Ovdje kao da je neki grom udario, puno prepotentnih, zavidnih, ne valja im ništa


Čak i oni koji nisu u poznim godinama često su se pitali da li će ikada u svom životu doživjeti trenutak da gledaju svoju reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u fudbalu. Strahovali smo da bi to moglo potrajati decenijama, stoljećima, posebno nakon silnih "presudnih" mečeva i baraža.

A onda se dogodilo. Prošli smo na Mundijal u Brazil, i to direktno, bez šizofrenije zvane baraž.

Priča o fudbalu definitivno je priča godine u Bosni i Hercegovini. A priča o fudbalu pričati se ne može bez čovjeka čiji je život fudbal. Ivica Osim. Sudbina je htjela, a valjda je tako jedino i moralo i trebalo biti, da upravo nakon dolaska Osima u bh. fudbal krene renesansa.

Nogometni savez BiH je od skupine nesposobnih baraba postao respektabilna organizacija iznad koje više ne stoji prijeteći prst FIFA i UEFA. Na početku intervjua za "Dnevni avaz" Osim nije želio ničim isticati svoj doprinos našem procvatu, niti pričati o vremenu prije njegovog angažmana.

Previše sumnje

- Zaista ne znam kako je bilo prije nego što sam došao. Sad. Sad je normalno. Kontakti, sloboda, ide se svuda bez problema, razgovara se. Što se više priča, bolje je.

BiH je specifična država, politika je itekako upletena u sve pore društva. Vama nije predstavljao problem da se i s političarima sastajete s ciljem pomoći fudbalu.

- Nisam imao predrasude, znaš te ljude iz novina, isti su kao mi, samo kada skinu kravate i kada se sklone barijere. Dok se živi iza zida i dok jedni prvenstveno žele da znaju šta rade ovi drugi kako bi bili protiv njih od toga nema ništa. Previše je sumnje, ljudi ne vjeruju jedni drugima, ustvari ne vjeruju sami sebi.

Ako već ne želite govoriti o vremenu prije nego što ste došli uporedite bar početke i ovo sadašnje stanje.

Sada je drugačije, bolje, svako daje onoliko koliko može. Fudbal jeste igra, ali ma koliko govorili da je sporedna stvar ona je itekako bitna. Lijepo bi bilo da i u životu bude ovako kao u fudbalu, da se, ako ništa, komunicira. Nije loše imati ni destrukciju, ali ako je destrukcija cilj onda ne valja.

Je li vas iznenadio plasman na Svjetsko prvenstvo?

- Nije. Došlo je i naše vrijeme, nije moglo vječno da nas ne ide, poklopilo nam se mnogo stvari, fina grupa, dobra ekipa. Ranije nam je uvijek nešto falilo.

Mnogi smatraju da je ovo naša najbolja ekipa u historiji?

- Imali smo mi boljih ekipa, ali možda nikada nismo imali ovakvu klimu. Igrači osjećaju da negdje pripadaju.

Šta smatrate presudnim za fudbalski procvat reprezentacije?

- Mislim da je jako bitno kako se reagiralo kad su bile neke krizne situacije koje su mogle poremetiti situaciju. Recimo kada se 2011. godine izgubilo u Rumuniji, 0:3, vjerovatno je neko očekivao da se povlače radikalni potezi, da bude promjena. Sve se to lijepo smirilo, Safet je dobio podršku da radi u miru i evo, sada idemo na Svjetsko prvenstvo.

A u ovim kvalifikacijama?

- 0:0 sa Grčkom u Atini. Relativno negativan rezultat ovaj put je dočekan normalno, reagiralo se kako treba, odigrati s favoritom neriješeno na njegovom terenu treba gledati kao nešto pozitivno i tako je i bilo.

Prihvatili smo 0:0 kao uspjeh i na kraju se ispostavilo da i jeste bio uspjeh, upravo to nam je bila presudna utakmica. Popravila se klima, mogli smo izgubiti, mogli dobiti, ali zemljotresa ne bi bilo.

Kao trener važili ste za velikog psihologa, koji je znao kako mu svaki igrač "diše".


- Upravo u psihologiji uspjeha i neuspjeha može se dosta toga vidjeti i naučiti. Dodupe, ovdje sve to ide mnogo teže. Ovo je čudno podneblje. Skloni smo potcjenjivanju, ne samo mi, čitav Balkan. Ovdje kao da je neki grom udario, puno prepotentnih, zavidnih, ne valja im ništa. Držati sve to pod kontrolom izuzetno je teško.

Možemo li se nadati nekom čudu na Svjetskom prvenstvu?

- Sve nam ide u prilog. Debitanti smo, ostali su već igrali na Mundijalu. S te strane, svi će protivnici imati neku vrstu pritiska da bi, ako ikoga, trebali pobijediti baš nas jer smo prvi put tu. Samo nek su svi favoriti, nek se svi busaju. Nama je najgore kad smo favoriti.

Jesmo li nešto naučili iz nedavnog poraza od Argentine?

Velike ekipe

- Prijateljska utakmica koju smo igrali ne treba biti mjerilo, iako moramo naučiti igrati i takve utakmice. Bili smo nonšalantni, a i oni su bili nonšalantni, ali pobijedili su te i u takvoj utakmici.

Velike ekipe te pomnože s nulom i kada im se ne igra. Vrhunsko znanje je igrati slabo, a pobijediti. Nismo još na tom nivou. Na SP će to biti nešto drugo, važno je da ih prepadnemo, da vide da mogu stradati od nas, a mi na toj utakmici realno nemamo šta izgubiti.

U grupi sa nama je i Nigerija.

- Uvijek su opasni, ne oni, već Afrikanci uopšte. Na svakom Svjetskom prvenstvu neka afrička ekipa nekom napravi probleme, izbaci ga, poljulja. Mogu biti jako neugodni, i fizički i tehnički i individualno. Mentalitet im je čudan, i na tu kartu psihologije možda treba igrati. Prostudirati gdje igraju svi pojedinačno, ko se obogatio, ko sanja da se obogati.

Iran?

- Po meni, Iran može biti veliko iznenađenje za sve. Znaju igrati lopte, imaju selektora koji itekako zna šta radi, lijepo ih je gledati na terenu. Možda sada po imenima nisu jaki kao neke prošle selekcije, ali treba biti vrlo oprezan jer to je ozbiljna ekipa koja će svako potcjenjivanje kazniti.

U kontaktu s Japancima

Kada smo dogovarali intervju s Osimom, već je imao nekoliko zakaznih intervjua s japanskim novinarima. Od kada se vratio u BiH, neko od novinara iz Japana obavezno je tu i traži "Švabino" mišljenje o svemu.

- Nagovaram ih da dođu u Evropu i odigraju nekoliko utakmica, imaju dobru ekipu, 12 ih igra u Evropi, to nije slučajno, i to po Njemačkoj, Italiji, Engleskoj. Problem Japanaca je što vole da imitiraju, daj da budemo ko neko, pa u tome pretjeraju. Vidjet ćemo šta će napraviti.

Bogati će napraviti ligu

Prije petnaestak godina Ivica Osim prognozirao je kako fudbal ide u tom pravcu da će bogati klubovi tražiti da se udruže i naprave neku ligu po uzoru na američku NBA ligu u košarci.

- Sve i dalje ide prema tome, Mišel Platini (Michel) već ima neku ideju. Po meni, možda bi trebalo da se napravi nekoliko regionalnih liga, iako bi to teško palo manjim klubovima. Također, Liga šampiona bi napravila pravu stvar da primi u takmičenje neke klubove iz Azije, Amerike, brzo bi se japanski, kineski ili američki klubovi uklopili i bili ravnopravni jer bi imali interes da još više ulažu. Pa, ima nekih gradova u Rusiji koji su udaljeni od sredine Evrope koliko i Japan.

Bajern je hrabar

Osim je i dalje pasionirani pratilac svih mogućih fudbalskih utakmica, a na televizoru se često nađe i rukomet, odbojka, košarka. Pitali smo ga da prokomentira aktuelnog prvaka Evrope Bajern, kao i ekipu njegovog dugogodišnjeg prijatelja, Arsena Vengera (Wenger), Arsenal, lidera engleske Premijer lige.

- Ovo što je napravio Bajern dovođenjem Gvardiole mogu valjda napraviti samo oni, jer niko drugi ne bi imao hrabrosti za to. Razbili su monotoniju dovođenjem trenera i to kada su osvojili sve, sada kao da su potpuno novi tim, a nisu. Hrabar potez kojim su čak i računali da eventualno žrtvuju rezultat.

Što se tiče Arsena, dobro im ide, on uvijek izmišlja nešto, svake godine izmisli nekog igrača koji baš i nije bio previše poznat. Voli da stvara igrače i ekipe, ovi dole ga istrpe i kad ih ne ide, gazdama odgovara jer često zarađuju na prodaji, i navijači nekako progutaju kad nema titula nadajući se da će doći.

(Dnevni Avaz)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...