Kada je Argentina u studenom 2013. slavila protiv BiH 2:0, odjavu tog donekle očekivanog poraza naslovili smo sa “Sušić na Gaučose krenuo taktikom s kojom je napadao Lihtenštajn”.
Drugim riječima, djelovalo je to naivno, previše otvoreno protiv napadačke sile koja je ipak sila u odnosu na respektabilnu ofenzivu Zmajeva. Jesmo li nešto naučili?
Šesnaestog juna Zmajevi će na stadionu u Rio de Janeiru ponovno izići na megdan Gaučosima, no ovog puta to neće biti prijateljski, ovog puta bit će to prva utakmica reprezentacije BiH na velikim natjecanjima.
- Vidjelo se da je u ovom trenutku razlika između njih i nas, ipak, prilično velika. Nisam razočaran, jer su moji igrači igrali onoliko dobro koliko su igrali u ovom trenutku, bio je izbornikov komentar nakon te utakmice u novembru.
Sušić je uoči utakmice nagovještavao da će možda nešto pokušati napraviti po pitanju osnaživanja veznog reda, no Zmajevi su ispali i malo naivni, jer na Argentinu su krenuli – istom taktikom koja je korištena za Lihtenštajn i Litvu.
Nije to poraz zbog kojeg se netko posebno zabrinuo, no nije ga trebalo ni previše olako shvatiti, iako tada još nije bilo poznato da će BiH uskočiti u skupinu baš s Argentinom.
Ohrabriti se pred Nigeriju i Iran
Prije svega, treba znati da će pritisak na Zmajevima u Riju biti daleko veći nego je bio u novembru, ali moramo biti svjesni ni da to nije utakmica koja će eventualno donijeti prolaz u drugi krug.
Ne treba je ni odigrati s bijelom zastavom to nikako. Ključno će biti prikazati dobru, ohrabrujuću igru pred duele s Nigerijom (22. 6.) i Iranom (25. 6.). Jasno, samo Sušić zna kako to postići, no možemo li predvidjeti njegove poteze?
Ono što je u novembru upalo u oči bilo je to da su Zmajevi dobro djelovali samo kada su navaljivali, stvarali pritisak…, a to se nije događalo prečesto niti u dovoljno dugim intervalima da bi se ugrozio njihov gol. Čim bi se izgubila lopta, pa makar i duboko na argentinskoj polovini, panika je bila neizbježna.
Brzi Argentinci to su okomitim loptama vrlo efektno pretvarali u brojne šanse. No, nije BiH djelovala najbolje ni kada ima loptu u svojim nogama, organizacija igre nije bila na razini. Dio terena iza Edina Džeke i Vedada Ibiševića trebali su pokrivati Haris Medunjanin i Zvjezdan Misimović, no njih kao da nije bilo na terenu – Zmajevi su zbog toga djelovali kao dvije odvojene momčadi, s naglaskom na ovo odvojene.
Više opcija nego u novembru
Sušić je uoči te utakmice nagovještavao da će možda nešto pokušati napraviti po pitanju osnaživanja veznog reda, no startao je sa standardno ofenzivnom postavom: Begović, Vršajević Spahić, Bičakčić, Kolašinac, Medunjanin, Misimović, Pjanić, Višća, Ibišević Džeko.
Priliku su kasnije dobili Hajrović, Kvržić i Šunjić, no to sada i nije posebno bitno. Sa ove tačke gledišta važnije je bilo to što Sejad Salihović i Senad Lulić nisu mogli igrati. Nakon te utakmice Sušića smo češće mogli čuti kako naglas razmišlja o sastavu s jednim napadačem, posebno protiv jakih…, a ne znamo ih puno jačih od Argentine. Također, nedavno je u razgovoru za Dnevni list kazao kako nije siguran “mogu li Medunjanin, Misimović i Pjanić igrati zajedno”…
Sve ovo ukazuje na jasne dileme, prije svega u veznom redu. Gotovo je sigurno da će Sušić potražiti nova rješenja, posebno na defanzivnom polju. Upravo u prijateljskom porazu protiv Argentine otvorila se jedna nova opcija, Sead Kolašinac je bio jedan od najboljih na terenu i nametnuo se kao logično rješenje na lijevom beku.
Sejad Salihović je na taj način dobio logičniju, prirodniju opciju povratka u vezni red, u kojem igra i u Hoffenheimu. U redu, to smo na djelu vidjeli protiv Egipta, no ono je bila utakmica odigrana bez želje, ti se dobici baš nisu osjetili. No, ukoliko za dvadeset i kusur dana svi budu zdravi sigurno je da će biti više opcija nego ih je bilo u studenom.
Tko će biti žrtvovan?
Haris Medunjanin. Igrač kojeg svi sele prema naprijed, a Sušić ga uporno vraća unatrag – na poziciju zadnjeg veznog. Vjerujemo da će protiv Argentine biti starter i da će – ponovno igrati zadnjeg veznog. Sa Salihovićem. No, hoće li Sušić ipak nešto promijeniti u trolistu Medunjanin-Misimović-Pjanić? Hoće li možda Misimović biti to žrtveno janje? Ili će to možda biti Salihović? Igrati bez Miralema Pjanića Sušić sigurno neće.
Sam napad – tu bi također moglo doći do promjena, no ključno će u svemu biti to hoće li Sušić imati hrabrosti povući ih? Govorio je on da sastav bez Džeke i Ibiševića ne može zamisliti, jer BiH ne zna igrati nego napadački, ali isto tako isticao i to da obojica mogu biti u momčadi, a da obojica nisu istureni. Ibiševbić bi u toj varijanti bio desno krilo. Šteta je što se to nije efektno oprobalo kroz prijateljske utakmice, mada je u praksi Ibišević često desno. No, problem je popunjavanja prostora iza Džeke. Ukoliko bi Ibišević zaista zaigra desno, ne bi bilo druge nego iza Dijamanta u istureni dio veze gurnuti Miralema Pjanića.
Zmajevi će u svakom slučaju morati djelovati kompaktnije, povezanije. A još nešto vrlo važno za istaći – ako se sjećate, u novembru s druge strane nije bilo Lea Messija.
Drugim riječima, djelovalo je to naivno, previše otvoreno protiv napadačke sile koja je ipak sila u odnosu na respektabilnu ofenzivu Zmajeva. Jesmo li nešto naučili?
Šesnaestog juna Zmajevi će na stadionu u Rio de Janeiru ponovno izići na megdan Gaučosima, no ovog puta to neće biti prijateljski, ovog puta bit će to prva utakmica reprezentacije BiH na velikim natjecanjima.
- Vidjelo se da je u ovom trenutku razlika između njih i nas, ipak, prilično velika. Nisam razočaran, jer su moji igrači igrali onoliko dobro koliko su igrali u ovom trenutku, bio je izbornikov komentar nakon te utakmice u novembru.
Sušić je uoči utakmice nagovještavao da će možda nešto pokušati napraviti po pitanju osnaživanja veznog reda, no Zmajevi su ispali i malo naivni, jer na Argentinu su krenuli – istom taktikom koja je korištena za Lihtenštajn i Litvu.
Nije to poraz zbog kojeg se netko posebno zabrinuo, no nije ga trebalo ni previše olako shvatiti, iako tada još nije bilo poznato da će BiH uskočiti u skupinu baš s Argentinom.
Ohrabriti se pred Nigeriju i Iran
Prije svega, treba znati da će pritisak na Zmajevima u Riju biti daleko veći nego je bio u novembru, ali moramo biti svjesni ni da to nije utakmica koja će eventualno donijeti prolaz u drugi krug.
Ne treba je ni odigrati s bijelom zastavom to nikako. Ključno će biti prikazati dobru, ohrabrujuću igru pred duele s Nigerijom (22. 6.) i Iranom (25. 6.). Jasno, samo Sušić zna kako to postići, no možemo li predvidjeti njegove poteze?
Ono što je u novembru upalo u oči bilo je to da su Zmajevi dobro djelovali samo kada su navaljivali, stvarali pritisak…, a to se nije događalo prečesto niti u dovoljno dugim intervalima da bi se ugrozio njihov gol. Čim bi se izgubila lopta, pa makar i duboko na argentinskoj polovini, panika je bila neizbježna.
Brzi Argentinci to su okomitim loptama vrlo efektno pretvarali u brojne šanse. No, nije BiH djelovala najbolje ni kada ima loptu u svojim nogama, organizacija igre nije bila na razini. Dio terena iza Edina Džeke i Vedada Ibiševića trebali su pokrivati Haris Medunjanin i Zvjezdan Misimović, no njih kao da nije bilo na terenu – Zmajevi su zbog toga djelovali kao dvije odvojene momčadi, s naglaskom na ovo odvojene.
Više opcija nego u novembru
Sušić je uoči te utakmice nagovještavao da će možda nešto pokušati napraviti po pitanju osnaživanja veznog reda, no startao je sa standardno ofenzivnom postavom: Begović, Vršajević Spahić, Bičakčić, Kolašinac, Medunjanin, Misimović, Pjanić, Višća, Ibišević Džeko.
Priliku su kasnije dobili Hajrović, Kvržić i Šunjić, no to sada i nije posebno bitno. Sa ove tačke gledišta važnije je bilo to što Sejad Salihović i Senad Lulić nisu mogli igrati. Nakon te utakmice Sušića smo češće mogli čuti kako naglas razmišlja o sastavu s jednim napadačem, posebno protiv jakih…, a ne znamo ih puno jačih od Argentine. Također, nedavno je u razgovoru za Dnevni list kazao kako nije siguran “mogu li Medunjanin, Misimović i Pjanić igrati zajedno”…
Sve ovo ukazuje na jasne dileme, prije svega u veznom redu. Gotovo je sigurno da će Sušić potražiti nova rješenja, posebno na defanzivnom polju. Upravo u prijateljskom porazu protiv Argentine otvorila se jedna nova opcija, Sead Kolašinac je bio jedan od najboljih na terenu i nametnuo se kao logično rješenje na lijevom beku.
Sejad Salihović je na taj način dobio logičniju, prirodniju opciju povratka u vezni red, u kojem igra i u Hoffenheimu. U redu, to smo na djelu vidjeli protiv Egipta, no ono je bila utakmica odigrana bez želje, ti se dobici baš nisu osjetili. No, ukoliko za dvadeset i kusur dana svi budu zdravi sigurno je da će biti više opcija nego ih je bilo u studenom.
Tko će biti žrtvovan?
Haris Medunjanin. Igrač kojeg svi sele prema naprijed, a Sušić ga uporno vraća unatrag – na poziciju zadnjeg veznog. Vjerujemo da će protiv Argentine biti starter i da će – ponovno igrati zadnjeg veznog. Sa Salihovićem. No, hoće li Sušić ipak nešto promijeniti u trolistu Medunjanin-Misimović-Pjanić? Hoće li možda Misimović biti to žrtveno janje? Ili će to možda biti Salihović? Igrati bez Miralema Pjanića Sušić sigurno neće.
Sam napad – tu bi također moglo doći do promjena, no ključno će u svemu biti to hoće li Sušić imati hrabrosti povući ih? Govorio je on da sastav bez Džeke i Ibiševića ne može zamisliti, jer BiH ne zna igrati nego napadački, ali isto tako isticao i to da obojica mogu biti u momčadi, a da obojica nisu istureni. Ibiševbić bi u toj varijanti bio desno krilo. Šteta je što se to nije efektno oprobalo kroz prijateljske utakmice, mada je u praksi Ibišević često desno. No, problem je popunjavanja prostora iza Džeke. Ukoliko bi Ibišević zaista zaigra desno, ne bi bilo druge nego iza Dijamanta u istureni dio veze gurnuti Miralema Pjanića.
Zmajevi će u svakom slučaju morati djelovati kompaktnije, povezanije. A još nešto vrlo važno za istaći – ako se sjećate, u novembru s druge strane nije bilo Lea Messija.