Eldin Jakupović i Veroljub Salatić su dvojica, čiji je primjer, odnosno motiv, više nego upitan.
Jakupović je prije nekoliko godina, kada je selektor Zmajeva bio Blaž Slišković, dobio poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali ga je glatko odbio.
Čekao je Eldin poziv iz Švajcarske, ali ga nikada nije dobio jer je na golu te zemlje nezamijenjiv bio Diego Benaglio.
Međutim, kada su se Zmajevi kvalifikovali na Svjetsko prvenstvo u Brazil, Jakupović se sjetio odakle potiče, pa je preko medija poslao poruku Safetu Sušiću da može računati na njega.
Pape, hvala Bogu, nije glup, pa je samo hladno izjavio:
"Imamo tri golmana i nemam se namjeru odreći niti jednog od njih".
Priča gotova.
Drugi je primjer ove priče Veroljub Salatić.
Da se razumijemo, Salatić je kvalitetan fudbaler i možda bi i imao mjesta među 23 reprezentativca Bosne i Hercegovine, ali njegovi motivi više su nego upitni.
Salatiću je 29 godina i tek se u 29. godini sjetio da je iz Zvornika, iz Bosne i Hercegovine.
Naravno, sjetio se kada se reprezentacija kvalifikovala u Brazil.
Prije samo godinu i pol dana, Salatić nije bio iz Bosne i Hercegovine.
“Ponosan sam što sam Srbin i to iz Republike Srpske i moja velika želja je da igram za moju otadžbinu, srpsku reprezentaciju. Gdje god bio, dostojno ću reprezentovati Republiku Srpsku i Srbiju. Moja želja je da bar jednom obučem dres Srpske”, govorio je tada Salatić.
A, s obzirom da ni Srbija, a pogotovo ne Republika Srpska, neće vidjeti Svjetsko prvenstvo, Salatić je promijenio ploču, pa bi odjednom igrao za Bosnu i Hercegovinu.
Neka, hvala Veroljube.
"Čuo sam kroz medije za tog Salatića. Nisam ga nikada gledao, niti ga imam u planovima", rekao je Sušić.
Imamo mi dosta igrača, kvalitetnih, koji za BiH žele igrati jer se osjećaju Bosancima, pa nam pojedinci i nisu potrebni.
