Dok su donedavno pobjede protiv reprezentacija poput Estonije i Armenije punile ulice bh. gradova navijačima, danas se od fudbalske reprezentacije BiH najnormalnije očekuje da napravi dobre rezultate, pa čak i pobijedi, i one najveće svjetske reprezentacije.
Zmajevi su za to sami “krivi” obzirom da su još od kvalifikacija za Euro 2012 svoje navijače navikli da mogu savladati svakog protivnika i protiv svake selekcije pokazati svoje najbolje lice. Bilo je naravno i utakmica koje su nas kao hladan tuš vraćale u realnost, poput one protiv Slovačke u Zenici, ali i Žilini, no upravo zbog toga i volimo fudbal, jer ne postoji druga stvar na svijetu koja nudi toliko preokreta, neočekivanih događaja, izmijenjenih emocija…
Od septembra Zmajevi kreću u kvalifikacije u kojima će nastupiti po prvi put kao selekcija koja iza sebe ima veliko iskustvo nastupa na Svjetskom prvenstvu.
Dok smo kod nekih ranijih selektora znali igrati u pomalo “retro” formacijama poput one Sliškovićeve sa liberom i pet igrača u zadnjoj liniji, ili one Blaževićeve sa tri čovjeka u zadnjoj liniji, Safet Sušić je sa dovođenjem Mujdže i Lulića, reformiranjem veznog reda sa Pjanićem, Medunajninom i Misimovićem, ali i transformisanjem Salihovića i Ibiševića u igrače koji više igraju uz aut liniju, stvorio jednu modernu reprezentaciju, koja voli igrati kvalitetan i atraktivan fudbal.
Nažalost, puni kapacitet naše reprezentacije praktično nismo mogli vidjeti nijednom tokom kvalifikacija zbog brojnih povreda. Odmah na početku kvalifikacija Sušić je ostao bez uigranog tandema Spahić – Pandža, zbog povrede stopera Mechelena, zatim su otkazali Papac i Rahimić. Kasnije su se kao na traci povrijeđivali Mujdža, Misimović, Pjanić, no Zmajevi su najbliži svom vrhuncu bili u utakmicama protiv Grčke u Zenici i Latvije u Rigi kada smo uistinu igrali totalni fudbal.
Šta se mijenja od jeseni!?
Sve to govori da će naša fudbalska reprezentacija i u narednim kvalifikacijama imati jedan odličan temelj za dobre rezultate i uspjeh.
Otvorena su pitanja da li će reprezentativnu karijeru nakon Svjetskog prvenstva, kako su to povremeno najavljivali, okončati Emir Spahić i Zvjezdan Misimović. Kapiten će na početku kvalifikacija za Euro 2016 imati 34, a rekodred po broju nastupa 32 godine.
Ova dva fudbalera definitivno mogu dati još puno toga našoj reprezentaciji, no prema njihovim ranije iznesenim razmišljanjima, čini se kako oba žele od nastupa na Svjetskom prvenstvu u Brazilu napraviti krunu svoje reprezentativne karijere i nakon toga reći zbogom.
Upitno je vrlo da li će i Safet Sušić ostati selektorom. Nakon što je u četiri godine rada reprezentaciji donio do sada samo sanjani mir i stabilnost, ali i dobre rezultate, Zmajevi bi od augusta mogli promijeniti selektora. Naime, Pape je već na meti mnogih klubova. Odbio je pet miliona maraka tešku ponudu Bešiktaša, a nakon nastupa na Svjetskom prvenstvu sigurno da će naš selektor biti još zanimljiviji klubovima. Bude li taj nastup izuzetno uspješan Pape će sigurno dobiti isuviše primamljivu ponudu, a budu li Zmajevi na Mundijalu odigrali ispod očekivanja često nerealnih navijača, onda ćemo sami otjerati Sušića negativnim kritikama.
I sam Safet Sušić svjestan je da selektorski posao teško trpi treći mandat, a jedina okolnost koja bi Papeta mogla ponukati da ostane na bh. selektorskoj klupi još dvije godine, je činjenica da se Euro 2016 igra u “njegovoj” Francuskoj.
Kako umjesto Spahića i Misimovića na vrata reprezentacije uveliko kucaju Arslanagić i Prcić, tako se kao prvi kandidat za nasljednika Safeta Sušića spominje Duško Bajević.
Zmajevima potreban mir, ali i realna očekivanja navijača
Svakako, o ovome je još uvijek prerano govoriti, te je trenutno našoj reprezentaciji najpotrebniji mir i stabilnost, ali i realno ponašanje i očekivanja naših navijača, koji će kao toliko puta do sada, na najveličanstveniji način navijati za svoje Zmajeve u austrijskom Innsbrucku 5. marta kada igramo protiv Egipta.
