Kako ste Vi vidjeli poraz (0:2) od Egipta?
- Kao i svi drugi.
Ipak, Vaše oči vide više?
- Kako ono kažu, na Balkanu ništa novo. To je tako.
Nije nam trebao “slučaj Innsbruck”, koji je došao možda u najgore vrijeme – stotinjak dana prije Mundijala 2014.
- Možda je došao i najbolje vrijeme. Jer, kod nas se nikad ne zna – šta je najbolje, a šta najgore.Dobro je došlo i ovo. Ne treba gledati sve tako naopako. To je jedna dobra šamarčina – da se osvijeste i navijači, i igrači, i svi. Neću da kažem da sam navijao da se to desi, ali pretpostavljao sam da će se jednom dogoditi. Nažalost. Ali, moramo se učiti da živimo s tim. Jer, mi smo imali tih raznih prevrata. Uvijek. Ja bih to prije prihvatio kao normalno. Ništa novo, bar ne za nas.
Poraz nekad pokazuje više od pobjede… Međutim, veliki problem bi mogao biti sukob na relaciji selektor Safet Sušić – Edin Džeko.
- Način na koji se gubi nije bio baš taj. Može se izgubiti, ali ima mnogo ljepših i elegantnijih načina, nego onako. Ostaje uvijek neki gorak okus, kad se nešto pokvari. Da smo nešto pokvarili… A ne pitamo se – na primjer, da li je brazilski san, koji živimo posljednjih nekoliko mjeseci, realan. Toliko koliko smo ga mi uzeli kao realan. I onda sve što ne bude u tom nekom djelokrugu življenja i ponašanja, to je negativno. Svi mi se moramo vratiti u normalan kolosijek, te prihvatati stvari koje mogu biti normalni. Zašto ne?
Poraz je “lako” prihvatiti, ali ne – kako to Vi kažete, i način na koji je on došao. Međutim, nikako nam nije trebao verbalni sukob između Sušića i Džeke.
- U ovoj situaciji, ne treba nam ništa što je negativno. Međutim, ne znam – iskren da budem, šta je bilo između Safeta i Edina, kaže legendarni Osim, koji nakon što smo mu prepričali “slučaj Innsbrucku”. Ne znam šta Džekin otac ima napadati selektora? Je li igra – igra, šta sad?
Svi bi rado vodili reprezentaciju, imamo “selektora” koliko hoćete. Svi bi da se pitaju
Navodno, problem je ispao zbog toga što selektor Sušić nije zamijenio Džeku, koji je sredinom drugog poluvremena tražio izmjenu. Kako kaže Džeko u svom saopštenju, on je u Innsbruck došao povrijeđen…
- Auuu… Sad se miješaju i tate… To je naš problem. Možda ni to nije loše da se desi? Da vide neki ljudi da ne može to sve tako. Nama i inače, i u ligi, tate i mame sastavljaju timove. Igrači igraju – i pozivi dolaze, a da niko ne zna ni kako, ni odakle. Svi su dobri igrači…A zaboravljaju – recimo, da je taj Džeko dečko koji je doveo toliko ljudi na fudbalske terene, pogotovo u Bosni. On djeluje na jedan pozitivan način, tako da nema potrebe ni za čim… Šta sad, Safet treba da se pravda za neke stvari koje nemaju veze. Mislim da smo već pričali na tu temu. Nadam se da će se i novinari malo – kako kažu, devranisati – ne treba se sve ni napisati.
Neka ljudi sami biraju šta hoće da pročitaju, šta ih interesuje… Ali, sve treba da bude u jednom korektnom tonu. Mislim, ovo nam baš ne treba, nimalo.
Nije dobro kad se igrači dižu ili dignu iznad selektora.
- Ne, ne… To ne može. To ne ide… Svi bi rado vodili reprezentaciju, imamo “selektora” koliko hoćete. Svi bi da se pitaju. Navikli smo ih, a to je ono što ne valja. Mi se brzo naviknemo na dobro – to je Bosna, ali teško je živjeti s tim. Da sami ne pokvarimo – sami sebi ako ništa drugo, prospemo kafu.
Kako ste vidjeli nastup debitanata u našem državnom timu – Tina Sušića i Anela Hadžića iz Vašeg Sturma?
- Nije Sturm moj (smijeh). Pa dobro, mora se nešto raditi, mijenjati… Ako se već to dugo najavljuje, red je da se ispoštuje, da igrači, publika… vide da to stoji. Da je to tako, ozbiljno, a ne samo onako zbog priče. Jednostavno, ako se nekome nešto obeća, te ako se to prati i piše o tome, mislim da je red ispoštovati neke stvari. Na kraju, zašto ne, ako već svi toliko insistirate – mislim na medije, da se nešto mijenja. Uvijek, i kad ide i kad ne ide. Dobro je da sve vidimo.
Ljudi koji insistiraju na promjenama, koje nam – i (ne) trebaju, neka sve vide. Znam i ja da Safet traži naš idealan tim, ali šta je naš idealan tim? To bi trebalo vidjeti. Svi vi novinari trebali bi sjesti sa Safetom, te se dobro ispričati – u četiri ili sto očiju, pa da vidite da on želi najbolje. On to želi, ali i zna. Vidi šta ide, a šta ne ide. To vidite i vi, ali često ne govorite, jer nekome ne odgovara u datom momentu. To je druga stvar.
Ali, eventualna kritika, koja treba da bude u situaciji kao što je sad, ne treba da bude naopaka. Ne treba je ni shvatati, ni uzimati, već treba probati promijeniti nešto u svojim glavama.
To je za igrače izuzetna opomena, da se i oni malo involviraju u neke stvari. Da ne budu sa strane, već da shvate da se to njih najviše tiče. Najlakše je slaviti i pjevati, kao u ovoj zadnjoj utakmici. To je lijepo, ali ne možemo od svake utakmice napraviti takav teferič, za kraj kaže Osim.
- Meni bi bilo najdraže – jer to je naša stvarnost, da odmah zakazujemo po dvije probne utakmice. Jednu da izgubimo, a drugu da pobijedimo – da iznenadimo. Da pokažemo da smo mi puno bolji od onoga što smo pokazali u prvoj utakmici, kaže Osim.
Meni bi bilo najdraže, jer to je naša stvarnost, da odmah zakazujemo po dvije probne utakmice
- Ko ne bi volio da sad igramo još jednu utakmicu – ne neku lakšu, već dobru, te da pokažemo da smo puno, puno bolji od onoga što smo pokauzali u Innsbrucku. To bi igračima – i svima nama, bila fina šansa da se malo ispravimo. A i mi svi smo malo krivim za to… Svi smo bili u nekoj euforiji, svi smo nosali lovorove vijence – i na glavi i na ramenima.
Moramo prihvatiti situaciju kakva jeste. To je sudbina Bosne, kako bih rekao, naš imidž. Ne možemo bježati od toga. Takvi smo, kakvi smo, nažalost. Zbog toga bih volio da je Mundijal u Brazilu sad odmah. Da već sutra – kakvi smo mi, pobijedimo Argentinu. To bi bila baš fina utakmica. Izuzetna prilika za igrače – kako mi to kažemo, da se “vade”.
