Nažalost, Bosna i Hercegovina nije normalna zemlja. I, dok dobar dio Banjalučana ili Mostaraca slavi pobjedu svoje reprezentacije, uvijek se nađu oni koji će i u sport pokušati ubaciti zrno tame koja nas izjeda godinama – nacionalizma.
Tako se javnosti ponovo obratio samozvani branilac svega bošnjačkog, Fatmir Alispahić, kojem smeta sve i svašta, a ponajviše – Marjan Mijajlović.
Tekst Fatmira Alispahića vam prenosimo u cijelosti, bez intervencija.
“Taman koliko sam se radovao posljednjoj utakmici naše reprezentacije na putu za Brazil, toliko sam ostao rezigniran, i ljut, kada sam ugledao da će susret BiH – Litvanija prenositi Face tv, odnosno, da ćemo komentar ovog važnog meča slušati na ekavskom izgovoru iz usta srbijanskog komentatora Marjana Mijajlovića kojeg upošljava Senad Hadžifejzović.
Možda je taj Mijajlović dobar čovjek, možda stvarno voli Bosnu i Hercegovinu, ali, nedopustivo je da iko, pa makar to bio i Mahatma Gandi, na jeziku susjedne države prenosi naš najvažniji državni sportski događaj.
Upitajmo se da li je moguće da u Beogradu neko na ijekavici, sarajevskim slengom, prenosi utakmice srbijanske reprezentacije, ili, da li je moguće da u Zagrebu, Marjan Mijajlović, na svome ekavskom, beogradskim slengom, prenosi utakmice hrvatske reprezentacije? Naravno da nije, i tako i treba da bude.
Srbija ima svoj ekavski govor, i srbijanski građani treba da na svome jeziku prate svoje nacionalne događaje. Bosna, kobejagi, ima tri jezika, ali ni jedan od ta tri jezika nema ekavski izgovor. U ratu su pokušali na Palama da u medijima inauguriraju „lepo“ i „belo“, ali, kada se vidjelo da „šaraju“, da su smiješni, odustali su od te budalaštine.
Nije kriv taj Marjan Mijajlović. On je jedan katastrofalan, vašerski spiker, koji nema osjećaja za dramaturgiju, za mjeru, jer do maksimuma vrišti i dok lopta stoji, pa kad padne go nema đe vrištati dalje, jer je svo vrištanje potrošio bezveze. Njega bi trebalo skloniti iz ovog posla, čak i kad bi govorio lijepi i tečni bosanski jezik, jer to njegovo vrištanje po televiziji nema veze ni sa čim. Elem, žao mi je što ću, kao i prošli put, morati smanjiti tv i gledati gluhu sliku na Face tv.
Prema tome, Mijajlovićevo ekakvsko kreveljenje sa Face tv ne pripada nije jednom bosanskom narodu, ni jednom građaninu, a pogotovo ne pripada Bošnjacima za koje je ekavica jezik genocida. …S jedne strane linije je Srebrenica, a s druge je ekavica. No, i da ne ulazimo u ove osjetljive detalje kolektivnog emotivnog naslijeđa, sasvim je dovoljno reći kako nigdje na svijetu nema da se mečevi reprezentacije jedne zemlje prenose na jeziku druge zemlje.
Kako se to dogodilo?
Na isti način, istom velikosrpskom metodologijom, kojom Radio-televizija Republike Srpske namjesto utakmice bh. reprezentacije, prenosi utakmicu Srbije. Pa evo i ovaj put! Kao da je Republika Srpska samo srpska, a ne i bošnjačka i hrvatska, i kao da Srbi iz Republike Srpske meč Srbije protiv Makedonije ne mogu gledati na Radio-televiziji Srbije!? Šta u ovom slučaju radi Regulatorna agencija za komunikacije, kao još jedna velikosrpska poluga u dejtonskoj državi? Je li normalno da se javni emiteri ponašaju kao ekspoziture susjednih država? U državnom poretku koji je priznao rezultate genocida, sve što je
Nenormalno biva normalno, i obratno. Zato je normalno da ni državna BHT, ni Federalna tv, ne prenose – ili svaki drugi put prenose – utakmice bh. reprezentacije. U Srbiji i Hrvatskoj mečeve državne reprezentacije redovno prenose državne televizije.
Kod nas je državna BHT „velikodušno“ taj posao prepustila privatnoj Face tv. Zašto? Baš zato da bismo slušali ekavsko urlikanje Marjana Mijajlovića! Bilo bi previše upadno da državna BHT u sportski program dovede spikera sa tipičnom beogradskom dikcijom, koju ne može isprati ni kad na silu, vidi se vještački, ubaci ijekavicu u govor, pa onda opet zglajza u ekavicu.
O kontekstima koji otkrivaju da Mijajlović nije domaći da i ne govorimo. BHT je izložila građane ove zemlje, a posebno Bošnjake, stašnom poniženju, da eho svojih najvatrenijih patriotskih emocija čuju u izgovoru, i u dikciji, na jeziku kojim se ova zemlja iz Beograda mrzila i ubijala godinama.
Dakako, riječ je o kolonijalnom naslađivanju, o agresiji, o uvredi, o iživljavanju nad bosanskim uhom, koje je primorano da u sebe upusti beogradski uličarski govor kako bi učestvovalo u nogometnoj ljubavi prema svojoj zemlji. Nije kriv taj Marjan Mijajlović. On je jedan katastrofalan, vašerski spiker, koji nema osjećaja za dramaturgiju, za mjeru, jer do maksimuma vrišti i dok lopta stoji, pa kad padne go nema đe vrištati dalje, jer je svo vrištanje potrošio bezveze.
Njega bi trebalo skloniti iz ovog posla, čak i kad bi govorio lijepi i tečni bosanski jezik, jer to njegovo vrištanje po televiziji nema veze ni sa čim. Elem, žao mi je što ću, kao i prošli put, morati smanjiti tv i gledati gluhu sliku na Face tv.
Volio bih da mi neko javi ima li kakav radio prenos na bosanskom jeziku, ili da neko taj prenos organizira, pa da pustim u kuću normalnog spikera, i da gledam u ovaj prenos bez tona na Face tv. Ovo je jedna obična bosanska želja. Volio bih da mi kućom odzvanja jezik Bosne i Hercegovine dok navijam za reprezentaciju Bosne i Hercegovine”.
