Menadžer Njemačkog nogometnog saveza Oliver Bierhoff upozorio je u intervjuu za kelnski list Express da u “njemačkom nogometu baš i ne cvatu ruže“. Bierhoff je rekao da je u finalu Lige šampiona u startnoj postavi Bayerna bilo šest nogometaša porijeklom iz inostranstva.
“Na Evropskom prvenstvu smo gledali naše mlade (U21). Ne možemo biti opušteni. Na polju sporta moramo postaviti prioritete i poduzeti određene mjere kako bi i dalje ostali konkurentni”, rekao je Bierhoff.
Eh, da Džeko ima njemački pasoš!
Ako se pogleda trenutni sastav njemačkog “Elfa” onda se može primijetiti da bi uskoro mogao nedostajati “pravi” napadač. Prava alternativa za Miroslava Klosea (35), Maria Gomeza (28) i Stefana Kießlinga (29) trenutno nije na vidiku. Bierhoff kaže da u Njemačkoj ima veliki broj nogometaša i to talentovanih, ali da ipak postoji deficit kada se radi o određenim pozicijama na terenu.
“Imamo igrače kao što su Mario Götze, Mesut Özil, Thomas Müller ili Toni Kroos. Međutim, u tako velikom broju nemamo onih koji bi mogli igrati na poziciji napadača ili vanjskog odbrambenog igrača“, kaže Bierhoff.
"Igrač kao što je recimo Edin Džeko bio bi idealan za nas. Visok, tehničar, snažan i odlično poznaje njemački stil igre, što je i dokazao igrajući u Bundesligi. Kako bi nam samo Džeko dobrodošao...", tvrdi Bierhoff.
Uspjeh njemačke mlade reprezentacije koja je “među četiri najbolje” u posljednjih nekoliko godina se nije poboljšao. Bierhoff je prilikom posjete savezima na pokrajinskim nivoima primjetio da nije sve tako sjajno. Prilikom posljednjeg gostovanja u SAD je bilo vidljivo da je teško bez Borussijinih i Bayernovih nogometaša.
“Pravi” i “krivi” Nijemci
Ranije je mogućnosti igranja za nacionalnu nogometnu reprezentaciju bila rezervirana samo za tzv. “prave” Nijemce, oni koji su svoje njemačko porijeklo temeljili na principu “Blut und Boden” – krvi i tla. Doseljenici nisu bili poželjni. Velika se galama digla kada su početkom 90-ih u njemačko državljanstvo primljeni nogometaši Sean Dundee iz Južne Afrike i Paolo Rink iz Brazila kako bi im se omogućio nastup u reprezentaciji. Oni nikada nisu bili prihvaćeni u javnosti i većinu su vremena proveli na klupi.
Prava senzacija se dogodila 2001. kada je u reprezentaciju pozvan Gerald Asamoah, igrač crne boje kože rođen u Gani koji je tek sa dvanaest godina došao u Njemačku, a sa 23 dobio državljanstvo.
On je bio prvi crni igrač u bijelom nacionalnom dresu. Na početku karijere je bilo puno vrijeđanja i rasističkih ispada, prisjeća se Asamoah: “Publika me vrijeđala, bacali su banane na mene, pljuvali su me, a i neki igrači protiv kojih smo igrali su me vrijeđali.”
