Ovih dana smo svjedoci brojnih transfera unutar Premijerlige. Igraci kojima je istekao ugovor ili dati cisti papiri da bi zauzvrat oprostili dug klubu za koji su nastupali u lovu su na sto bolju ponudu. Da se razumijemo, ta ponuda je nerijetko presmijesna u poredjenju sa novcem koji nasi igraci mogu zaraditi u Kazahstanu, Azerbejdzanu, Albaniji, Hong Kongu a o nekim ozbiljnijim ligama i drzavama i da ne pricamo.
Ovaj igracki karusel se ponavlja iz sezone u sezonu tako da danas imamo pojedine igrace koji su bili clanovi 6-7 klubova u PL-i i to ne pricamo o bilo kakvom kalibru igraca nego su to sve ili nekadasnji U21 reprezentativci ili cak i povremeni seniorski reprezentativci. Najbolji primjer ovog cirkusa je bivsi mladi reprezentativac BiH Dusko Stajic koji je u svojoj karijeri igrao za slijedece klubove:
Rudar Ugljevik
Proleter Zrenjanin
FC Slovacko
Publikum Celje
Ceahlaul
Radnik Bijeljina
Sarajevo
Modrica
Rot Weiss Ahlen
Borac BL
Sloboda Uzice
Celik Zenica
Slavija I. Sarajevo
Trinaest klubova u isto toliko sezona, od toga sedam Premijerligaskih. I nije Stajic jedini primjer, nesto se desilo sa nasim nogometom pa nam se igraci ne mogu nametnuti skoro nigdje.
Zajko Zeba, Stevo Nikolic, Dario Puric, Jadranko Bogicevic, Ivan Sesar, Dalibor Pandza, Samir Merzic, Vladan Grujic… Svi nabrojani su bili ili mladi ili seniorski povremeni reprezentativci. Kako je onda moguce da nijedan od njih nije napravio skoro nikakav ”impact” igdje u Evropi?
Stevo Nikolic je bljesnuo 2008. u onoj historijskoj utakmici protiv Azerbejdzana postigavsi jedini gol pred praznim tribinama Bilinog polja. Igrao je vani u vise navrata, u Rumuniju ga je odvela sjajna sezona u dresu Modrice medjutim tamo se nije naigrao i nakon dvije sezone se vratio u BiH odnosno u Borac BL. Zadrzao se tu jednu sezonu i onda je otisao u madjarski Debrecen odakle je bio posudjen u Spartak iz Trnave da bi se ove zime vratio u BiH odnosno u Zrinjski odakle ce se vjerovatno opet na ljeto ispaliti put neke od obecanih zemalja..
Dario Puric je jos jedan igrac koji se afirmisao u Modrici. Nastupao je za nas nacionalni U21-tim, bio je u Srbiji u OFK Beogradu gdje se nije naigrao te u Slovanu iz Libereca gdje se takodjer nije uspio nametnuti. U Premijerligi je, osim Modrice nastupao jos za Celik a ove zime je potpisao za FK Sarajevo..
Jadranko Bogicevic je bio clan sampionske generacije Zeljeznicara prije dvije sezone kada je otisao u Izrael i ekipu Ironi Nir Ramata. Bio je jos clan Crvene Zvezde, Borca i Modrice a od ove zime je clan Olimpica. Bivsi U21 reprezentativac BiH..
Dalibor Pandza je otisao za nase uslove veliki novac kao 17-godisnjak kada je presao iz Sarajeva u zagrebacki Dinamo. Nije odigrao ni minute za Dinamo pa je posudjen njihovoj filijali Lokomotivi medjutim ni tamo se nije nametnuo pa je posudjen u Sesvete odakle je nakon pola godine dosao u Zvijezdu Gradacac. Od ove zime je i ovaj bivsi mladi reprezentativac clan Olimpica.
Samir Merzic je cetiri puta nastupao za nasu najbolju selekciju i moze se reci da je, u poredjenju sa gore navedenim, ipak ostvario kakvu takvu karijeru vani, zadrzao se u inostranstvu citavih pet godina nastupajuci za timove iz Ceske i Slovacke. Nakon toga se vratio u Velez odakle sada ”bjezi” u Norvesku gdje je na probi kod jednog drugoligasa..
Vladan Grujic je jos jedno ime koje je igralo godinama protiv Inieste, Xavija, Riisea, Gravesena ali koje nije uspjelo da napravi bolju klupsku karijeru. Dvadeset i kusur nastupa za nas najbolji tim mu je osiguralo tek epizodne uloge u Zvezdi, Kölnu, Litexu.. Osim tih klubova nastupao je jos za Obilic, Borac, Alaniu Vladikavkaz, Sarajevo, Moss (norveska druga liga), Laktase, AEP Phapos i Aris Limassol a danas je opet u maticnom Borcu.. Nista bolje unatoc 24 reprezentativna nastupa, nerijetko od prve minute..
Zajko Zeba je virtuoz na malom prostoru, igrac koji je mogao i morao napraviti bolju karijeru medjutim.. Olimpic, Brotnjo, Zeljeznicar, Zrinjski, Maribor pa onda ruski Kamaz i Alania pa onda opet Zeljo pa Split i sada ponovo Olimpic.. Pet reprezentativnih nastupa 2007.-2008. nije bilo dovoljno da se napravi ista vise od karijere..
Ivan Sesar je takodjer jedan od onih koje ni repka nije uspjela ”uhljebiti”. Standardan na Papetovim spiskovima ravne dvije godine medjutim sa samo pet upisanih nastupa. Sjajan u Sarajevu, solidan i u repki medjutim dva izleta u Tursku mu nisu bila sretna, Elazigspor i Akhisar su klubovi u kojima se nije naigrao tako da je sada na putu da se vrati u domovinu odnosno u Zrinjski. Zanimljivo je to da je nakon transfera u Elazigspor izgubio reprezentativni status..
Mogli bi nastaviti pisati o ovakvim primjerima do sutra medjutim nema potrebe, pametnom je i ovo dosta da vidi da nesto nije u redu. Pitanja koja se postavljaju su da li su nasi nogometasi zaista skart-roba ili su problem menadzeri koji na sve gledaju kratkorocno i kojima je draza ”cvaja” u dzep danas nego ”milja” za tri mjeseca?
Istina je negdje u sredini, nit’ je roba vrhunska nit’ su prodavaci sposobni. Cinjenica je da nogomet koji se igra kod nas nije vrhunski niti je previse lijep za oko. Ima i to svoja objasnjenja (izmedju ostalog losi tereni) ali to svakako ne moze opravdati cinjenicu da mi transfere iz Premijerlige u Lige petice mozemo nabrojati na prste jedne ruke! Hrgovic u Wolfsburg, Grujic u Köln, Husejnovic u Werder, Mesic u Nantes, Berberovic u Leverkusen.. Ja ih vise ne pamtim a trebam li uopste reci da nijedan od ove petorice se nije uspio nametnuti i da su im jako brzo prekinuti ugovori ili su poslani na posudbe u nizeligase.
Mentalitet nas je unistavao, igraci su potpisivali ugovore iz snova misleci da pritom ne moraju vise ulagati u same sebe i svoje karijere. Treneri nisu pokazivali ni mrvu razumjevanja prema tom njihovom nacinu razmisljanja, zahtjevali su red, rad i disciplinu, drugim rijecima sve ono na sta nase Premijerligaske ”zvijezde” nisu bile navikle. Oni od njih koji su i pokusali da se nakon odredjenog vremena uklope u profesionalni nacin rada nisu imali nikog da ih zastiti ili posavjetuje jer menadzeri su ih, nakon obavljenog posla, ostavljali na milost i nemilost trenera.
Tu dolazimo do jedne jako bitne stavke u ovoj prici. Menadzerstvom se danas svi bave. Desavalo mi se da me ljudi koji u jednom dahu pitaju kako sam i sta radim a u drugom da mi nude nekog svog igraca kojeg bih ja mozda mogao utaliti ”gore” u Skandinaviji. Nisam nikad nikoga u zivotu svom utalio ali jesam preporucio i to iskljucivo igrace za koje sam licno mogao garantovati da ce, ukoliko se uspostavi suradnja, i igrac i klub biti zadovoljni.
Zbog ovih ovakvih ”prodavaca na nevidjeno” danas smo srozani u transfer-pricama na tako niske grane da nam nekadasnji reprezentativci idu na probu(!!!!) u drugu ligu Norveske ili da nam prvi strijelac lige ”pobjegne” u Koreju a drugi u Hong Kong. Provalio nas region, vise ni u Sloveniju ne mozemo prodati igraca, Skandinavija nam je danas ono sto nam je do prije nekoliko godina bila Spanija, samo misaona imenica. Azerbejdzan, Kazahstan… Albanija mozda.. U najboljem slucaju Poljska ili Ceska zahvaljuci pojedinim igracima koji su ostavili dobar utisak tamo.
Ono sto je jos cudnije je to sto ni nasi standardni reprezentativci nisu u stanju lako promjeniti sredinu. Zlatan Muslimovic, Ninoslav Milenkovic, Kenan Hasagic, Boris Pandza, Semir Stilic, Adnan Zahirovic, Senijad Ibricic, Zvjezdan Misimovic, Haris Medunjanin pa i kapiten Emir Spahic. Svi su oni imali ”crne rupe” u karijerama kada su unatoc 20+ nastupa za repku ostajali bez kluba ili kada su bili primorani mjenjati sredine.
Spahica je ”spasio” Montpellier nakon cetiri mjeseca pauze, Milenkovica Sarajevo, Pandzu Gornik Zabrze, Hasagica Gaziantepsor, Trupka i Medo takodjer turci, Misketa kinezi, Zahu ”cvajtaski” Bochum.. Stilic je i danas bez kluba nakon sto je raskinuo s Gaziantepsporom i jos nije nasao novi klub. Ovdje se ponovo pojavljuje problem prodavaca. Imamo igrace koji pripadaju jednoj reprezentaciji koja se vec nekoliko godina vrti izmedju 20. i 30. mjesta FIFA rang-liste. Kvalitet je dakle evidentan. Kako je onda moguce da klubovi kao sto su Kopenhagen, Rosenborg, Viktoria Plzen, Anderlecht, Olympiakos, Austria Bec ili Celtic ne pokusase u zadnjih godinu dana dovesti sebi standardnog reprezentativca jedne Top 30 repke kao sto su to (bili) Muslimovic, Misimovic, Pandza, Zahirovic..
Ne moze me niko ubjediti da su centarfori Plzena toliko bolji od Muslimovica ili da su kostolomci iz Olympiakosa ili Celtica toliko grublji od Borisa. I kako je moguce da jedan Zahirovic sa 10+ nastupa za nacionalni tim tri mjeseca hoda bez kluba a 23 mu godine, godine koje garantuju da ga je moguce razviti u jos boljeg nogometasa nego sto je sad i za koju godinu na njemu stagod i zaraditi. Ne, nase igrace nema ko da proda! Prodaju ih vlasnici mesnica, diskoteka, kafica, prodaju ih tate i mame, prodaju ih drugovi koji imaju ”tamo nekog u Skandinaviji koji im moze tu nesto srediti” i svi sanjaju milione! Ni manje ni vise nego odma’ daj milione pa ga vodi gdje god hoces, moze i u Hong Kong!
Prvi transfer mladog igraca ne bi trebao biti toliko bitan iz ekonomskog ugla, vaznije je plasirati produkt(igraca) u izlog(trziste odnosno u Evropu) da je na ocim sto vecem broju potencijalnih kupaca. Kad bi nasi klubovi bili u stanju prezivjeti kvalifikaciona kola u euro-kupovima to bi jako puno olaksalo i siguran sam da bi doslo do mnogih, za nase prilike, velikih transfera. Ostaje nada da ce ucesce na Svjetskom prvenstvu u Brazilu barem malo otvoriti oci evropskih klubova i da ce Chievo, Verona, Espanyol, St Ettienne, Ajax i Feyenoord iduce jeseni imati po dva Bosanca u svojim redovima. Kvalitet posjedujemo jer inace ne bi bili na SP-u, sad samo treba neko da nas proda. Bilo ko samo da nije ugostitelj ili mesar..
(Nogolopta)
