Piše: MUAMER TANOVIĆ (Dnevni Avaz)
Šta se desilo, kako se desilo i zašto se desilo, pitali su se šokirani navijači reprezentacije Bosne i Hercegovine dok su gledali jedno od najgorih izdanja našeg tima u posljednjih nekoliko godina.
Blago rečeno, provjera protiv Egipta u Inzbruku bila je očajna. Ne zato što smo izgubili nego zbog načina na koji smo izgubili. Bezvoljni, nervozni, nezainteresirani, bahati... šta drugo reći za nastup dijela (ili bolje reći većine) naših fudbalera?
U Inzbruku su ispisana nova pitanja bez odgovora. Zašto je reprezentativcima skoro postao običaj da tako neozbiljno shvataju prijateljske utakmice i prave budalama sav silni narod koji je prevalio toliki put da ih gleda? Je li to samo neki trenutni hir ili, pak, rezultat nečega dublje ukorijenjenog u i oko tima, o čemu javnost nije upoznata? Je li ovo, zapravo, njihovo pravo lice?
Tri mjeseca uoči Svjetskog prvenstva "Zmajevi" izgledaju potpuno raštimano. Šta su problemi?
1. Atmosfera
Pojedini fudbaleri uvrijedit će se ako ih nazovemo razmaženim zvijezdama, ali ko se pronađe u toj konstataciji, valjda je i zaslužio takav epitet. Dobra atmosfera na reprezentativnim okupljanjima sada je prošlost i floskula koja se koristi kako bi se igrači odobrovoljili pred utakmice. Smijeha i druženja sve je manje, a namrgođenosti sve više. Jasno se vidi ko s kim ne priča i ko koga ignorira. Zvijezde su uglavnom uz zvijezde, a novajlije uz novajlije, i to se jasno zna. Recimo, Edina Džeku nikada nećete vidjeti kako razgovara s Izetom Hajrovićem.
Umjesto da se priča o fudbalu, raspravlja se o novinarima, koji su, obično, dežurni krivci za sve loše što se dešava unutar tima samo zato što su tu. Dok se japanskim i britanskim novinarima cakano smješkaju u kamere, nas strijeljaju pogledima, a nerijetko i uzimaju stvar u svoje ruke i određuju ko smije biti tu, a ko ne.
U tome prednjači Emir Spahić, vjerovatno jedini kapiten na planeti koji odbija davati izjave medijima, fudbaler koji je davno pregazio granicu svojih kapitenskih ovlasti.
2. Sušić
Selektoru, definitivno, nije lako. Da ublažimo čuvenu izjavu iz "Maratonaca" - Ko s pojedinim našim reprezentativcima mora raditi, nijedan drugi posao mu neće teško pasti.
Vidjevši kakav vjetar puše, Pape se svjesno odbija igračima nametati kao autoritet. Prešutjet će mnogo toga, progledat će im kroz prste kada se kasno vrate u hotel i suzdržat će se od bilo kakve akcije koja bi ih uoči utakmice izbila iz cipela. U stilu - samo neka su zadovoljni, jer će igrati bolje. I tu je njegova greška.
Logika dobrog dijela naših fudbalera je jasna - uvijek će željeti više od onoga što im se daje. I tu nastaje problem, jer svaka selektorova odlučnija reakcija može zapaliti fitilj dugo plutajuće reprezentativne bombe. Zato, i kada se čini da svlačionica gori, Pape problem nastoji riješiti što mirnije.
Sušić je od početka morao biti odlučniji u kontaktu s fudbalerima. Ko će ako neće on, veći fudbaler od svih njih.
3. Novi igrači
Selektor je ekipi pridodao značajan broj novih fudbalera - Izeta Hajrovića, Ermina Bičakčića, Seada Kolašinca, Anela Hadžića, Svena Tina Sušića... No, umjesto da budemo bolji, mi smo, zapravo, gori.
Je li riječ o bojkotu samoproglašenih vladara svlačionice? Je li njihovo neukusno šetkanje po terenu u posljednjim prijateljskim utakmicama izraz protesta zbog Papetovih poziva kojima uspostavlja novu ravnotežu unutar tima, dajući šansu zvijezdama u usponu - Hajroviću, Kolašinacu... Da li time žele pokazati javnosti da Pape griješi u izboru?
Realno, odavno nismo imali jači tim, i po kvalitetu i po kvantitentu, ali neučinkovitiji kolektiv. Zašto? Odgovor će morati pronaći selektor Sušić.
4. Džeko
Džeko: Od idola do zvižduka
Šta se dešava s Džekom? Prije nekoliko mjeseci bio je idol navijača koji su u njemu vidjeli nemilosrdnog bombardera koji nas je proveo kroz kvalifikacije i ponos naše zemlje. Preksinoć je u njihovim očima bio maneken kojem je, zbog tragikomičnog nivoa zalaganja, skoro čitav stadion zviždao, zvijezda koja se spustila na nivo da po izlasku s terena, poziva navijače na fizički obračun, u maniru člana kantonalnog ligaša.
Jasno, bio je pogođen, ali to nijednom velikom fudbaleru ne smije biti opravdanje za sukob s navijačima. S njima se, jednostavno, sukobiti ne smije. I tačka. Isto kao što njegov otac Midhat ne smije napadati selektora Sušića zato što ga nije zamijenio kada je to Edin tražio, koliko god da je u pravu. Otac jednog igrača ne smije se miješati Papetu u posao.
Problem Edina Džeke nije vezan isključivo za preksinoćnju utakmicu. Njegovi korijeni dugo se granaju. Edin na reprezentativna okupljanja vodi koga god želi, radi šta hoće i kad hoće, a njegovo mrzovoljno lice uobičajena je scena u hotelima reprezentacije. A takvo raspoloženje najboljeg igrača ne može se odraziti dobro na tim. Može samo dovesti do potpune propasti. Kao preksinoć.
