu, bicu prvi koji ce da ga podrzi!
Sto se tice tih dusebriznika iz NFS-a, sjecam se situacije sa kapitenom Spahicem kojem su podkraj 2007. tadasnji dobronamjernici sapnuli kako su mu BHFanaticosi okrenuli ledja i kada im je on povjerovao. To je bilo vrijeme bojkota, vrijeme kada je Muzurovic pokusavao spasiti sta se spasiti da sa tri vezane pobjede a taj neko iz NFS-a je pokusavao vratiti Spahu tako sto mu je svastao nalagao o BHF-u, kako smo mu izmedju ostalog psovali majku i jos masu drugih nebuloza koje su bile van svake pameti.
To mi je bio najtezi razgovor u zivotu, pale su i neke teske rijeci izmedju nas a ja sam uvidio da je zgrada na Slatkom cosetu jedno veliko leglo zmija i glodara koje jedva cekaju da bace kost i da se zatalasa unutar nacionalnog tima. Zato me ne cudi kada procitam da je Boris nasjeo na pricu tog nekog ”majstora iz sjene” koji mu je podvalio ”muda pod bubrege”..
Za kraj, moje misljenje o Borisu.. Ratovao sam godinama sa ljudima zbog Borisa, pripisivan mi je nacionalizam (da ga ne volim samo zato sto sam ja Ismet a on Boris), neznanje (”Ne kontas ti jarane, Pandza igra srcem”) i sta sve ne a Boris je prozivan ikonom mozda bas zato sto se zvao Boris i sto je bio veliki borac. Po mom misljenju, biti borac ne moze i ne smije biti dovoljno da bi se nasao na spisku nacionalnog tima i smatrao sam da je Pandza jedan jako ogranicen igrac.
I onda je dosao taj period 2010-2012 kada je Boris igrao kao u transu, kada je valjda postao svjestan svog (ne)znanja i rjesavao je sve probleme sto jednostavnije. Zajedno sa Spahicem je bio nepremostiva prepreka za sve protivnicke napadace u kvalifikacijama kada nas je nes(p)retni penal Nasrija odvojio od sna zvanog EP 2012. Igrom u tim kvalifikacijama me kupio, taman sam pomislio da su ljudi zaista bili u pravu ali nedugo nakon toga uslijedila je teska povreda koljena koja ga je kostala nastavka karijere u Mechelenu ali i reprezentativnog dresa. Sto bi Zabranjeno pusenje u pjesmi ”Halid mjesto Halida” reklo ”Prestigli ga novi, pastuhi brzi..”
Sigurno je da je Boris Pandza duzan objasnjenje svojim saigracima ali o tome mozemo i nakon Brazila, nacionalizam nije tema koja ce nestati preko ljeta, ona je prisutna u svim zivotnim sferama Bosanaca i Hercegovaca. Do tad uzivajmo u SP-u.
(Nogolopta)
