Nije lako nositi prezime Sušić. Nije bez razloga ovu izjavu nedavno izrekao mladi Tino Sven, fudbaler čije je pozivanje u reprezentaciju Bosne i Hercegovine izazvalo dosta kontroverzi i negativnih komentara na društvenim mrežama i forumima.
Samim tim što se preziva Sušić, bratić našeg selektora Safeta osuđen je da put do slave krči preko trnja, jer će njegovo fudbalsko dokazivanje sigurno dugo biti u sjeni toga ko mu je otac, a ko amidža.
Kako to izgleda, Tino je najbolje osjetio u reprezentaciji. Prvi poziv njegovog amidže Safeta u nacionalni tim BiH odjeknuo je burno pa će Tino morati ponuditi navijačima i više nego što bi, realno, trebao da bi dokazao da mu mjesto u timu pripada zbog kvaliteta, a ne zbog rodbinskih veza.
Tino je rođen u Sarajevu neposredno prije početka rata, a sa porodicom je našao spas u Belgiji. Za sina velikog Seada i bratića još većeg Safeta nije bilo dileme čime će se baviti. Počeo je igrati u drugoligašu Vizeu, nakon čega je 2007. prešao u Genk, a dvije godine poslije u Standard.
Ipak, nikada nije debitirao u belgijskoj ligi nego je 2012. potpisao za Hajduk. Osim obećavajućeg prezimena, put do potpisa za splitski klub prokrčila mu je i činjenica da je za juniorsku reprezentaciju Belgije odigrao devet utakmica.
Ono što je sigurno jeste da mladi veznjak zaslužuje priliku, kao i svaki drugi mladi fudbaler koji je odbacio dres druge zemlje (u ovom slučaju Belgije) da bi igrao za BiH.
S obzirom na to da mu je otac Sead u jugoslavenskim okvirima bio možda i bolji od Papeta, u kvalitet Tinove fudbalske genetike ne treba sumnjati. Tehnički izvanredan, mladi Sušić ima odlične preduvjete da nastavi slavu dinastije i da postane igrač kojeg će naši navijači prepoznavati po koristi koju donosi reprezentaciji, a ne po prezimenu.
Samim tim što se preziva Sušić, bratić našeg selektora Safeta osuđen je da put do slave krči preko trnja, jer će njegovo fudbalsko dokazivanje sigurno dugo biti u sjeni toga ko mu je otac, a ko amidža.
Kako to izgleda, Tino je najbolje osjetio u reprezentaciji. Prvi poziv njegovog amidže Safeta u nacionalni tim BiH odjeknuo je burno pa će Tino morati ponuditi navijačima i više nego što bi, realno, trebao da bi dokazao da mu mjesto u timu pripada zbog kvaliteta, a ne zbog rodbinskih veza.
Tino je rođen u Sarajevu neposredno prije početka rata, a sa porodicom je našao spas u Belgiji. Za sina velikog Seada i bratića još većeg Safeta nije bilo dileme čime će se baviti. Počeo je igrati u drugoligašu Vizeu, nakon čega je 2007. prešao u Genk, a dvije godine poslije u Standard.
Ipak, nikada nije debitirao u belgijskoj ligi nego je 2012. potpisao za Hajduk. Osim obećavajućeg prezimena, put do potpisa za splitski klub prokrčila mu je i činjenica da je za juniorsku reprezentaciju Belgije odigrao devet utakmica.
Ono što je sigurno jeste da mladi veznjak zaslužuje priliku, kao i svaki drugi mladi fudbaler koji je odbacio dres druge zemlje (u ovom slučaju Belgije) da bi igrao za BiH.
S obzirom na to da mu je otac Sead u jugoslavenskim okvirima bio možda i bolji od Papeta, u kvalitet Tinove fudbalske genetike ne treba sumnjati. Tehnički izvanredan, mladi Sušić ima odlične preduvjete da nastavi slavu dinastije i da postane igrač kojeg će naši navijači prepoznavati po koristi koju donosi reprezentaciji, a ne po prezimenu.
