PIŠE: Omar Hadžić
Našeg selektora Safeta Sušića oduvijek sam iznimno cijenio i poštovao i kao igrača, kasnije kao trenera, a posebno kao čovjeka.
Uvijek odmjeren, staložen, ma pravi gospodin.
Međutim, jako mi je zasmetala jedna Papetova izjava data hrvatskim medijima ovih dana.
- Promjena nogometnog državljanstva dugotrajan je proces. Uostalom, i Hrvatska ima sličan problem s Gregoryjem Serticem. Ali, ako se Alen ipak odluči igrati za Bosnu, dobrodošao je, njegov talent treba respektirati, rekao je Sušić.
Zašto, bolan, Pape?
Pa, zar je mladi Alen zaslužio mjesto u reprezentaciji?
Istina, Alen je veliki talent, ali nije naša reprezentacija ničija prčija da se preko nje nabija cijena pa da Zdravko Mamić na Zmajevima uzima pare.
Alen Halilović imao je priliku da zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali se odlučio za Hrvatsku i tu odluku treba cijeniti, jer je njegova.
Sada, kada je izgubio mjesto u Hrvatskoj, Alen bi sa Bosnom u Brazil.
E, ne ide to tako!
Za reprezentaciju mogu igrati samo oni koji to istinski žele i koji igraju srcem. Nikako drugačije!
To bi i naš Safet morao znati i praktikovati, za Alena Halilovića mjesta među Zmajevima nema!
Ne treba na mladog Halilovića drvlje i kamenje. Mali je odlučio i neka mu je sa srećom, ali mora znati: Jednom kad si odbio, odbio si za sva vremena.
