Da je bilo malo više sreće, među 23 putnika iz Bosne i Hercegovine u Brazil sigurno bi bilo i ime Zlatana Bajramovića.
Ko se sjeća one stare reprezentacije BiH, sigurno će se sjetiti i njega, fudbalera koji se, zbog svojih igračkih osobina, i danas rado spominje među navijačima BiH.
No, sudbina je od Zlatanove obećavajuće karijere napravila noćnu moru. Čak su ga i njemački mediji proglašavali najnesretnijim fudbalerom na svijetu.
Ni sam Bajramović ne zna koliko je povreda doživio i koliko je puta morao pod nož da bi na kraju, 2011. godine, kao 32-godišnjak, bio prisiljen okačiti kopačke o klin.
A da ga je nesreća samo malo poštedjela, Zlatan je šlag na karijeru mogao staviti baš u Brazilu.
Makar i televizor
- Meni je najviše žao zbog toga. Kada budem gledao utakmice reprezentacije u Brazilu, sigurno ću zaplakati. Sa svoje 34 godine i fizičkom spremom u kojoj sam, siguran sam da bih, da mi se nije desilo sve ovo, bio među 23 putnika u Brazil i da bih bio u stanju pomoći ekipi. Ali, to je sada druga priča. Tako je kako je. Radujem se što ću moći gledati Bosnu i Hercegovinu na Svjetskom prvenstvu, pa makar i na televizoru - kaže Bajramović, koji je dres BiH nosio 37 puta.
Zlatanova nada poklapa se s nadom većine navijača, a to je plasman u drugi krug, ali dodaje će, i u slučaju potpunog neuspjeha, biti ponosan na reperezentaciju.
- Nadam se osmini finala. Bosna i Hercegovina ima 12-13 vrlo kvalitetnih igrača i, ako ne bude povreda, vjerujem da možemo pobijediti i Iran i Nigeriju. No, problem je u tome što nemamo više fudbalera vrhunskog nivoa. Ako bude povreda, eto problema.
Ipak, i ako ne prođemo dalje, nije važno. Bitno je da smo konačno prošli na SP, da vidimo na licu mjesta kako to izgleda. Meni je dovoljna i sama činjenica da je BiH na SP-u. Zato na sve ovo što slijedi, ne treba gledati sa pritiskom. Idemo dati sve od sebe i to je to - kaže Bajramović.
Živim fudbal
Trenutno je Zlatan trener kadeta Hamburga, ljutog gradskog rivala Sent Paulija, kluba u kojem je tokom igračke karijere ostavio snažan pečat. Očito je da je Bajramović donio odluku o budućnosti - trenerski poziv.
- Glavni sam trener i to mi je mnogo bolje nego da radim kao pomoćnik u radu sa starijim igračima. Nekako je lakše djecu usmjeravati na put za koji mislim da je ispravan. Sa starijima je teško, jer misle da su savršeni, a takve je teško mijenjati. Zato mi se ova prilika činila privlačnom. Imam još godinu ugovora pa ćemo vidjeti šta dalje, ali to će sigurno biti trenerski poziv.
Fudbal je dio mog života. Nisam ja bio samo fudbaler koji je trčao po terenu kao bez glave, ja sam živio tu igru. Zato želim ostati u njemu. Kao što sam davao sve od sebe kao fudbaler, tako ću i kao trener - kaže Bajramović.
Neću na SP, lakše je gledati izdaleka
Svjetsko prvenstvo će, kaže, gledati na televiziji.
- U Brazil sigurno neću. Neki ljudi su mi nudili da idem s njima, ali iz BiH niko. Doduše, za mene iz BiH niko nije brinuo i pitao ni kada sam zbog ozljeda i operacija proživljavao najgore trenutke. Nekako osjećam da će mi biti lakše sve to što se bude dešavalo u Brazilu pratiti izdaleka - kaže Bajramović.
Ko se sjeća one stare reprezentacije BiH, sigurno će se sjetiti i njega, fudbalera koji se, zbog svojih igračkih osobina, i danas rado spominje među navijačima BiH.
No, sudbina je od Zlatanove obećavajuće karijere napravila noćnu moru. Čak su ga i njemački mediji proglašavali najnesretnijim fudbalerom na svijetu.
Ni sam Bajramović ne zna koliko je povreda doživio i koliko je puta morao pod nož da bi na kraju, 2011. godine, kao 32-godišnjak, bio prisiljen okačiti kopačke o klin.
A da ga je nesreća samo malo poštedjela, Zlatan je šlag na karijeru mogao staviti baš u Brazilu.
Makar i televizor
- Meni je najviše žao zbog toga. Kada budem gledao utakmice reprezentacije u Brazilu, sigurno ću zaplakati. Sa svoje 34 godine i fizičkom spremom u kojoj sam, siguran sam da bih, da mi se nije desilo sve ovo, bio među 23 putnika u Brazil i da bih bio u stanju pomoći ekipi. Ali, to je sada druga priča. Tako je kako je. Radujem se što ću moći gledati Bosnu i Hercegovinu na Svjetskom prvenstvu, pa makar i na televizoru - kaže Bajramović, koji je dres BiH nosio 37 puta.
Zlatanova nada poklapa se s nadom većine navijača, a to je plasman u drugi krug, ali dodaje će, i u slučaju potpunog neuspjeha, biti ponosan na reperezentaciju.
- Nadam se osmini finala. Bosna i Hercegovina ima 12-13 vrlo kvalitetnih igrača i, ako ne bude povreda, vjerujem da možemo pobijediti i Iran i Nigeriju. No, problem je u tome što nemamo više fudbalera vrhunskog nivoa. Ako bude povreda, eto problema.
Ipak, i ako ne prođemo dalje, nije važno. Bitno je da smo konačno prošli na SP, da vidimo na licu mjesta kako to izgleda. Meni je dovoljna i sama činjenica da je BiH na SP-u. Zato na sve ovo što slijedi, ne treba gledati sa pritiskom. Idemo dati sve od sebe i to je to - kaže Bajramović.
Živim fudbal
Trenutno je Zlatan trener kadeta Hamburga, ljutog gradskog rivala Sent Paulija, kluba u kojem je tokom igračke karijere ostavio snažan pečat. Očito je da je Bajramović donio odluku o budućnosti - trenerski poziv.
- Glavni sam trener i to mi je mnogo bolje nego da radim kao pomoćnik u radu sa starijim igračima. Nekako je lakše djecu usmjeravati na put za koji mislim da je ispravan. Sa starijima je teško, jer misle da su savršeni, a takve je teško mijenjati. Zato mi se ova prilika činila privlačnom. Imam još godinu ugovora pa ćemo vidjeti šta dalje, ali to će sigurno biti trenerski poziv.
Fudbal je dio mog života. Nisam ja bio samo fudbaler koji je trčao po terenu kao bez glave, ja sam živio tu igru. Zato želim ostati u njemu. Kao što sam davao sve od sebe kao fudbaler, tako ću i kao trener - kaže Bajramović.
Neću na SP, lakše je gledati izdaleka
Svjetsko prvenstvo će, kaže, gledati na televiziji.
- U Brazil sigurno neću. Neki ljudi su mi nudili da idem s njima, ali iz BiH niko. Doduše, za mene iz BiH niko nije brinuo i pitao ni kada sam zbog ozljeda i operacija proživljavao najgore trenutke. Nekako osjećam da će mi biti lakše sve to što se bude dešavalo u Brazilu pratiti izdaleka - kaže Bajramović.
