Prije 20 godina Begović i njegova porodica su bili primorani napustiti Trebinje, otići u njemački grad Kirchhausen, a zatim u Kanadu. Begović je tada imao četiri godine. Za Independent je govorio o tome kako nikada nije zapostavio svoje bosanskohercegovačko porijeklo, te da ga je porodica ohrabrivala da govori bosanskim jezikom, slavi praznike i jede bosansku hranu.
“U sebi sam uvijek nosio Bosnu”, rekao je Begović.
Nakon rata Begović se vratio u BiH, gdje mu je rodbina govorila o traumatičnim iskustvima tokom četiri godina, svakodnevnim bombardiranjima i teškim uslovima života.
Upravo su sjećanja na rat u BiH motivirala Begovića da osnuje Fondaciju koja će pomagati građanima BiH, gdje je Begović imenovan za ambasador Specijalne olimpijade, organizacije koja nastoji stvoriti uslove za treniranje djeci sa posebnim potrebama.
Ali njegovoj državi najviše ga je vratio upravo sportski angažman, kada je 2009. godine dobio poziv u reprezentaciju BiH.
Begović se osvrnuo i na engleski nogomet i sadašnjeg trenera Stokea Marka Hughesa, kojeg je pohvalio rekavši da u radu čitave ekipe uvijek nastoji uvesti nešto novo.
“Nivo koncentracije mora biti veoma visok, sa gledišta same igre svi u timu moraju biti u stanju diktirati tempo I započinjati napade”, rekao je Begović.
Kako je istakao, svom je ocu zahvalan za to što mu je bio prvi trener i što ga je naučio svim osnovama fudbala kada je bio mlađi.
Igrao je za Kanadsku mladu reprezentaciju, ali za nacionalnu selekciju nikada nije nastupio, jer se nadao pozivu tadašnjeg selektora Ćire Blaževića.
Begović se prisjetio i saobraćajne nesreće kod poljskog grada Lomža prošlog oktobra, kada su poginula tri navijača BiH.
“Bliskost među igračima i povezanost sa našim navijačima je nešto što se ne može opisati. Ako za neku porodica možemo učiniti nešto da prevaziđu teške trenutke onda to sigurno i učinimo”, rekao je Begović.
Golman naše reprezentacije je govorio i o predstojećem učešću na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a istakao je da je pred igračima i stručnim štabom još mnogo rada kako bi se na najbolji način pripremili.
“Ne mogu reći da nisam već počeo o tome razmišljati. To nam mnogo znači.”