Najdraži prijatelj
Nakon nesporazuma sa selektorom Vladom Jagodićem, Muhamed se vratio u mladu reprezentaciju BiH.
- Drago mi je što sam ponovo u najdražem dresu. Nijednog momenta nije bio sporan moj dolazak u reprezentaciju. Skoro godinu nisam bio u repki i to mi je vrlo teško palo. Nesuglasice sa selektorom sada su prošlost - kaže Bešić.
Član Ferencvaroša najmlađi je igrač koji je debitirao za A-selekciju BiH, a prve nogometne korake napravio je u lokalnom klubu Tenis Borusija iz Berlina, gdje je ostao sve do 16. godine, kada je prešao u Hamburg.
- Prohodao sam sa osam mjeseci i već tada moj najdraži prijatelj bila je lopta, a tako je i danas. Kao dječak, bio sam živ i nemiran. Nisam deset minuta mogao sjediti mirno. Uvijek sam bio u pokretu. Zato su me moja majka Nermina i otac Meho upisali da treniram nogomet. Uvijek sam maštao o tome da postanem profesionalni nogometaš i na kraju se uloženi trud isplatio - kaže Bešić.
U omladinskim kategorijama uvijek se izdvajao talentom i nogometnim znanjem tako da je kao 16-godišnjak prešao u HSV. Tu je živio u njihovom internatu, kao i brojni perspektivni nogometaši iz svih krajeva svijeta.
- Na početku mi je bilo malo teško. Ipak, s vremenom sam se navikao na ovaj način života. Tu sam se najviše družio s Južnokorejcem Heung Ming-sonom. On nije znao njemački jezik tako da sam mu mnogo pomogao da ga nauči i da se brže adaptira. I danas smo dobri prijatelji i redovno se čujemo - kaže Muhamed.
Zaštitni znak
Kako nije dobio pravu priliku u ovom njemačkom klubu, za koji je odigrao tek nekoliko utakmica, prešao je u mađarski Ferencvaroš, gdje je doživio potpunu afirmaciju.
- U Ferencvarošu sam standardni igrač. U Mađarskoj je život drugačiji nego u Njemačkoj. Ipak, nije mi bilo toliko teško da se naviknem na Budimpeštu, jer je veoma lijep grad - kaže naš internacionalac.
Odbio je igrati za njemačku U-21 reprezentaciju, navodeći da želi braniti samo boje BiH. Za mladu reprezentaciju naše zemlje debitirao je u septembru 2010. u meču protiv Italije, a dva mjeseca poslije zabilježio je i prvi nastup za A-selekciju u prijateljskom duelu protiv Slovačke.
- Za mene postoji samo Bosna. Nikada nisam bio u nedoumici za koju će reprezentaciju igrati. Iako sam rođen u Berlinu, uvijek sam se osjećao kao Bosanac. Volim naše ljude, jer su srdačni i ono što im je u glavi, to i kažu - ističe Bešić.
Upravo su tetovaže postale njegov zaštitni znak i trenutno ih ima desetak.
- Prestao sam da ih brojim. Jedino znam da je posljednja sa M - 21, jer taj broj nosim na dresu. Također, na mom tijelu su i imena mojih roditelja, na taj način su u svakom trenutku sa mnom. Na mojoj desnoj ruci stoji tetevoža "Bosanac", to je još jedna potvrda koliko mi BiH znači i koliko je volim - kaže Muhamed.
Dogovor sa Martinom
Muhamedova velika želja je da jednog dana zaigra u Italiji, a uskoro bi se to moglo i ostvariti. Naime, prije nekoliko dana u Sarajevu je obavio razgovor sa Silvanom Martinom, menadžerom Nemanje Vidića, koji je prije nekoliko dana potpisao ugovor s Interom iz Milana.
- Razgovarali smo o mom eventualnom transferu u Italiju. Lijepo smo se družili nekoliko sati i on je obećao da će narednih sedmica pregovarati za mene s nekoliko italijanskih prvoligaša - kaže Bešić.
