Prešao je jednog, drugog pa povaljao još dvojicu i na kraju Jugoslavija je u transu. U transu je bilo i Sarajevo, u čijem je dresu ponižavao protivničke fudbalere potezima koji će dati poseban žig tradiciji grada, kao nešto što će se decenijama kasnije prepričavati po čaršiji. Parižani su se njegovim majstorijama divili kao novom svjetskom čudu.
Safet Sušić zaista je bio fudbalski unikat, majstor s loptom, ali i fudbaler kojem je karakter nalagao da stvari rješava sam. Uzmi, prijeđi, ponizi i završi. I tu je priči kraj.
Decenijama kasnije, Sušić bije novu bitku, ponovo sam protiv svih.
Osuđen na kritike
Selektor Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine je po objavi spiska fudbalera za Svjetsko prvenstvo postao prva meta naših i regionalnih novinarskih pera koja su na njegovu listu ratnika za Brazil sasule rafale, dovodeći u pitanje njegove selektorske reference, spočitavajući mu neznanje, aroganciju, pa čak i bezobrazluk i nepotizam (ovo posljednje zbog poziva bratića Tina Svena Sušića).
U svakom od nas čuči selektor, uvijek spreman da se uhvati ukoštac sa svakom fudbalskom problematikom te se mnoštvo komentara, kritika, pa čak i pogrda, na račun spiska i moglo očekivati. Kao i svaki selektor, Pape je, jednostavno, bio osuđen na kritike.
Stav javnosti
Jeste selektor i tačno je da je njegova posljednja. Tačno je i to da je njegov selektorski njuh otvorio vrata prvom nastupu Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu (pa na koji god način). Kao takav, ne zaslužuje da ga čereče prije nego što nešto ne upropasti.
Ono što mu se, s druge strane, može zamjeriti je to da je, ipak, trebao imati malo više sluha za stav javnosti. Ako ništa, radi sebe i mirnijih priprema za Brazil, jer se dobro znalo da će poziv pojedinih i ignoriranje nekih drugih igrača aktivirati vulkan nezadovoljstva među navijačima i medijima. I premijer je plaćen da odlučuje, ali bi, prije nego što bilo šta odluči, morao makar jednim uhom čuti šta narod misli i razmisliti o posljedicama svoje odluke.
Sušićeva odluka bila je jasna - uzmi loptu i sve sam završi. A hoće li se njegovi selektorski potezi, poput igračkih, prepričavati po bosanskohercegovačkim mahalama ili će Pape na kraju završiti na stubu srama, pokazat će vrijeme.
Put do slave
Biografiju Safeta Sušića zna svaki ljubitelj fudbala u BiH, ali red je podsjetiti da je rođen 13. aprila 1955. u Zavidovićima i da je na put ka svjetskoj slavi krenuo iz FK Sarajevo.
Njegovi fudbalski potezi ostavljali su komentatore bez teksta, svaki njegov dodir s loptom praćen je s euforijom... U dresu FK Sarajevo Pape je od 1973. do 1982. odigrao 221 ligašku utakmicu i postigao 85 golova. Sa 172 pogotka iz 343 nastupa za Pari Sen Žermen (1982.-1991.) Pape je od uglednog „France Footballa“ dobio priznanje za najboljeg stranca u historiji kluba. U dresu Jugoslavije odigrao je 54 utakmice i postigao 21 gol, a igrao je na dva svjetska prvenstva.
Kao treneru, plasman s BiH na SP do sada mu je najveći uspjeh. Prije toga vodio je Kan, Istanbulspor, Al Hilal, Konjaspor, Ankaragudžu, Rizespor i Ankaraspor.
Safet Sušić zaista je bio fudbalski unikat, majstor s loptom, ali i fudbaler kojem je karakter nalagao da stvari rješava sam. Uzmi, prijeđi, ponizi i završi. I tu je priči kraj.
Decenijama kasnije, Sušić bije novu bitku, ponovo sam protiv svih.
Osuđen na kritike
Selektor Nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine je po objavi spiska fudbalera za Svjetsko prvenstvo postao prva meta naših i regionalnih novinarskih pera koja su na njegovu listu ratnika za Brazil sasule rafale, dovodeći u pitanje njegove selektorske reference, spočitavajući mu neznanje, aroganciju, pa čak i bezobrazluk i nepotizam (ovo posljednje zbog poziva bratića Tina Svena Sušića).
U svakom od nas čuči selektor, uvijek spreman da se uhvati ukoštac sa svakom fudbalskom problematikom te se mnoštvo komentara, kritika, pa čak i pogrda, na račun spiska i moglo očekivati. Kao i svaki selektor, Pape je, jednostavno, bio osuđen na kritike.
Stav javnosti
Jeste selektor i tačno je da je njegova posljednja. Tačno je i to da je njegov selektorski njuh otvorio vrata prvom nastupu Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu (pa na koji god način). Kao takav, ne zaslužuje da ga čereče prije nego što nešto ne upropasti.
Ono što mu se, s druge strane, može zamjeriti je to da je, ipak, trebao imati malo više sluha za stav javnosti. Ako ništa, radi sebe i mirnijih priprema za Brazil, jer se dobro znalo da će poziv pojedinih i ignoriranje nekih drugih igrača aktivirati vulkan nezadovoljstva među navijačima i medijima. I premijer je plaćen da odlučuje, ali bi, prije nego što bilo šta odluči, morao makar jednim uhom čuti šta narod misli i razmisliti o posljedicama svoje odluke.
Sušićeva odluka bila je jasna - uzmi loptu i sve sam završi. A hoće li se njegovi selektorski potezi, poput igračkih, prepričavati po bosanskohercegovačkim mahalama ili će Pape na kraju završiti na stubu srama, pokazat će vrijeme.
Put do slave
Biografiju Safeta Sušića zna svaki ljubitelj fudbala u BiH, ali red je podsjetiti da je rođen 13. aprila 1955. u Zavidovićima i da je na put ka svjetskoj slavi krenuo iz FK Sarajevo.
Njegovi fudbalski potezi ostavljali su komentatore bez teksta, svaki njegov dodir s loptom praćen je s euforijom... U dresu FK Sarajevo Pape je od 1973. do 1982. odigrao 221 ligašku utakmicu i postigao 85 golova. Sa 172 pogotka iz 343 nastupa za Pari Sen Žermen (1982.-1991.) Pape je od uglednog „France Footballa“ dobio priznanje za najboljeg stranca u historiji kluba. U dresu Jugoslavije odigrao je 54 utakmice i postigao 21 gol, a igrao je na dva svjetska prvenstva.
Kao treneru, plasman s BiH na SP do sada mu je najveći uspjeh. Prije toga vodio je Kan, Istanbulspor, Al Hilal, Konjaspor, Ankaragudžu, Rizespor i Ankaraspor.
